Marija Mladenović finalistkinja Besede u Zoranovu čast

LESKOVAC – Gimnazijalka iz Leskovca Marija Mladenović sinoć je, u konkurenciji od 11 besednika, pobedila na tradicionalnom takmičenju u govorništvu “Besede u Zoranovu čast”.

Takmičenje je održano u Kulturnom centru u organizacijia Demokratske stranke i Fondacije “Dr Zoran Đinđić”, a tema je bila citat iz Zoranovog govora: “Srbija će biti bolja nego čto jeste, ako svi mi budemo bolji nego sto jesmo”.

Pored Leskovčana u veštinama oratorstva oprobali su se i mladi iz Vranja, Grdelice, Surdulice i Lebana. Pobednica se takmičila sa besedom “Pronađimo način a ne izgovor”.

“Prijavila sam se za ovo takmičenje kako bih pokazala ljudima da i dalje postoje mladi vizionari sa jasnim putevima pred sobom. Izuzetno mi je drago što su ljudi i žiriju u mojoj besedi prepoznali tu ideju o boljem životu u boljoj Srbiji. Bilo je pozitivne treme jer je konkurencija bila jaka”, kazala je Marija Mladenović, učenica četvrtog razreda.

Drugo i treće mesto osvojili su Anđela Mitrović i Dušan Stevanović, takođe učenici Gimnazije u Leskovcu.

“Ovogodišnje takmičenje je neuporedivo bolje u odnosu na prethodnu godinu.Takmičari dolaze sa zrelim idejama i mislima. Fascinantno je njihovo izvođenje i savladavanje straha i treme pred ovolikom publikom što je i izazov jednom velikom govorniku. Ovo takmičenje se neosporno, može uporediti sa svim velikim takmičenjima u gradovima Srbije”, izjavio je Goran Ćirić, potpredsednik DS i predsednik UO Fondacije “Dr Zoran Đinđić”, koji je bio i član žirija.

Marija Mladenović će 12. marta učestvovati u finalu u Beogradu.

(Kraj)

 

 

 

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

18 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Verica
27.02.2013. 07:05

Cestitam, Mariji. Sasvim opravdano je ponela titulu pobednice. Ove godine je na leskovackom takmicenju konkurencija bila najjaca do sada. Najzanimljivije takmicenje do sada.

Milutin
27.02.2013. 09:36

U čiju čast??? Ne trujte decu neproverenim istorijskim ličnostima. Ne pravite idola od čoveka koji će sigurno jednog dana završiti na smetlištu srpske istorije. Marija, svaka čast za talent i umeće.

djura
27.02.2013. 13:37
Odgovor za  Milutin

Neproverena istorijska licnost…na smetlistu istorije… ❓

Jesu li oni koji su ga overili , po tebi mozda provereni istorijski likovi sa pozitivnim istorijskim znacenjem? E moj Milutine…

djura
27.02.2013. 13:44
Odgovor za  djura

Usput bih voleo da znas, da sam siguran da je Sloba ubijen u Hagu i da takodje mislim da je sramota sto Seselj robija 10 godina bez presude. Iako o toj dvojici mislim sve najgore, voleo bih da ih nije zadesila takva nesreca i nepravda.

A ti pokusaj malo da budes covek, bices iznenadjen kako je to dobar osecaj.

dragutin
27.02.2013. 17:20
Odgovor za  Milutin

a da tebe proverimo Milutine, cobane

d
27.02.2013. 11:35

Pioniri maleni vi ste vojska prava,
svakog dana rastete ko zelena trava…..
Pitate me zasto volim druga Tita, znajte-tako nešto se ne pita….

To tek onako...
27.02.2013. 11:41

Milutine, ne razumem cemu ovakav komentar?, ali Andric nije pogresio kada je rekao,“ Dodju tako vremena, kad pametan zacuti, budala progovori a fukara se obogati“

Jasmina
27.02.2013. 12:28

Militune nesrećo zlobna i nepismena. Što se kriješ iza tog lepog srpskog imena. Ti si neki đavoljev sin i sigurna sam da se ne zoveš tako. Na đubrištu istorije su tvoj Slobodan Milošević, tvoj Vojislav šešelj, tvoja komunistička bagra koja je pobila pola miliona Srba.
Sve i da je bio njagori, a nije, naprotiv, ZORAN ĐINĐIĆ, čovek neosporne pameti, intelegincije, vizionar, pragmatičar, filozof, da ne nabrajam dalje, srpkom narodu nije učinio ništa loše. Sram te bilo. Ime i delo ZORANA ĐINĐIĆA proučavaće se i u 21, i u 31. veku, a vi zlobnici ostrašćeni i nepismeni ste na svim društvenim marginama već sada, za života.

d
27.02.2013. 12:45

PRAVDA ZA MILUTINA!

MIŠA
27.02.2013. 13:43

MILUTIN IMA KAPACITETE PA ĆE GA PROVERI I UTVRDI STEPEN ISTORIČNOSTI. MILUTINE, OOJJJJJJ, MILUTINE, JEL ZNAŠ ZBORIŠ JADNIČEEEE, OJ MILUTINEEEEEEEE, POBEGOŠE TI OVCEEEEE, MULUTINEEEEEE

Nada
27.02.2013. 13:48

Draga dečice, dragi učesnici u nadmetanju govorničkih veština, čestitam vam pre svega na učešću, na hrabrosti, što ste se oprobali, a pobednici da pobedi na finalnom takmičenju. Mi smo sa juga Srbije veoma loši u oratorstvu, pa je ovo podvig što se uopšte neko usudioi da stane na megdan.
Samo nastavite i ne obraćajte pažnju na ove ostrašene čitaoce. Oni su opterećeni prošločću, a vi gledajte u budućnost. Kako kaže Đinđić – srešćemo se u budućnosti, vi i ja jednog dana.

Simeon
27.02.2013. 17:16

KNJIGA „ZORAN DJINDJIC U MREZI MAFIJE“
[sim] ZIVOTA IVANOVIC, AUTOR KNJIGE „ZORAN DINDIC U MREZI MAFIJE“

Antic.org – SNN
Sat, 26 Jun 2004 16:14:43 -0700

ŽIVOTA IVANOVIĆ, AUTOR KNJIGE „ZORAN ĐINĐIĆ U MREŽI MAFIJE“

Bio svačiji čovek, vlast bila samo njegova

Kad je Đinđić postao činilac koji se može okrakteristi kao remetilački, a ne saveznički, pr tom zabrinut za svoju poziciju, Đinđić više Zapadu nije bio potreban i pušten je niz vodu

Ivona ŽIVKOVIĆ

Pristalice Zorana Đinđića sprečile su vas da u Medija centru promovišete svoju knjigu „Zoran Đinđić u mreži mafije“. Koji je razlog?

Čini mi se da je nesreća svih nas, a pre svega onih koji sebe smatraju zagovornicima demokratskih promena u Srbiji i koji teže evropskoj kulturi i demokratiji, što ne žele da vide i naličije lika i dela pokojnog premijera Zorana Đinđića, kao i okolnosti koje su prouzrokovale tragična događanja u istoriji Srbije poslednjih deset godina, a zatim i njega dovele na vlast. Oni insistiraju samo na licu koje im se čini da je lepo.

Da li su to bili samo omladinci?

AKO SAMI SEBI NE POMOGNEMO

Ova promocija, koje nije bilo, upravo je dokazala da je našem javnom mnjenju neophodna ovakva knjiga da bi smo shvatili šta nam se to događa i gde su naši nesporazumi sa Zapadom. Ako nismo u stanju da to sagledamo i preispitamo, kako ćemo se dalje tom Zapadu približavati?

Treba da shvatimo da demokratski procesi ne postoje bez unapred utemeljenih interesa svake države i moćnih multinacionalnih kompanija. Demokratija koja je nezavisna od ekonomskih centara moći ne postoji. Demokratija nije samo izborna politička volja građana, već je duboko uslovljena i kretanjem ekonomskih interesa moćnih krugova u bankarstvu i biznisu. A demokratija je upravo sloboda da se o takvim stvarima javno iznose stavovi i sukobljavaju mišljenja.

Uostalom, sa Zapada nam uvek iznova stižu upozorenja da nam niko ne može pomoći ako mi sami sebi ne pomažemo.

To su uglavnom bili ljudi od dvadeset do dvadeset pet godina, od kojih niko nije knjigu ni pročitao, ali su veoma ostrašćeni u svojoj odanosti liku i delu Zorana Đinđića. Sve što su oni videli od knjige je slika na koricama na kojima su Đinđić i Legija, dok o postojanju te veze u knjizi govori upravo Zoran Đinđić.

Oni su povicima i trensparentima sprečili izdavača, recenzenta i mene, kao autora, da kažemo nešto više o knjizi. Tako je i ovaj protestni skup u Medija centru pokazao da se pod pojmom demokratski kod nas provlači nešto sasvim suprotno.

Na taj protest je došao i bivši ministar Vladan Batić?

To je najtužniji deo priče, jer je taj gospodin imao samo jedan argument protiv knjige – a to je da je Đinđić bio njegov prijatelj. Knjigu nije pročitao. Nije manji prijatelj Đinđić bio ni meni, ali za razliku od bivšeg ministra Batića, ja nisam nikada bio u situaciji da ga zaštitim dok je bio živ. Gospodin Batić je tek sada, naprasno, došao da „zaštiti pokojnog prijatelja“.

Šta je to u knjizi razgnevilo pristalice i prijatelje Zorana Đinđića?

Ja bih razumeo da negoduju zbog onoga što sam napisao u predgovoru knjige, jer to je moj stav. Ali toga je u knjizi jako malo, svega devet strana. Sve ostalo u knjizi su tekstovi iz zapadne štampe, prevedeni sa engleskog, francuskog i nemačkog. Tu su i brojni intervjui Zorana Đinđića.

Takođe, izneta su različita viđenja o njemu, kako od levičarskih, tako i konzervativnih medija.

Dakle, nije bilo razloga da oni svoje negodovanje ispoljavaju na meni, već su to mogli da učine prema onim uticajnim političkim krugovima Zapada od kojih je upravo Đinđić dobio novac i očekivao podršku koja nije usledila. To se u knjizi jasno vidi.

UNAPRED PRIPREMLJEN PREVRAT

Od koga je Đinđić dobio novac i šta je od njega Zapad očekivao?

O tome kako je kampanja pre izbora septembra 2000. bila pažljivo pripremana na Zapadu, vidi se iz nekoliko intervjua koje je Đinđić dao. Najupečatljiviji je onaj iz tromesečnika „Europejšn rundšau“ koji izlazi u Beču, Cirihu i Minhenu. Poznat je sastanak koji je održan sa Vilijamom Montgomerijem u Budimpešti, kada je DOS dobio i novac i detaljna uputstva kako da pobedi Miloševića. A Zapad je to finansirao kako bi moćni bankarski krugovi imali otvoren put za plasiranje svog kapitala. Milošević je, međutim, svojom retrogradnom politikom Srbiju sve više udaljavao od zapadnih tokova kapitala.

Srbija je tada praktično ostala jedino područje u Evropi koje nije potpalo pod tutorstvo moćnih svetskih finansijskih institucija i stranog faktora, koji je u službi moćnih multinacionalnih kompanija.

Milošević je dugo „štrčao“ dajući veoma loš primer drugim zemljama u tranziciji. Upravo zato je i kažnjen. Pružanje otpora globalnoj svetskoj kolonizaciji počelo je da izaziva i u pojedinim desničarskim krugovima u zapadnoj Evropi pozitivan stav prema Srbiji, pa je Milošević morao brutalno biti slomljen kako bi se svima pokazalo kako se nesaradnja sa svetskim vladarima kažnjava.

Gde je tu bio Đinđić?

Taj ambijent koji je Milošević svojom nerazumnom politikom stvorio, Zoran Đinđić je video kao priliku za sopstveni uspon na vlast. Bilo mu je zato potrebno da obezbedi ne samo podršku stranog faktora, već i uticajnih pojedinaca iz Miloševićeve vojske, policije, ali i iz paravojnih, parapolicijskih i mafijaških krugova. Da bi sve to uspeo, dobio je i finansijsku podršku Zapada, pre svega Amerike i Nemačke.

Bez obzira što je narod glasao na izborima za Koštunicu i DOS, Peti oktobar je ipak bio prevrat unapred pripremljen i zahvaljujući ljudima iz Miloševićevog državnog i paradržavnog aparata, mirno i uspešno izveden.

Koji krugovi na Zapadu su stajali tada iza Đinđića?

On je ostvarivao intenzivne kontakte sa više uticajnih krugova na Zapadu. Održavao je veze sa nemačkim političarima iz vladajuće stranke, ali i iz opozicije.

Ništa manje nisu bili značajni ni njegovi kontakti sa najvišim krugovima u SAD, čak i sa samim Klintonom, o čemu govori i sam Đinđić.

KOLIKO IMAMO DEMOKRATIJE

Ako neko bez opasnosti za svoju egzisteniju može da iznese svako političko mišljenje, to su onda demokratske zemlje. Po tome koliko nas novinara u Srbiji ostaje bez posla baš zbog političke nepodobnosti, govori o tome koliko smo mi daleko od demokratije. Sprečavanje promocije jedne knjige, najbolji je pokazatelj ko su danas nosioci „demokratskih“ promena u Srbiji i kakvo je „demokratsko“ okruženje imao pokojni premijer.

On nije bio samo nemački čovek, kako se to često kod nas govori, već je bio spreman da sarađuje sa svima ako bi to koristilo njegovom dolasku na vlast. Održavao je vezu i sa Kolinom Pauleom, možda i više nego sa Šrederom. Kod nas se uglavnom ne zna da se Pauel više puta sastao sa pokojnim srpskim premijerom. Upravo Pauel je to sam izjavio, a da u našim medijima to nigde nije preneto.

Đinđić je uživao podršku i jednog od vodećih nemačkih stručnjaka za odnose sa javnošću, Morisa Huncingera, koji je i njemu i Milu Đukanoviću organizovao turneje po evropskim zemljama.

Tako je, za vreme bombardovanja Srbije, dok su građani sedeli u podrumima i skloništima, Đinđić putovao širom Evrope, odsedao u elitnim hotelima i ubeđivao evropske lidere kako da eliminišu Miloševića.

To naša javnost ne zna, a mnogi i ne žele da znaju. Najgore je to što je Đinđić pred nemačkim novinarima govorio šta NATO lideri treba da rade, sugerišući im da građanima Srbije isključe struju, gas, vodu itd. On nije razmišljao o tome koliko će to pogoditi obične građane i nije bio osetljiv na njihove patnje. Njega je samo zanimao cilj – obaranje Miloševića i sopstveni uspon na vlast.

Zar je baš tako govorio?

Na žalost, baš tako. Mnogi Đinđićevi intervjui su dostupni i na internetu gde ih svako može pročitati, ako ne veruje.

djura
28.02.2013. 01:11
Odgovor za  Simeon

Uzeo si nadimak od Mirotocivog ali i pored toga tvoja namera smrdi.

Pamflet koji pokusavas ovde da prezentujes, je najobicnije djubre u koricama, koje je napisao netalentovani novinar po nalogu politickih marodera, a sve u svrhu jedne prljave predizborne kampanje.

Procitaj nesto pametno u zivotu i nemoj vise da nas blagosiljas svojom copy paste inteligencijom.

Узун Море Узун Бранко
01.03.2013. 11:26
Odgovor za  djura

Е ако си му рек’о Ђурo, и требао је неко да му каже. Ће собали сервер са ови његови километарски постови.

Miša B.
28.02.2013. 01:34

Kult ličnost i neukus.

Miša B.
28.02.2013. 01:45

Kult ličnostI i neukus, da!

marko
28.02.2013. 17:07

Evo procitajte sta o velikom mozgu Srbije pise engleski gardijan imate i link na srpskom a i na engleskom pa jos hvalite coveka koji je zemlju unistio vise nego pet milosevica zajedno,sto se i vidi danas na svakom koraku
http://www.guardian.co.uk/world/2003/mar/14/serbia.comment
Нил Кларк

Петак, 14. март 2003.
Гардиан (Лондон)

Почасти Зорану Ђинђићу, убијеном српском премијеру, пљуште као киша. Први је почео председник Буш, хвалећи његово “снажно вођство”, док је портпарол канадске владе величао “весника демократије”, а Тони Блер говорио о енергији коју је Ђинђић посветио “реформисању Србије”.

У читуљама западних листова Ђинђић је скоро увек слављен као бивши студент-агитатор, који је храбро повео народни устанак против окрутног диктатора и покушао да уведе своју земљу у нову демократску еру.

Али изван CNN-ове верзије светске историје, каријера Зорана Ђинђића изгледа прилично другачије. Они који се ограђују од доктрине промене режима требало би да се сете да Ирак није прва земља у којој су америчка и друге западне владе покушале организовати уклањање владе која није одговарала њиховим стратешким интересима. Пре три године, на реду је била Милошевићева Југославија.

У својој недавној биографији Милошевића, Адам ЛеБор открива како су Сједињене Државе натрпале 70 милиона долара у кофере српске опозиције у њеном напору да збаци југословенског лидера 2000. године. По наређењу државног секретара Мадлен Олбрајт, тајна америчка канцеларија за југословенске послове била је припремљена да потпомогне организовање устанка који би збрисао аутократског Милошевића са власти.

Истовремено, постоје докази да су подземне криминалне групе, контролисане од стране Зорана Ђинђића и повезане са америчком обавештајном службом, извеле серије успелих атентата кључних људи који су подржавали Милошевићев режим, укључујући министра одбране Павла Булатовића и Жику Петровића, шефа југословенског авиопревоза.

Када су С. Милошевић и његова Социјалистичка партија коначно пали, Сједињене Државе су добиле “реформистичку” владу у Београду какву су желеле. Нови председник Војислав Коштуница је примио букете, али полуге моћи је држао човек Стејт Дипартмента Зоран Ђинђић – и он сигурносвоје вашингтонске спонзоре није изневерио!

Први приоритет је био увођење програма “економских реформи” – што је израз новог светског поретка за распродају државне имовине у бесцење мултинационалним компанијама. Преко 700 000 југословенских предузећа остало је у друштвеном власништву и углавном је било контролисано од стране радничких одбора, са свега 5% капитала у приватном власништву.

Компаније су могле бити продате ако је мање од 60% капитала припадало радницима. Ђинђић је брзо променио законе и распродаја је могла да почне. После две године у којима је хиљаде друштвених предузећа било продато, (многа компанијама које су учествовале у бомбардовању Југославије 1999.), прошломесечни извештај Светске банке је обиловао похвалама Ђинђићевој влади и њеном “ангажовању интернационалних банака у процесу приватизације”.

Али Ђинђићу није било наређено да прода само државну имовину. Милошевић је такође морао да оде, за обећану награду од сто милиона долара, чак ако је то значило и његово киднаповање у супротности са југословенским законима и слање авионом РАФ-а на амерички финансирано режирано суђење у Хаг. Кад је продао имовину своје земље, њеног бившег председника и своје политичке ривале, шта је јеш остало да се прода ? Једино још сама држава. И јануара ове године Ђинђић је управо то и урадио. Упркос супростављању већине њених грађана, “весник демократије” следио је захтеве “међународне заједнице” и после 74 године име Југославије нестало је са политичке мапе. Стратешки циљ њене замене серијом слабих, подељених протектората коначно је био постигнут.

Понекад, ипак, и најбоље изведени планови крену наопако. Упркос западним хвалоспевима, мало ће Срба оплакивати Ђинђића. За велику већину Срба, Ђинђић ће остати запамћен као квислинг који се обогатио продајући своју земљу онима који су тако немилосрдно водили рат против ње,свега неколико година раније. Ђинђићеве толико хваљене реформе подигле су цене комуналних услуга небу под облаке, незапосленост је оштро скочила на 30%, и скоро две трећине Срба сада живи испод линије сиромаштва.

Још није јасно ко је испалио хице који су убили Зорана Ђинђића. Вероватноћа је да је то била операција подземља, његове везе са организованим криминалом коначно су га сустигле. Али, ма како то сурово звучало, има много људи у Србији који би радо повукли обарач. У својој недавној посети Београду, био сам погођен не само разином економске неправде, него и мржњом скоро свакога кога сам срео према премијеру, чија је популарност у народу пала испод 10% Лекција из Србије за данашње серијске мењаче режима је једноставна. Можете покушати да подјармите људе санкцијама, разарањем и бомбама. Можете, ако желите, да збаците владе које вам се не допадају, можете окушавати да наметнете своју вољу постављањем Хамида Карзаија, генерала Томија Френкса или Зорана Ђинђића да глуме империјалне конзуле. Али не замишљајте да можете натерати понижени народ да их пошт

zmigavac
28.02.2013. 19:36
Odgovor za  marko

Marko, Simeone, ili ma ko si da si. J….. sve na spisku od Marksa, Englelsa, Lenjina, Staljina, Tita, Milosecica, pa sve do Zmigavca Zike. I m…. da ti j….. staljnisticku i komunisticku i zlocinacku. Ubijate po hiljadu puta mrtvog coveka. Nece vam uspeti. Mozes ti ovde da citiras i navisis hiljadu komunistickih simpatizera i nadri analiticara, ali oni su jedni u milion u bilion.
Ko je platio i koliko dao pare sadasnjoj vladi da, budem zloban kao ti, i kazem – preda Kosovo. Volino jedna zlobna. Ko je i kolikio dao balkanskom kasapinu Milosevicu da svojegradjane ubija, cementira ih po jamama, ubija na autoputima, ko je dao pare da se ubije Djindjic, Mira i Marko, Seselj i neko ko je sada na vlasti, Sve ce se jednog dana saznat Moja generacija i ja imamo vreme da ceamo istinu, vi matori je znate, ali me unapred raduje sto necete pisati istoriju.