Filip Moris prodaje zgradu duvana u Leskovcu, kraj priče o nekadašnjem luksuzu

LESKOVAC – Šestospratnu zgradu nekadašnjeg Monopola duvana, u kojoj su Leskovčani godišnje primali po 25 plata, prodaje njen sadašnji vlasnik „Filip Moris“ iz Niša.

Na ovom zdanju preko puta stare autobuske stanice okačen je broj telefona, ali u „Filipu Morisu“ nismo mogli da dobijemo informaciju po kojoj se ceni prodaje.

Zgrada Monopola duvana sa oko 20.000 kvadrata, ima burnu istoriju i vezuje se za period prosperiteta, luksuza i iznad svega, viskog standarda preko stotinu radnika koji su ovde radili dok preduzeće nije privatizovano.

Jedan deo zgrade podignut je 1905. godine, drugi odmah posle rata.

Ovde je postavljen prvi lift u Leskovcu.

Do 1955. godine preduzeće u kome se vršio otkup i sušenje duvana zvalo se Monopol duvana, do ‘76 Fabrika duvana Leskovac, do ’80 Leskoduvan i do 1999. Fabrika duvana, kada je samoupravljačkim odlukama pripojeno Duvanskoj industriji u Nišu, koju je kasnije kupio Filip Moris.

zgrada monopola

Ovo zdanje sa ogromnim hangarima i troslojnim atomskim skloništem davno ne miriše na duvan, ali se uspomene još čuvaju.

Do osamdesete godine prošloga veka, preduzeće je bilo najveći izvoznik duvana u Rusiji i leskovačkim firmama davalo je kredite. Tadašnji DOZ u Leskovcu je 10 posto svog bruto prihoda ostvarivao od premije preduzeća za obradu duvana.

Leskovac i okolina mirisali su na duvan. Uzgajivači duvana su radili bez rizika jer su besplatno dobijali seme, agrotehničke mere, kao i rejonskog instruktora.

Komore za separaciju uvezene su direktno iz Japana, a kada je DIN preuzeo fabriku u garaži je ostao „opel diplomat“, jedan od dva primerka proizvedena u svetu, i „landrover“, prvi koji je stigao u Leskovac.

Radnici su na dve lokacije imali stanove koje im je podiglo preduzeće – roze zgrada iza Madere i na Duvaništu, na potezu od stadiona Dubočice do restorana Mitić.

Stanovi u roze zgradi prodati su stanarima, a zgrada na Duvaništu, koje Filip Moris još ne prodaje, se davno urušila i predstavlja ruglo.

U niškoj kompaniji je nezvanično rečeno Jugmedii da je odluka o prodaji doneta zato što ne postoji više potreba za otkupom i preradom duvana, te da je tehonologija u nekadašnjem Monopolu zastarela i neupotrebljiva.

U zgradi, čija je fasada obnovljena pre više od decenije, sada rade samo dva portira. Nekadašnji radnici su odavde otišli kako i dolukuje – sa otpremninama od po nekoliko desetina hiljada evra.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

10 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Karlo
06.08.2014. 11:50

Sic transit gloria mundi…

Hm...ko je ovde lud, a ko...
06.08.2014. 12:11

Tuzno…ne znam koje bi druge reci upotrebio sem tuzno…

djura
06.08.2014. 12:21

Lepo napisan clanak.

Mnogo toga o ovoj zgradi, koju pamtim od kada sam ziv, nisam znao.

Sada znam. 🙂

Ah, JA pamtim, od kako sam JA živ, JA nisam znao....
06.08.2014. 14:47
Odgovor za  djura

Nije li ispred te zgrade deda parkirao konja kad je išao u „Ideju“?
Ho ho ho…. 🙂 🙂 🙂

Krcko
06.08.2014. 14:52

Zamislite Djura nije znao….:) auuuuuu….:)

sotir
06.08.2014. 16:34

Djuro sta se sa tobom desava pa si ti neobavesten ? Brinem za tebe

djura
06.08.2014. 17:09
Odgovor za  sotir

Hvala sotire. 🙂

Ti si, ako nista drugo, bar iskren.

Lele
06.08.2014. 20:32

Lele što je ubava palata! Greota da gu gracki oci ne pazariv za njini pulenčiki… I tako više ne mož stanev u opštinu i osmospratnicu.. A tek sad treba da zapošljavav, što su obećali pred izbori… Doduše legle bi gim i limuzine… A taman bi i i novoulebeni opštinski rabotnici mogli da dolaziv s voz na rabotu…

djura
06.08.2014. 22:37
Odgovor za  Lele

🙂

Ratko
06.08.2014. 22:50

Od svoje pete godine pa sve do 1980. godine kada mi je otac otišao u penziju udisao sam taj čarobni miris duvana koji danas ne osećam ni u jednoj cigareti.
Leta sam provodio u vili u Sijarinskoj banji koja je podignuta za odmor i rekreaciju radnika koja je takodje pripala Philip Morisu.
Pored velike zgrade nalazila se je i manja dvospratna u osnovi oko 200 m2 podignuta 1901. godine kao i menza površine oko 150 m2 koje je porušila gradska vrhuška na čelu sa Ž.Stefanovićem i na tom mestu je današnja pošta.
Iza velike zgrade nalazil se železnički kolosek koji vodi do hangara gde su se bale duvana tovarile za Rusiju.
Preduzeće je davalo od viška dobiti i kredite drugim firmama, a jedni od najvećih korisnika tih kredita bili su Nevena Leskovac i Agrokomerc Velika Kladuša. Od kamate su deljeni viškovi radnicima.
U sklopu velike zgrade postoji tridesetak tuš kabina gde su se radnici tuširali nakon rada.
Sem osnovne delatnosti duvana, preduzeće je otkupljivalo i vrganje, salamurilo u buradima i izvozilo za Italiju, a u desnom delu zgrade koja je uz ogromnu sumu zakupa izdavana Srboleku Beograd planirana je linija za proizvodnju gaziranih sokova. Nažalost odlaskom u penziju kako to danas kažu celokupnog menadžmenta fabrike, ideja se izjalovila a novi menadžment je fabriku u vidu radne jedinice pripojio Fabrici duvana Niš.
Otkup duvana se vršio po sistemu duvan na vagu pare u ruke, pa je zbog toga u našem kraju bilo puno sadioca duvana koji su lepo zaradjivali.
Iz poštovanja prema radnicima, službenicima, portirima, finansijerima i ostalima ne želim da spomenem ni jedno ime kako nekog ne bi neopravdano zaboravio.