LESKOVAC – Tri osobe su teže povređene u pet odvojenih saobraćajnih nezgoda tokom minulog vikenda, saopštila je danas leskovačka policija.
Registrovana su dva požara, u kojima je jedna osoba preminula na licu mesta. Naime, juče oko 17,00 časova u selu Šarlince došlo je do požara u kući, kada je na licu mesta preminuo D.R. (49).
Službenici saobraćajne policije zadržali su jednog vozača koji je upravljao vozilom u pod dejstvom alkohola.
(Kraj)mil
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Umro je jos jedan bez fakulteta. Za razliku od Tirketa, bio je skolovaniji, taman toliko da bude losiji novinar od njega. Ali daleko od toga da nije bio dobar. .
Retki su ga voleli, verovatno samo najblizi. Tesko da ga je neko gledao sa visine. Znao je da bude na svakom nivou, lutalica, profesor, otac, politicar, vojnik, istoricar, akademik. Reci su bile njegova profesija. Sklapao ih je bolje od drugih brzinom munje. Nije stedeo nikoga. Uvek se obracao jakima, bez razumevanja za slabe. Suroviji od Duleta Vujosevica.
U nekom trenutku, svi su bili sa njim. Saradjivao je i sa MIlosevicem, Djindjicem, Kostunicom, Tadicem. Znao je kada da okrene drugi list, porazi drugih nisu bili i njegovi. Nije mu nista mogao ni Aleksandar Vucic. Rekao bih da za njega vazi ona Preletova „U redu, pobedio sam“.
Uredjivao je sve, od novina preko televizije do politickih partija. Stalno su ga napadali, on nije znao da se brani. Napad je bila njegova odbrana. Kada on nesto napise, obavezno neko zakuka. Niko ga nije zvao Aco. Otisao je veliki Aleksandar Tijanic. Pocivaj u miru.
Kakva najblaže rečeno kretenska paralela.
Tijanić i Tirnanić, šta je toj dvojici zajedničko? Jel možda to što su novinari?
Pa i Z. Rakić i M.Ivanović su novinari, ali nemaju nikakve sličnosti.
Ovaj prvi je veći, ne – novinar, nego veća – rekla kazala 🙂
Obojica su bili mera. Njih su uvek poredili, u tekstu se samo kaze ko je po autoru bio bolji iz njegovog ugla, a saljivo i zasto..
Ima tu u prvoj recenici i mala skrivena poruka, a citanje izmedju redova cete uciti treci dan, posto vidim da ste po starom programu. 🙂
Level Master, moja očekivanja od komentara na portalima su sasvim realna. Ne očekujem da budu nemušti rebusi niti da budu književna dela.
U njima ne tražim skrivene poruke, a one, besmisleno dugačke kao peškir za plažu po pravilu preskačem…
Hajde, da ovaj put napravim presedan i prihvatim da ste vi i vaš komentar nešto posebno. I da vam se izvinim ako vam je moj prethodni komentar zazvučao preoštro i to ne samo između redova 🙂
Nego, da se vratimo na temu. Ne čini li se i vama da je drugarica Jovanka ovih dana, baš ono, povukla nogu? 🙂
Glasam za zivot, ali ako mora neka ide po red, sta kazes?
Sensei, ako nista drugo, bar sam meru pogodio, pa mi je komentar procitan.Sve za nauku. Ima ovde jedan istii vi samo radi za tamnu stranu. 🙂
Nema potrebe da me potplacujete srednjim pasusom jer se i meni isto cini za drugaricu. 🙂
Ha ha ha! Da, pa neka ipak ide po red 🙂
Mala skola novinarstva od amatera http://www.kurir-info.rs/objavite-kad-umrem-tijanic-ostavio-intervju-kao-testament-clanak-1062907. 🙂
Pokoj mu duši, neka mu zemlja crna bude laka, neka meni oprosti što sam ga s vrenena na vreme mrzeo.
A L E K S A N A D A R TIJANIĆ
A bilo je takvih trenutaka, kada bi se suviše približio vlastima i kada bi, a tu je uvek bio očitan, pokušavao da opravda sebe i da odgovori, mada ga niko nije pitao, zašto služi i režimu protiv koga je do nedavno bio.
Uprkos svemu, ALEKSANDAR TIJANIĆ,sa ili bez tog jebenog parčeta diplome, bio je najveći spski novinar, za mene, posle Tirketa.
Sa njima se ugasilo ono poetično, misaono, direktno, provokativno, širokogrudo, osvetoljubivo – novinarstvo jasno i precizno. Doduše i ono uvlakačko, ali malim slovima pisano.
Za razliku od Tireketa, on je voleo da bude tu, uvek negde pored uz, vlasti. Pitam se danas, šta mu je to kameneolonstvo trebalo, mada ga je on dobro nosio. I pitam se da li je sebi skratio život boreći se sa političkim vetrenjačama i zašto se na vreme nije vratio peru.
Niko te nije voleo, a bio si novinarska gromada. Hvala ti na tekstovima, bili su nam udžbenici.
Novinar u pokušaju
Srđa Popović (1937-2013) borio se hrabro, časno i pametno za ljudska i građanska prava u bivšoj Jugoslaviji – onda kada je to značilo bukvalno stavljati glavu u torbu. Kada se bivši jednopartijski birokratski “socijalistički” totalitarizam prepakovao u višepartijski kompradorsko-kapitalistički “demokratsko-tranzicioni” totalitarizam, Srđa Popović je – kao i većina njegovih branjenika s političkih suđenja – s prezirom odbio da se priključi ijednoj od lešinarskih političarskih stranaka koje su bile i ostale samo jeftina “demokratska” dekoracija tom prepakovanom totalitarizmu. Tu rabotu je prepustio onim bivšim disidentima koji su još u bivšoj Jugoslaviji bili saradnici Udbe u demokratskom pokretu – poput Dragoljuba Mićunovića i Ljube Tadića i sina mu nejakog Borisa i ostalih koji se i danas brinu za to da tajne arhive Udbe ostanu skrivene i zaključane.
Slava demokrati Srđi Popoviću.