Šumarski fakultet odlučuje o sudbini jasena

LESKOVAC – O sudibini starog jasena u centralnom leskovačkom parku, koji je sklon padu, odlučiće stručnjaci Šumarskog fakulteta u Beogradu.

Ovo je odluka Direkcije za urbanizam i izgradnju koji je danas saopštio direktor Slaviša Zlatanović na konferenciji za novinare.

„Pozvao sam ih da dođu, pogledaju i da nam daju preporuku da li postoji mogućnost da se on spasi. Nakon njihove preporuke, ukoliko ne bude postojala mogućnost, taj jasen će se seći. Ne zanimaju me peticije. Seći će se jer odgovornost, ako padne i povredi nekoga, snosim ja“, istakao je Zlatanović.

Ocenio je da je projekat za njegovo spasavanje, koji je ponudio vlasnik kafića i restorana „Sanjeli“, neozbiljan i da u slučaju velike oluje ne bi bio sprečen pad jasena, koji se povio prema zemlji za 1,7 metara.

Leskovčani su i danas potpisivali peticiju za očuvanje jasena, u organizaciji Pokreta Zeleni.

(Kraj)mil

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

17 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Mirko
11.06.2013. 16:04

Pogledajte i platan u centru grada,kod kulturnog centra (tacnije ispred kazina Dubocica).Drvo je pocelo da podize beton i sve vise se naginje ali nije toliko zanimljivo zato sto nije ispred Sanjelija ili Safarija…

voja
11.06.2013. 16:07

Drvoseco! verovatno su ti sumari simpatizeri URS!

djura
11.06.2013. 16:36

Nasem Jasenu zelim sve nabolje. Ovo je pametna odluka gospodina Zlatanovica. Ipak i pored najboljih zelja za prelepo drvo, nimalo nisam optimista. Voleo bih da gresim i bio bih presrecan u tom slucaju. Zato necu vise o Jasenu. Necu ni o nasem gradonacelniku jer mi se u poslednje vreme cak i to zamera.

Iskoristicu ovu temu za koju znam da ce biti citana, da u stvari kazem i podsetim na nesto sasvim trece. Nesto sto smo izgleda pomalo zaboravili, a ne bi smo smeli. Nesto sto je meni veoma vazno. Vreme cini svoje ali za mene, neki dogadjaji kao da su juce bili.

Ponekad vam se nesto prosto ureze u pamcenje i dusu. Za sva vremena, dozivotno. Kao ovaj nas Jasen.

Pre neki dan se je navrsilo 14 godina od kada je zavrseno NATO bombardovanje Srbije.

Nasa vojska je otpocela povlacenje sa Kosmeta. Ucinila je po prvi put nesto sramno u svojoj slavnoj istoriji. Napustila je svoju juznu pokrajinu i ostavila nezasticeni srpski narod na milost i nemilost siptarskim bandama. Otisla je Srpska vojska, bez ozbiljne namere da se ikada vise tamo vrati.

Proglasena je pobeda.

Proglasili su je tadasnji Presednik Republike Srbije i tadasnja Vlada Republike Srbije.

Taj predsednik Republike je sada pokojan. Premijer te vlade, takodje. Iz tog razloga se necu baviti njima. Svu moju paznju u ovom trenutku zasluzuju oni koji su jos uvek zivi. Narocito oni koji su sada zivlji nego ikada, a bili su clanovi te ratne, „pobednicke“ vlade.

Vladu je podseticu, sacinjavala koalicija socijalista, radikala i JUL-a. Po tadasnim rezimskim medijima, ta vlada se je zvala „Vlada narodnog jedinstva“. U njoj je Tomislav Nikolic bio potpredsednik, a Seseljev mali od palube Aleksandar Vucic, je bio ministar informisanja.

Rezultati politike koju je sprovodila ta vlada su vidljivi svih ovih godina. Neki su najocigledniji postali tek ovih dana. Svi oni koji imaju otvoren um, te rezultate i posledice mogu videti na svakom koraku. Onima koji to sami ne mogu da sagledaju, nema svrhe objasnjavati i pokazivati.

Ipak, istine radi treba reci da se pre par dana, nije navrsilo 14 godina od pobede nad NATO paktom. Navrsilo se je zapravo 14 godina od nepotpisane kapitulacije. Potpisivanje je u toku i njegov direktni prenos posmatramo upravo ovih dana. Potpisuje ga Ivica Dacic, a penkalo je Vucicevo.

Rat je grozna stvar. Provereno znam. Znaju to i mnogi koji u njemu nikada nisu aktivno ucestvovali. To se posebno odnosi na ovaj rat cija je godisnjica zavrsetka bila pre neki dan. Grozno je bilo onima na prvoj liniji na Kosmetu. Jos groznije je bilo deci u sklonistima, sirom Srbije.

Kao sto veliki srpski pesnik Balasevic, u jednoj svojoj pesmi rece: rat je „ludilo medju ljudima“. Rat je dogadjaj u kome je nemoguce nesto dobiti. Gubici su apsolutna i jedina izvesnost. Ili sam ja u mozda u velikoj zabludi?

Neko u ratu izgubi zivot. Neko majusno detence. Neko sina u uniformi, roditelje, brata, zavicaj, dom…

Govorim o gubicima nenadohnadive prirode, kojih je u ovom poslednjem ratu bilo u velikom broju. Cak i oni koji su imali srecu da im po okoncanju sukoba, sve bude zivo i zdravo, ipak osecaju prazninu u srcu i neku potmulu bol.

Ja sam, kao i ti koji citas ovo, jedan od ogromne vecine pripadnika Srpskog naroda koji ima takve osecaje. Svi smo mi iz ovog rata izisli kao osakacene duse. A dusa je nepostojeci i neobjasnjiv ljudski organ koji ima neverovatnu sposobnost samoizlecenja i potiskivanja svega sto je ruzno.

Zato imamo kratku pamet i zato brzo zaboravljamo. Da bi nam bilo lakse.

Ja necu da mi bude lakse! Ne na ovaj nacin.

Zaboravili smo da taj rat od koga je proteklo 14 godina, nije bas svima bio rat. Nekima je bio rat, a Boga mi, ima onih medju nama, kojima je bio i brat. Ja necu da zaboravim, a nedam ni tebi koji ovo citas!

Nisu bas svi gubili zivote, najrodjenije, domove… Nisu bas svi iz tog rata izasli sa ranama na telu ili dusi. Neki su u tim natezim trenucima za Srpstvo, mislili samo na sebe. Neki su, dok su padale bombe koje su rusile Srpske kuce, dobijali stanove na poklon.

Staro je pravilo da je prva žrtva rata, uvek istina.

E pa ta zrtvovana i zaboravljena istina, nam govori da je pomenuti ministar informisanja u Vladi Narodnog Jedinstva, u jeku NATO kampanje na Srbiju, dobio stan od 120 kvadrata na ekskluzivnoj lokaciji u Srpskoj prestonici. Potpredsednik te iste vlade nije tada dobio stan. On se je u svoj apartman od skoro 200 kvadrata koji je takodje dobio na poklon, uselio nekoliko meseci ranije.

Nama koji smo u tom ratu bili na frontu i deci koja su ga provela u skolonistima, on ce u uspomeni ostati kao Kosmetski rat. Rat koji smo izgubili.

Pomenutima, koji su dok su bombe padale, slavili srecno useljenje, to je bio rat za nekretnine. Rat u kome su oni pobedili.

Sad se ti koji citas ovo, ako bolujes od Srpskog sindroma amnezije ili si previse mlad pa ne pamtis, vrati na pocetak ovog komentara pa ponovo procitaj njihova imena.

Da, istina je. To su oni.

Kako smo samo uspeli da to zaboravimo? Kako smo samo dozvolili medijskim svrakama da nam popiju mozak? Kako smo samo smeli da dozvolimo sebi, da nam se oni ponovo dogode?

Crvena Opasnost
11.06.2013. 21:27
Odgovor za  djura

Ne znam kako ste vi razumeli đurin tekst, ja sam to ovako shvatio

rat je vođen zbog tri stana:

jednog od120 kvadrata
drugog od 200 kvadrata
i đurinog od 00,00 kvadrata

Neprijatelj prelazi reku
11.06.2013. 16:51

Pokusavam da se setim sta je do sada nova koalicija uradila od kad je dosla na vlast. Sem sto su zavrsili par projekata koje su prethodnici zapoceli, nista. Da nije ovog Jasena gradska uprava ne bi imala cime da se bavi…

Шефтелија
11.06.2013. 17:32

Могло је госн Сањелију да се препоручи да снесе трошкове експертизе коју би урадио Шумарски факултет. Такође, уколико би иста, по јасен била позитивна, могло је да се истом господину предложи да да донацију (ону са уговором – ?) Дирекцији, за реализацију пројекта спашавња/санације или сл. Не видим разлог да се госн Сањелију ускрати могућност да се побрине за ово дрво имаући у виду да је за исто расположен.

п.с: штедња, штедња,…

motika
11.06.2013. 20:58

Pobeda gradjana. Bravo za nas.

vampir
11.06.2013. 23:17

Resio onaj …. da sece drvo po svaku cenu pa zove strucnjake,sumare…sledeci je Dinkic,njih dvoje sa testerama… 🙂

Leskovccanin
11.06.2013. 23:49

Prijatelju be cujali si ti da se moz i ptrpre, pa kolko da kosta nek kosta, tolke pare profuckaste na stranacka zaposlenja sa tolki strucnjaci i odma po kratkom postupku “ seci “ kao da ste ga sadili i posipuvali……… Ako se naslo resnje u Milosev konak na topcider valjda ima resenje i za jasen…. 🙂

Jasen
12.06.2013. 03:39

Zajebancija…..nasli temu da skrenu ljudima paznju.

JELENA
12.06.2013. 04:45

Kad iseku drvo imaće mesta da stane još neki kičerajski element iz bogate palete Sanjelija.PS.nama su isekli orah ispred zgrade S13,radi se o naselju Dubočica koji nije bio sklon padu niti podrivao tlo,određeni likovi su umislil da im smeta za zdravlje i našli vezu da poseku.Inače okolo ispred zgrade ima posađenog paradajza ,očekujemo uskoro i neki kukuruz.Koreni su čudo……

djura
12.06.2013. 13:31
Odgovor za  JELENA

Draga Jelena

Naravno da necu o Jasenu, obavezao sam se na to u jednom od predhodnih postova. 🙂

Reci cu nesto o tvom orahu.

Jer ako ni zbo cega dugog, a onda samo zato sto „…je orah vocka cudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi“!

To u vezi oraha, po mom misljenju spada u onu grupu narodnih uvrezenih kvazi znanja, za koje niko zivi ne zna o cemu se zapravo radi, ali svi sa velikom sigurnoscu znaju da je upravo tako.

Po nekim navodima, nasi preci, stari Srbi su smatrali da vestice obitavaju u krosnjama oraha. Narodna predanja su cudo. Kao da se zakace se za genetski kod i putuju zajedno sa narodom, vekovima. Nisu urezana na kamenu. Nema ih u knjigama starostavnim, a ipak se odrzavaju. Nismo ni svesni da ih znamo. Ispada da su nam u podsvesti.

Prica o stablima oraha koja ispustaju stetne materije oko sebe i sire bolest, narocito ako su blizu spavacih soba, me neverovatno podseca na onu pricu, da med ne treba konzumirati metalnim kasicicama. Svi pcelari ponavljaju to kao papagaji, a kada ih upitate zasto je to tako, sta se tu zapravo desava, samo odgovore da je to tako, zato sto je tako i tacka.

Pri tome obavezno zaboravljaju da se med u najvecem broju slucajeva, kod velikih proizvodjaca, cuva upravo u metalnim posudama. Napravljenim od specijalnih celika koji se primenjuju u prehrambenoj industriji. Ovi pcelari sto znaju da su kasicice stetne, naravno koriste plasticne posude jer su kobajagi najzdravije. Od kakvog se sve djubreta prave plasticne posude necu da govorim. Samo cu podsetiti da su svi glavni pcelarski alati od metala.

A kasicica je ipak problem? Neverovatno.

Inkriminisani orasi dokazano ispustaju jod kroz lisce. Takodje navodno orah kroz koren ispusta neke hemikalije koje stopiraju rast konkurentskih biljaka. Jod je supstanca koja je nekada bila veoma prisutna u ishrani ljudi. Onda su nam strucnjaci iz farmaceutske industrije ukinuli jeftini jod i umesto njega nam ubacili skupe sifrovane formule.

Koliko smo zahvaljujuci tome sada zdraviji, necu da komentarisem.

U jednoj vikendici (nasledstvo moje zene), grane oraha bukvalno ulaze u spavacu sobu u potkrovlju. Ja tamo spavam kao zaklan. Ispod tih par oraha koji imaju velike krosnje, raste vinova loza. Cesto se ta loza penje na orahove grane. U jesen grozdovi po kilogram.

U Kini (ne pominjem naseg gradonacelnika 🙂 ) u sanatorijumima koji lece od kancera, planski sade orahe. Pacijenti im sede sto duze ispod njih. To im je deo terapije.

Pomenucu ponovo pcele. Cesto se roje upravo na orahovim granama. Ni najmanje im ne smetaju.

Hladovina ispod oraha je neuporediva. To zna svako ko je bar jednom uzivao u tom hladu. Kazu da ni grom ne udara u zdravo stablo oraha (ovo ipak ne bih proveravao 🙂 ).

Dosta sam objasnjavao. Svima je vec jasno da ja volim orah. U Vasinoj torti ga volim najvise. 🙂

U neposrednoj blizini mog doma, ima vise oraha. Zdravi, lepi. Nikome ne pada ni na kraj pameti da ih sece. Jedan od njih je na nicijoj (drzavnoj) zemlji. Doduse, jedan je kao nesto pokusavao i pretio jer ga je kobajagi mucila nesanica. Krivi su mu bili orasi. Posle ga je ostavila zena, pa je izgleda poceo lepse da spava.

Orahe nam niko vise ne dira. Jedino deca. Ljuljaske na orahu su za decu zakon.

Jedan je u jednoj pesmi, kao sto i sam znas, ubio coveka zbog obicnog bagrema. Bagrem mozda lepse mirise od oraha ali je jeftin u svakom pogledu.

Zato ste vi u Dubocici dozvolili da majmuni bez dobrog razloga ubiju takvo stablo, nije mi jasno. Zivo me zanima kako je odgovorno lice u nalogu za secu, obrazlozilo razlog radikalne intervencije? Koliko je to u evrima?

Ja sam u svom zivotu imao tu srecu da jos kao klinac posadim vise hiljada stabala. Sve same plemenite vrste. Otprilike kao orah ali sumske, dugogodisnje. Vecina su sada u novonastalim drzavama.

Pre nekoliko godina sam prosao kroz gorski Kotar U Hrvaskoj. Deo tih nepreglednih suma su osamdesetih posadili Leskovcani. Ja zajedno sa njima. Prelep je i neopisiv osecaj pri pogledu na ogromna stabla koja su nekada sa desetak centimetara bila u mojim rukama.

Nikada nisam posekao ni jedno drvo. Mislim da ne bih mogao. Jednom sam polomio granu sa tresnjama u porti Leskovacke crkve. Crkvenjak mi je zestoko izvukao usi. Tom prilikom sam video svoga Boga.

Otada obozavam drvece. 🙂 Orahe i hrastove, ponajvise.

Draga Jelena

Izvini na smaranju i hvala ti na temi bez trunke politike.

Da se i ja jednom kao covek, konacno opustim na ovom portalu, u hladovini tvog posecenog oraha. 🙂

JELENA
13.06.2013. 04:28
Odgovor za  djura

Moj otac je posdio taj orah pre dvadeset godina,išao je u Direkciju kada se je pokrenula priča oko sečenja uz čvrto obećanje načelnice da se neće poseći i da su to gluposti,ja znam da je orah zakonom zaštićeno drvo čak sam i upozorila dotičnog gospodina na to a on je počeo da urla na mene, reč je o zgradi S13.Drvo su posekli jednog jutra kada je moj otac otišao u trgovinu i nažalost zakasnio,inače dotični je izbeglica sa Kosova,doselio se skoro ,orah je tu bio mnogo pre njega.PS:I dalje se nije izlečio od bolesti koju mu je“uzrokovao orah“,sin i snaja su se iselili u međuvremenu ,unučići ga ne obilaze.Drago mi je što na ovom svetu postoje ljudi kao vi ,to ga čini boljim!

Tasa Opštinar
13.06.2013. 09:52
Odgovor za  JELENA

Đuro i Jelena, siguran sam da će vaše ćaskanje o prokletstvu autohtonog leskovačkog oraha koji je kaznio zlog Kosovara obradovati mnoge čitaoce Trećeg oka.:-)
Đurice razvezi sitno kolo do kola, pravi je momenat za novi esej.
Tmurno jutro, ti besposlen, daj da se u pauzama zabavimo mi koii nešto i radimo 🙂

JELENA
13.06.2013. 12:21
Odgovor za  Tasa Opštinar

Gospodine Taso ja nisam bezposlena osoba već visoko obrazovana ,koja i dalje uči i usavršava se o od vas silnih“ radnika“ u opštini ne mogu da dođu na red oni koji nešto znaju.Sve sami poltroni,ljubavnice,rođaci,kao što reče jedan pametan čovek skoro,treba vas izrinuti i postaviti nove i kompetentne ljude ali naravno u mnogo manjem broju,samo je pitanje kada će se Osmospratnica srušiti od vas silnih „radnika“Sram vas bilo vi nemate prava nikome šta da kažete nego se pokrijte ušima i ćutite!!!!!!!!!!!!!!!!!

Gradjanin
12.06.2013. 21:41

Ako padne jasen,pada vlast,pa vi izvolte secite…

dud
12.06.2013. 22:49

Cela prica oko jasena je vezana iskljucivo za gdina ABC-a. Coveku smeta drvo zaklanja mu restoran i hotel a gdin Sanjeli ce izgubiti hladovinu..to je prica njihovih konobara.Sramota na sta su sve spemni zarad licnih interesa!