Bombardovanje voza u Grdeličkoj klisuri, prisećanja očevidaca

Video sam voz koji se dimi, ženu izbačenu od siline detonacije bez jedne noge, bez parčeta odeće na sebi, i ljubičastu zemlju oko voza. I danas mislim da je to bio prah sagorelih ljudskih tela.

Ovako se za Jugmediu priseća leskovački novinar, jedan od prvih koji je posle vatrogasaca stigao na lice mesta, dvadesetak minuta posle bombardovanja međunarodnog voza punog putnika na železničkom mostu na ulazu u Grdeličku klisuru.

Bilo je to na današnji dan, 12. aprila 1999. godine. Avione i bombe poslala je NATO alijansa.

Bio je mlad, skoro početnik i tog momenta nije osećao ništa sem adrenalina. Ipak, ni danas ne može iz pamćenja da izbriše užasne scene: poginulog mašinovođu pored voza kome se prepoznavala uniforma, ali ni ono što je prenerazilo čitav svet – ugljenisana ljudska tela u smrskanom vozu koje je video preko prozora.

Najpre smo dobili dojavu da su letele velike svetleće rakete tu negde kod Grdelice. Sam prasak se nije čuo u Leskovcu. Proverili smo kod nadležnih i dobili potvrdu da se nešto strašno desilo“, objašnjava.

Drugi novinar stigao je nešto kasnije, na poziv redakcije iz Beograda, uz izričit zahtev da mora ići. Bile su tamo i druge kolege. Užas koji je videla prati je i danas.

Miris sprženog voza mešao se sa mirisom sprženih ljudskih tela. Stigla sam u momentu kada su vatrogasci uz pomoć nekih civila ređali ugljenisana tela pored voza. Sećam se, jedno takvo telo se otkačilo od gomile i počelo da se kotrlja niz kosinu. Neko je potrčao, ili više njih, ne pamtim dobro. Telo muškarca, bar tako mi se činilo, vraćeno je pored drugih tela. Videla sam potom, malo dalje, delove noge i ruke kako plivaju niz Moravu, bez krvi. Sećam se da je preko, tamo na Grdeličkom putu bilo mnogo ljudi, među njima lice unezverenog oca kako pogledom luta po preživelima i ranjenima. Ispostavilo se kasnije da njegovi nisu preživeli. Nisam se onesvestila, povratila sam, povraćala sam sledeća dva dana. I danas kada tog oca sretnem na ulici imam isti osećaj, isti nagon. Plačem za sitnicu, često plačem, ali do današnjeg dana nisam suzu pustila za onim jadnicima. Ne znam zašto. Možda se negde gore u glavi skamenio neki nerv od šoka, od zločina“, priseća se.

Prema zvaničnim podacima, u tom vozu stradalo je 15-oro nevinih ljudi, među njima i deca i žene, a ranjeno na desetine. Njihove porodice okupljaju se svake godine na ovaj dan, tu gde su njihovi najmilili ostavili svoje kosti. Nekada su leleci jači od brujanja voza i njegove sirene koja tačno u 11,42 sata podseća na jednu veliku ljudsku tragediju, na jedan neokajani i nekažnjeni zločin.

Još jednom, Slava im.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

7 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Bobi
12.04.2017. 08:57

Зато ми није жао када се код тих злотвора који су нас убијали и рушили десе неке катастрофе. Бог враћа.

Чаки
12.04.2017. 09:09

На том месту сам некада пецао. Од када се то десило ту више не пецам. Покушао сам једном али сам имао утисак да су ти несрећни људи ту око мене и да им реметим вечни мир и тишину. А и Морава на том месту од тада другачије тече. Само шум речних таласа подсећа на оно време пре тога. Све остало више није исто.

Krajincanin
12.04.2017. 12:54

Zato nikada ne u Eu, jos manje u nato. Mi Srbi smo smetnja novom svetkom poretku, lepo je govorio doktor Marko S. Markovic, doktor sa Sorbone, tokom drugog svetskom rata pripadnika Ravnogorskog pokreta, a posle rata politicki emigrant. Imao sam priliku da ga upoznam, a takodje taj covek nas je opominjao da cemo biti bombardovani i to jos 1994.god. Slava svim nevinim zrtvama, i nikada da ne zaboravimo niti da oprostimo!

brka
12.04.2017. 14:53

jel se neko raspitao ko su ti piloti koji su tako hrabro raketirali civile ?

Kobac
12.04.2021. 16:35
Odgovor za  brka

Kazu turci.

Petarle
12.04.2021. 14:47

Po ovom dogadjaju bi ttebala drzava da stane iza projekta da se snimi film i pokazu zlodela Nato,sta su kome ti ljudi bili krivi da zivi gore u vozu,tu su stradali inzenjeri,trudnice,mladi ljudi puni zivota

Грделичанин
12.04.2021. 16:29

Ракете су долетеле са запада (као и свако друго зло). Неки храбрији људи из Грделице, међу њима и ја (мада себе не рачунам у храбре), смо одмах након експлозије колима отишли да превозимо преживеле до дома здравља. Оно што сам видео пре доласка новинара и ватрогасаца, нећу описивати, неки су то већ учинили мада су ти описи врло штури у поређењу са правом сликом. Погинуло петнаест? Ех, да је само петнаесторо… Грделица није могла да се ослободи непријатног мириса, спаљених људских тела, можда недељу дана након злочина! Не бих волео да сам у кожи људи, одговорних за овај злочин, кад-тад прорадиће им савест, над њом не постоји контрола!