Svu putevi (ne)vode na Stradun

Srbe sad u Dubrovniku dočekuju s osmehom jer manjakju turisti

No, sem ljubaznosti Dubrovčana, stari grad me ovoga puta nije fascinirao. Na temperaturi od 37 stepeni kao da se smanjio, zaspao, umrzovoljio se. Sa pjace su sklonjeni kafići s baldahinama, broj turista je desetkovan, a na pijaci, koja se poslepodne pretvara u niz kafića, ponuda više nego skromna

Dubrovnik sam upamtila kao blistavu staru damu, utvrđenje kroz koje se od brojnih turista teško prolazilo, sa izlozima prepunim firmirane garderobe, preksupim parfemima i s jeftinim magnet-suvenirama, ono za čime smo mi s plitkim džepovima najviše tragali.

Prvi put s razglednica poznatu panoramu zidina s pristaništem ugledala sam iz autobusa, neposredno pre krvavih ratova, a sama vožnja autobusom od Budve ličila je na onu iz filma „Ko to tamo peva“. Rat se osećao u vazduhu, pa smo s društvom pili kafu na Stradunu ćuteći, a magnete kupovali pokazujući prstom.

unnamed (1)

U ovaj prelepi turistički primorski grad što podseća na slavniju Veneciju, u grad muzej i nekadašnju republiku, ušla sam spokojno dve decenije kasnije, ali ni slutila nisam da su ovde turistima iz Srbije sva vrata više nego otvorena, bukvalno.

Osmeh, ne retko i rukovanje, pa potom zaverenička rečenica: „Ne, vi nećete platiti ulaz“. U Dubrovniku je, naime, svaka zgrada muzej s ulaznicom od 5 do 10 evra.

No, sem ljubaznosti Dubrovčana, stari grad me ovoga puta nije fascinirao. Na temperaturi od 37 stepeni kao da se smanjio, zaspao, umrzovoljio se. Sa pjace su sklonjeni kafići s baldahinama, broj turista je desetkovan, a na pijaci, koja se poslepodne pretvara u niz kafića, ponuda više nego skromna.

unnamed (8)

Čuvar u banci, prva obavezna stanka radi zamene erva u kune, jer se u Hrvatskoj ništa ne može kupiti za evropsku valutu, ogovara „bezobraznu“ vlast sa, kako shvatam, komšinicom preko puta. “Ma sve lopov do lopova moj komšija“, zaključuje sredovečna gospa posle petominutnog analiziranja.

Isto kao kod nas“, mislim i krećem ka vratima. Čuvar nas u jednom skoku propušta u vrelinu. No, moj saputnik pravi grešku. Pita ga u vezi sa najstarijom apotekom u Evropi i sledećih 15 minuta provodimo u prijatnom ali znojavom razgovoru, a sve o Srbiji i Hrvatskoj o „ludim narodima“ i bespotrebnim granicama na kojima se čeka i po dva sata.

unnamed (9)
Najstarija apoteka u Evropi

Sve moje komšije su odselile i stanove prodale nekim strancima koji ne žive u njima. Vidite, pokazuje rukom na uske prozore preko puta, tu niko ne živi i sobe se ne izdavaju, ma nema kome moj gospodine“.

Rukovasmo se, ali smo se kasnije još desetak puta sreli i razmenili pozdrave.

U uskoj uličici, s nazivom Široka ulica, prodavnica bez kupaca. Roba kao u Leskovcu samo 30 posto skuplja. Naš pik je kačket, za naših 1000 dinara. Jednoj od dve prodavačice bez posla privukli smo pažnju. Pogađa da  smo s juga Srbije, po govoru. “Znate, naš dubovrovački i vaš južnjački su slični”. Ne propušta da pita kako se živi u Srbiji.

unnamed (3)
Knežev dvor

“Joo, pa mi u bivšoj Jugi baš nemamo sreće. Nikako da izaberemo normalne vlasti“, konstatuje, a onda i ona o ratu, temi koju nas dvoje uporno izbegavamo. No, gost si, slušaš. Dubrovnik je, veli ona, bombardovan žestoko a mi to u Srbiji nismo mogli da vidimo. I tu se nadovezuju bombe, ruševine, uništeni krovovi, strahovi, bežanija, vatrogasci, vojska…“Krenite malo naviše i videćete kuću koja je u jednom danu pogođena 7 puta”, upućuje nas.

Spratna kamena kuća dubrovačkog slikara pretvorena je u muzej na otvorenom sa video bimom i najvećom gužvom. Slikar je napisao potresnu priču o spasavanju majke i sestre iz plamena, bogu se zahvaljujući što su preživeli, naravno, ni malo biranim rečima o Srbima.

unnamed (4)
Ticijan

Mi koji smo 3 meseca bombardovani, napuštamo mesto plača, pa pedeset metara dalje ulazimo u pravoslavni hram Sveti blagovesti, sagrađen početkom 19. veka, gde čujemo sasvim drugačiju priču preostalih i ostarelih vernika Srba.

Ništa nije tačno. Oštećeno je par kuća i to je bio razlog da nas Srbe proteraju sa naših večnih ognjišta”, priča Dubrovčanka čiji su “pra, pra preci” rođeni ovde. Priseća se srećnih dana i vremena kada se kao devojčica igrala u utrobi Straduna, otetog od mora i podignutog na gigantskim balvanima.

unnamed (11)

Posle osveženja na čuvenoj Orfeovoj fontani, jedinom mestu s ispravnom vodom za piće, ulazimo u raskošnu i veličanstvenu franjevačku crkvu Sveti Ignjacije, a potom u ljekarnu “Kod male braće”, najstarije apoteke u Evrpoi, gde su franjevci još pre 700 godina ručno pravili lekove i kreme, mirisni prostor gde se na isti način i danas spemaju medikamenti, pomade i parfemi. Srbi ni ovde ne plaćaju ulaz.

“Slobodno gospodo, vi ste uvek dobro došli, ali vas nema, pa gde ste braćo i sestre?”, više u šali obraća nam se čuvar i ljubazno nam pokazuje svaki kutak istorije.

unnamed (7)
Orfej fontana

A posle obilsaka Knževog dvora, ulazimo u katedralu Uzvišene blažene device Marije gde nas, “specijalne goste iz Srbije”, bogoslav Ante Prizmić propušta u zatvoreni prostor i dovodi do pet Ticijanovih religoznih slika iz 15. veka. “Uvek ste dobro došli, svratite opet”, ispraća nas domaćin i vodič čak preko spoljnih stepenica.

Tamo na uzavrlem ulicama malo je turista. Gotovo da  smo svi jedni drugima upamtili lica. Konobari u kafiću “Koko”, gde kapućino košta 5, a krigla piva 7 evra, pričaju da je tako poslednjih desetak godina.

unnamed (10)
Banje plaže

Ovde su sada najmnogobrojniji Korejci Japanci, na trećem mestu su Englezi, malo veći kavaljeri, a zalutaju o po neki Fracuzi i Nemci. Vas Srba nema ni za lek, a ništa dok Srbin ne zasedne i organuzuje feštu”, priseća se onaj stariji, dok mlađi u jednoj od čestih pauza privlači stolicu i pita za srpsku mladež.

unnamed

Ovde je pravi pustinjak. Van zidina starog grada nema društvenog života. Mlade Dubrovčanke su se odselile a kada se preko leta vrate i ne gledaju nas obične smrtnike, a turistkinje se zadržavaju po jedan dan jer, iskreno, ovde nema plaža, sem one malo niže Banje plaže. Zime su depresivne. Puše ledeni vetar pa ni mače ni kuče ne izlaze na ulice”, jada se mladi konobar.

Posle brčkanja na kamenitoj i živopisnoj plaži Buža, gde u more ulaze najbolji plivači, jedva pronalazimo prodavnicu sa magnet-suvenirima, 4 evra po komadu, i napuštamo najlepše zidine u Evropi. Udobnim i tihim autobusom razdaljinu od 36 kilometara prelazimo puna dva sata zbog gužve na granici.

dubrovnik
Najlepše zidine u Evropi

Nešto se, ipak, primećujem dok se autobus puževim koracima približava granici, ovde promenilo za dve decenije. Fiće, Fijate i Stojadine zamenili su velelepni luksuzni četvorotočkaši, od američkih, preko evropskih do japanskih. Revija blistavih autmobila najčuvenijih marki, što, ipak, navodi na zakljkučak da primorcima i nije tako loše, samo što svako lane beše bolje.

Milica Ivanović

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

7 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Pili kafu cuteci da se ne odaju!
28.08.2016. 19:04

i otisli opet???
Glupi srbi,
pojedinci srecom.

Jovica Nedeljković
28.08.2016. 19:58

Strani i domaći plaćenici nas posvadjali,izazvali rat,opljačkali i Jugu koju smo svi voleli uništili.Svetu smo pokazali i dokazali da sve nacije mogu živeti u slozi i poštovanju i Juga je bila poštovana od svih država i naroda.I posle Tita,Tito se nije obistinilo i sada svi narodi Juge moraju da leče svoje rane.Želje naroda jednih za druge i dalje postoje a na političare gledaju kao na vampire !

@nedeljkovicu sa malo n
28.08.2016. 20:53

Koji retard treba da budes da pises gluposti posle tri rata,i to krvavog rata..najgore vrste,pocnes da odvaljujes i pises nebuloze.Da smo normalni,kineski zid bi nas razdvajao od rvata.

lupaj jovice
28.08.2016. 20:54

Da je tako ne bi izmedju nas lezale jame Jadovna,Jasenovci,Gradiske,logori na Pagu,i diljem lepe…Ipak tog nema diljem Sumadije.Deli nas batice malo vise.

neko ko čita
28.08.2016. 21:39

Divna, pismena, vrhunska reportaža!!! Molim vas urednice da pišete češće u prvom licu 😉

derere
29.08.2016. 07:03
Odgovor za  neko ko čita

stvar ukusa. najbolje je pisati u sedmom licu množine kad u tekstu nameravaš da se femkaš i pišeš ono što ne misliš

Krajincanin
29.08.2016. 02:18

Sto da ih ne docekuju sa osmehom, ostave im tamo pare. Neka idu ti Srbi da zive tamo, pa ce vidi da li ce im biti lepo.