U dva popodne Moravaska ulica i Bulevar nikole Pašića postaju mali za reku ljudi koji napuštaju svoja radna mesta

Bulevar nade i ulica žagora

„Sam ulaz u Leskovac je danas osvetljen, ako ni zbog čega drugog, onda zbog hiljade ljudi koji rade u ovim fabrikama. To svetlo je zračak nade da neke stvari mogu da se promene, da može da se izroni iz pepela”

Bat na hiljade koraka odjekuje asfaltom, meša se sa žagorom i smehom umornih radnika. Moravskom  ulicom i delom Bulevara Nikole Pašića u takozvanoj novoj industrijskojj zoni je izjutra i u dva popodne kao u košnici. Na stotine radnika dolazi ili izlazi iz fabričkih pogona u kojima su završili smenu.

Prividni mir i tišinu remeti škripa kapije u „Yuri“ koja se otvara u 14 časova. Kraj je prve smene. Prvi mladić otvara vrata, užurbano stavlja kapu na glavu, otključava i seda na bicikl, ostavljajući za sobom reku ljudi koja nadolazi i kojoj se ne vidi kraj.

Njima se pridružuju radnici komšijske privatne „Nevene kolor“, u susret sa druge strane Moravske dolaze im radnici „Džinsija“, sa Bulevara radnici „Bimteska“. Sve ih na parkiralištu kod lokalne pumpe čeka na desesetine kombića koji ih sa posla razvoti do kuća. Autobusi lokalnih prevoznika parkirani na ulazu nekadašnjeg giganta Jugekspresa čekaju na one radnike koji žive na selu.

„Ove nedelje ja ulazim u autobus završavajući smenu, moj suprug izlazi iz istog i radi drugu smenu. Tako nam se zalomilo, ali se ne žalimo, bitno je da ima posla i da od tih plata možemo iole normalno da živimo“,  komentariše nam na stanici Marija iz Živkova, koja radi u „Yuri“. Kaže, na nogama je od četiti ujutru, ali ne oseća bol, navikla je.

Slična atmosfera u ovoj severoističnoj undustrijskoj zoni Leskovca, formiranoj posle Drugog svetkog rata, viđala se decenijama, sve do kraja prorošoga veka. Hemijsko-kozmetička fabrika „Nevena“ upošljavala je oko 1000 radnika u svom zenitu, a plate zaposlenih bili se među najvećim u Leskovcu. U RUL- je radilo oko 500 Leskovčana sa, takođe, za ono vreme pristojnim zaradama, a u „Jugekspresu“ je radilo u delu putničkog i teretnog saobraćaja oko 400 ljudi. To preduzeće je do 1990.godine poslovalao odlično i imalo ugled, a vozači su zarađivali najviše. Na tom protoru je i danas „Unverzal“ sa 120 radnika sa uvek niskim primanjima, nekada su ti bili magacini „Kooperative“ sa dvadesetk zaposlenih, kao i „Srbolek“ sa stotinaka zaposlenih.

Na ulazu u Leskovac ispred „Nevene“ stajala je velika tabla na kojoj je pisalo: „Dobrodošli u grad kozmetike“

Radnci „Jure“ primaju između 30.000 i 40.000 hilada dinara mesečno. Nema više stanova na poklon, plata nedovoljna za normalan život, ali ostaje nada i atmosferom mnoštva i činjenica da je ova industrijska zona ponovo oživela

Procena je da je tim ulicama dolazilo odlazilo na posao oko 1.800 radnika. Od zarada pravili su kuće sa niskom kreditnom stopom, ili dobijali besplatne stanove od svojih firmi, školovali decu i išli na more. Propadanje ovih firmi počelo je početkom devedesetih godina prošloga veka. Videlo se to po smanjivanju zarada po osipanju broja radnika, a već 2000.godine firme su bile u ogromnim problemima, da bi u prvoj deceniji ovoga veka doživele potpuni krah.

Fabrike su ili zaktančane ili se u njima vrtelo po pedesetak radnika, kao u „Nveveni“. Umirala je industrijska zona jer dve novootvorene firme u tom delu – „Martes“ i „Bimteks“ sa 30 godina dugom tradijom, spadale su, kao i danas, u firme sa malim brojem radnika.

A onda je u Leskovac stigla korejska firma „Jura“, koja danas zapošljava oko 3.000 radnika.

Kao nekada, svakodnevno reku ljudi posmatra sedamdesettrogodišnji Dragoljub Jovanović, sa setom u očima, budeći nostalgiju nekadašnjih vremena, kako kaže zlatnog doba, kada su zvuk mašina čuo iz nekih drugih fabrika, a u njih kolonom ulkazili neki drugi ljudi.

„Ja sam tada, pre četrdesetak godina, radio u AIK-u. To je sada Propalo. Živeo sam u naselju Zele Veljković. Tim ulicama je prolazila svakog juta i popodneva isto ovako prolazila reka ljudi koja je išla u fabričke pogone. Svakog dana posmatrama ove mlade ljude, i srce mi je puno zbog njih, što ponovo ima posla, ali i tuga na srcu za onim što je nekada bilo i što je upropašćeno“, komentariše nam ovaj Leskovčanin koji sa ugla Moravske i Bulevara Nikole Pašića, čuvajući privatnu firmu svoga sina, gleda u pravcu dva poogona Yurine fabrike u Leskovcu.

Poslednjih godina je počelo buđenje, stvorila se nada, kaže ovaj čovek stajući preko puta propalog “RUL-a”, bacajući letimice pogled i na poniženu, uništenu, zatvorenu i očerupanu “Nevenu”, nekadašnji ponos i industrijskog giganta zbog kojeg su Leskovac zvali gradom kozmetike. Ali sve se promenilo. Svežim asfaltom hodaju trenutno neki drugi ljudi, , lete na putu neki novi automobili, u dvorištu “RUL-a” je već pet godina neka druga fabrika.

Tamo gde je nekada bio parking za automobile radnika “Nevene” nikle su fabrike koreanske “Yure” u kojima danas radi oko 3.000 ljudi iz Leskovca i okoline, zapošljavanih ciklično. Prva fabrika “Yure” otvorena je u Leskovcu 2012. godine za šta je dobila subvencije države Srbije po oko 7.000 evra za svakog novozaposlenog radnika.

Na raskrsnici dve pomenute saobraćajnice stoji veliki znak fabrike “Džinsi”, sa strelicom, ukazujući onima koji ulaze u Leskovac, u kom pravcu se nalazi fabrika. Tu je, nasred Moravske ulice. Ova kompanija počela je sa poslovanjem 2010. godine u neuslovnom prostoru nekadašnjeg „Leteksa“  i tada je zapošljavala oko 150 radnika, da bi od 2012. godine do danas, „Džinsi“ proširio svoju proizvodnju i kapacitete i povećavao broj radnih mesta u svojim postrojenjima i u svoje vlasništvo, prebacio pogon u Radničko naselje i nekadašnju zgradu „Srboleka“ u Moravskoj.  Sa željom da nastavka uspešnog poslovanja, oktobra 2018. godine u zakup su preuzeli zgradu „Sintetike“ u čiju je rekonstrukciju „Vlada Republike Srbije“ uložila 192 miliona dinara, gde danas u dve smene trenutno radi oko 950 radnika, a u rekonstrukciju je uloženo 250 hiljada evra i oko 800 hiljada evra za nabavku mašina.

U sutonu života “Nevene” i “RUL-a”, pored ovihh “starica” nikla je nova zgrada domaće leskovačke  tekstilne fabrike „Bimteks“ koja skoro trideset godina proizvodi više vrste prediva i izaruđuje gumene niti za muške čarape i vrši bojenje. Iz nje Bulevar svakodnevno po završetku smene oživi stotinak radnika.

“Svakog dana posmatram te mlade ljude, ali oni se ne smeju kao mi nekada.  Na licima im vidim kada prođu pored mene da su u stalnom stresu što od trčanja za normom, što od straha da ne izgube posao“, priča nam Dragoljub i pita nas da li mi možda nešto znamo o stečaju njegovog nekadašnjeg AIK-a čiju presudu oko zaostalih zarada očekuje od Ustavnog suda.

“Radio sam tamo 40 godina, a onda je, nastalo 20 godina pakla. Ovi mladii ljudi treba da budu srećni što uopšte imaju posao, što mašine rade. Neka se raduju tome dok traje” zaključuje ovaj Leskovčanin.

U ovom delu industrijske zone probudila se nada, ali ona oprezna.

”Sećam se 2010. godine, kada su ove ulice bile puste, kada su trotoarima gazili poniženi radnici nekadašnje “Nevene”, prevareni, opljačkani od strane takozvanog bugarskog investitora. Sada je drugačije. Barem više nema mraka. Sam ulaz u Leskovac je danas osvetljen, ako ni zbog čega drugog, onda zbog hiljade ljudi koji rade u ovom fabrikama. To svetlo je zračak nade da neke stvari mogu da se promene, da može da se izroni iz pepela”, dodaje nam u prolazu radnik sa obližnje “Eko pumpe”, svedok sunovrata i oživljavanja ovog dela industrijske zone grada Leskovca.

 

Projekat „Odsjaj srpskog Mančestera“ finansijki je podržao Ministarstvo kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

13 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
kad bi se zezali
15.11.2019. 09:54

sve je to lepo samo jos da ljudima daju plate da mogu pristojno da zive

dusan dojcinovic
15.11.2019. 14:19

Sve dok je jeftine radne snage, pristojnih plata kao,iz davnih vremena, nece, biti!*

Milos19
15.11.2019. 22:32

Jako lepa slika. Ljudima je omoguceno da se zaposle i da posteno zaradjuju za zivot.

Jankovic Goran
12.02.2020. 16:23
Odgovor za  Milos19

Za koji bre zivot ovo je beda isramota ne pričajte neistine od dobro smo daleko

Dare
16.11.2019. 08:52

Jako lepa slika samo bih ja dodao i radnike iz aptiva koji koriste pomenute bulevare i zavrsavaju smene kad i ostali… bitno da se stvarno slika u leskovcu poslednjih 7 godina menja i to se oseti i vidi

Milica Ivanović
16.11.2019. 10:49
Odgovor za  Dare

Radnici iz Aptiva ne prolaze tom ulicom

KO JE ZAPALIO ŽITO
16.11.2019. 12:20

Sve bi bilo lepo kad bi plata bila 500 eura kao što kaže počasni gradjanin Le. ?

Cane
16.11.2019. 18:52

Bas smo jadni I bedni.

Dragoljub
16.11.2019. 22:22

Bravo za tekst… Leskovac ponovo postaje centar industrije i sve vise se otvaraju nova radna mesta.

MANiKS
17.11.2019. 08:40

E kad prodju kroz bulevar Nikole Pašica tu im se istresu bubrezi i vide dali imaju dobri amortizerii na auto !!!! ??

Teodora
17.11.2019. 23:58

Leskovac ponovo postaje industrijski grad. Oziveo je poslednjih godina zahvaljujuci odgovornoj i domacinskoj politici koju vodi lokalna vlast. Mladi imaju buducnost, a i oni malo stariji koji su ostali bez posla nakon pljackaskih privatizacija demokrata. Lep i afirmativan tekst.

Sasa
21.11.2019. 09:12
Odgovor za  Teodora

Slušaj botu jedan. O kojoj ti budućnosti pričaš?
Koliko ti primas i za šta primas?
Šta je tu budućnost?
Još par godina ovim tempom pa iskrsne neki zdravstvenu problem i nema te.
Šta je dobijeno?
Što ne živiš TI sa 30 000 i 6 radnih dana u nedelji?
Za šta ste se izborili?
Koliko ljudi odu iz tog istog Leskovca jer ne mogu očima više da vas gledaju?
Jer neće da polupismen svet donosi odluku o njihovoj budućnosti i budućnosti svoje dece. Jer znaš šta znači rad u ovim fabrikama?
Platis gnua 50 000 i on juri 100 ljudi da rade brže, bolje naprednije?
Znam da nećete još dugo samo me plaši to što možda ne završite tamo gde treba, već se provučete ko i ovi pre vas.
Ali opet mozda i nećete.
U zatvoru ima dovoljno mesta za sve vas sa vlasti samo polako.

Goran jankovic
12.02.2020. 16:17

Kako vas vise nije sramota da prihvate da je dobro i sve sjajno kad nemozes da prezivis sa ovu jadnu platu a poslodavac te samo juri da radim ko konj a nikakvu nagradu ipovisicu meda nego samo da ti uzme dali se pitate zašto su dosli bas u Leskovac da otvore firme jer smo vredna i jeftina radna snaga i molim vas ne posute
da je sve bajno kad nije