Leskovac od giganta do industrijskog patrljka

LESKOVAC – Naši tkači zarađivali su više nego lekari. Oslanjali smo se isključivo na sopstvene prihode i povoljne komercijalne kredite, ali je država našu granu oslobađala dela poreza“, priča Petar Veljković, jedan od najuspešnijih direktora „Leteksa“

Leskovačka preduzeća koja su uspešno preživela privatizaciju mogu da se prebroje na prste. „Nevena“ bi moglo da „ozdravi“, ali je propast nekada uspešnog „Leteksa“ ravna zločinu.

„Lemind“, „Livnica“ „Graditelj“, „Mašinoteks“, AIK i „Proleter“ samo su neka od mnogobrojnih leskovačkih preduzeća kojih više nema. „Nestalo“ je i devet velikih tekstilnih fabrika, dok se „Nevena“, posle neuspešne privatizacije, bori da opstane u procesu restrukturiranja. Fabrika lekova „Zdravlje“ radi uspešno, ali sa daleko manjim brojem zaposlenih, a titulu jedine potpuno uspešne privatizacije može poneti fabrika opeke „Mladost“. Nekadašnji privrednici ističu da je za ekonomski oporavak potreban jasan plan i podrška onima koji se trude da očuvaju preduzetnički duh po kome je ovaj grad bio nadaleko poznat.

U Leskovcu je samo tekstilna industrija zapošljavala više od deset hiljada radnika. Ti pogoni su danas uglavnom prazni. Epitet „srpski Mančester“ sve više bledi. Ostalo je samo sećanje na vreme kada je ceo grad nosio komplete od najfinijih „Leteksovih“ štofova, koji su uspešno plasirani na tržišta od Amerike, preko Evrope, do Rusije i Bliskog istoka. Više od 2.150 radnika radilo je u četiri smene, a 1989. godine izvezeno je dva miliona metara štofa.

– Na konvertibilnom tržištu te godine zaradili smo 13 miliona dolara. Naši tkači zarađivali su više nego lekari. Oslanjali smo se isključivo na sopstvene prihode i povoljne komercijalne kredite, ali je država našu granu oslobađala dela poreza – priča Petar Veljković, jedan od najuspešnijih direktora „Leteksa“ i dodaje da bez obzira na sve probleme ovo preduzeće nije smeo da propadne, a da sve njegove mašine završe u starom gvožđu. – Takvo preduzeće, u ovim okolnostima, nemoguće je ponovo napraviti i zato je to jednako zločinu.

Kompanija „Zdravlje“ je koristila pomoć države za nerazvijene. U opštinama Lebane, Medveđa, Bosilegrad i Krupanj podigla je četiri nove fabrike zahvaljujući subvencijama koje su iznosile od 50 do 80 odsto ukupne vrednosti investicija.

– Leskovačku fabriku lekova, vrednu 11 miliona evra, i još tri fabrike podigli smo sami, a fabrika dijalizatora bila je prvo zajedničko ulaganje sa Amerikom u bivšoj Jugoslaviji vredno 25 miliona dolara. Od 1980. godine stalno smo imali izvoz od oko 55 miliona dolara, a četiri petine proizvoda plasirali smo u Rusiju – priseća se Siniša Petrović, koji je bio na čelu „Zdravlja“ više od 15 godina.

Nekadašnji SSSR bio je najznačajniji spoljnotrgovinski partner i „Neveni“. Ona je u najboljim danima tamo izvozila i do dva miliona zubnih pasta mesečno.

– Kozmetika je u socijalizmu bila luksuz, pa nije ni mogla da računa na bespovratnu pomoć države. Nove pogone smo otvarali koristeći veoma dobar profit i podršku komercijalnih banaka. Otvarane su i neke ćerke firme, što se ispostavilo ekonomski neopravdanim, a ratovi su dodatno otežali položaj preduzeća. Ono nije imalo sreću ni sa novim vlasnikom, pa se sada bori za opstanak – priča Predrag Dimitrijević, koji je dugo bio u menadžmentu „Nevene“, a jedno vreme i njen generalni direktor.

Sagovornici „Novosti“ su uvereni da je iluzorno očekivati da propale firme u tekstilu ili metalskoj industriji mogu da budu obnovljene i da rade kao nekada, ali veruju da za neke od njih ima mesta na tržištu.

– Od tekstila može da se živi. To je privredna grana koja zapošljava veliki broj radnika. Dobro je organizovati i poljoprivrednike i napraviti i tu neku dodatnu vrednost, ali od tekstilne industrije ovaj grad ne sme da odustane i mora da traži pomoć da ovde dođu veće konfekcijske kuće. Takva ulaganja nisu velika, a mi već imamo napuštene objekte koje možemo da ponudimo potencijalnim ulagačima – zaključuje Petar Veljković.
MNOGI OSTALI BEZ POSLA

U 57 leskovačkih društvenih preduzeća, koja su privatizovana, broj zaposlenih je smanjen sa 11.750 na 1.883, dok je u 30 proizvodnih firmi, koje su otišle u stečaj ili likvidaciju, bez posla ostalo još 3.762 radnika. U prošlogodišnjoj analizi nadležne gradske uprave se navodi i to da privatizacija jeste jedan, ali ne i najveći uzrok porasta nezaposlenosti i problema u privredi, jer su mnoga društvena preduzeća bila nekonkurentna, imala preveliki broj radnika i gubitke u poslovanju.

(Novosti)

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

11 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Stojanca
17.10.2014. 13:57

Pa kakvi su na rukovodecim mestima dobro da jos i postojimo.

SasaDjordjevic
17.10.2014. 18:59
Odgovor za  Stojanca

Мислиш какви су били на руководећим местима добро да град данас и функционише. После онаквог пустошења и дивље приватизације до 2010. године ни једна фирма није остала, само бетон и остаци нечега што се зове предузеће. Лично бих волео да неко одговара за такву пљачку државне имовине и мислим да ће министар Селаковић поново да покрене истраге о различитим „лоповлуцима“ у Лесковцу и околини. На овој власти је да, у кординацији са државним органима, обнови део оне индустрије коју је имао Лесковац пре 1991. године. Тај посао је тежак и захтева крајње разумевање премијера Вучића и велики напор градоначелника Цветановића. Лесковчани су свесни да Лесковац не може да поврати стари индустријски сјај, али ја видим шансу у пољопривреди која је итекако исплатива грана привреде. Овај крај је „Богом дан“ за пољопривреду и то нам је шанса која се не пропушта. Да би све ово било реално, наш крај мора еколошки да одговара међународним стандардима, да постоје иригациони системи, поља морају да буду електрификована (ако говоримо о повртарској производњи) и да до својих парцела сељаци имају пристојну путну инфраструктуру. Приметио сам да је Управа за заштиту животне средине очистила велики број депонија, урађена је комасација, електрификоване су поједине парцеле у лесковачким селима и део пољских путева је сређен. Ово је мени довољно да верујем да ће се још доста ствари реализовати и да ће Лесковачко петоречје заузети место које му припада.

Milenko
17.10.2014. 20:56
Odgovor za  SasaDjordjevic

Mislim da su danas jos gori na rukovodecim mestima!!!

sale
17.10.2014. 21:44
Odgovor za  SasaDjordjevic

Sašo Đorđeviću kao što u tekstu lepo piše leskovačku privredu uništile su ekonomske sankcije iz 1995. godine koje je poštovala i RUSIJA, e Baćuške su nam uvele sankcije. I tu je, da prostiš, sjebana industrija jer su i tekstilci i hemičari i kozmetičari živeli od izvoza u veliki Sovjetski Savez.
Što se praviš mal….?
Šta kenj…o poljoprivredi. Bogom dan ovaj kraj za poljoprivredu. Pa znamo mi to i bez tebe. Ti će da nam otvaraš oči. Zato što je bogom dan je i napravljena Zelena Zona.
Eno je urasala u korov. Pa šta radite kad je ovaj kraj bogom dan, što ne pokrenete tu poljoprivredu bogom danu. Bleferi bre jedni, neznalice bre jedne. A u Ameriku znate da švrćkate gu….
More bre sram te bilo i tebe, šta pa gubim vreme na …..

De bre...
17.10.2014. 22:57
Odgovor za  sale

Što se žestiš tolko, nije ti Saša kriv za privredu. Imao si i ti priliku godine i godine da nešto uradiš al nisi! Samo si uvređeno duvao u taj laptop, pa ni njega nisi zaradeo.

SasaDjordjevic
17.10.2014. 23:05
Odgovor za  sale

Било који коментар да дам на твоју „констатацију“ би било чисто губљење времена. Да би схватио у ком стању је била Русија 90-их година морао би да проведеш године читајући књиге које се баве историјом, политиком и гео-политиком. Пошто сам у временском цајтноту, ово је довољно…

Karlo
17.10.2014. 22:33
Odgovor za  SasaDjordjevic
deckonja
17.10.2014. 23:00
Odgovor za  Karlo

Karlo, tekst uopošte nije tačan, nemaqm vremena sada da objašnjavam ali znam da nije tačan.I tabele nisu tačne, BPD u Socijalističkim zemljama je rasto mnogo brže nego u kapitalističkim, imao je nagli rast, dok je u kapitalističkim polako ali stabilno rastao.Zaduženje od 20 milijardi dolara za Jugoslaviju je jedno veliko NIŠTA.Sada Srbija samostalna duguje 25 milijardi eura a Hrvatska skoro 70.

klinac
18.10.2014. 10:12
Odgovor za  deckonja

Sedi dole, kec … Kad pazljivo procitas ponovo da se javis. U tekstu se i kaze da zbog pada vrednosti dolara tadasnjih 20 mlrd vredi kao sadasnjih 100 mlrd. Prema tome, objasni zasto tekst ne bi bio tacan? Zbog ideologije mozda? Tekst je samo perfektno ekonomsko tumacenje stanja osamdesetih, devedesetih, …

XXI vek
17.10.2014. 16:13

Žalosno je uopšte odgovarati ovim ljudima.Oni upoređuju privredu SFRJ sa privredom Srbije 2014. godine. SFRJ sa 24.000.000 stanovnika i RS sa 7.000.000 . Možemo reći najkraće da se privreda SFRJ i SRJ održavala do 1990. manje ili više uspešno (privredna reforma 1965,ustav iz 74.itd.) a onda su uvedene međunarodne sankcije SR Jugoslaviji.Velika ekonomska kriza,hiperinflacija,odliv kadrova,nedostatak novih tehnologija… Ahh umalo da zaboravim da je i platni promet bio zabranjen sa Srbijom.Ovi ljudi iz novinarskog priloga se samo sećaju lepih mladalačkih dana kada su mogli da se igraju funkcijama bez ikakve odgovornosti,kadrovskih stanova,jeftinih kredita … Stigao je 21.vek !!!

ipak
17.10.2014. 17:18

odose nam i dzinsi…
vlast zvana-da se jadna za zelen bor vatim, i on bi se zelen osusio