Filmska istorija fabrike u kojoj je danas počelo snimanje filma o usponu Leskovca između dva velika rata

Ruinirana i dve decenije zakatančena fabrika „Zele Veljković“ u kojoj je danas počelo snimanje epskog filma o usponu industrijskog Leskovca između dva svetska rata pod nazivom „Bilo jednom u Srbiji“, ima iza sebe burnu, gotovo, filmsku istoriju, započetu davne 1903. godine, sa usponima i padovima, koje su pratile i ljudske sudbine. Istoričari su beležili samo imena vlasnika, ali u tim beleškama malo ili ništa nema o životu onih koji su, ulažući svoj kapital, doprinosili razvoju grada na Veternici i gotovo ništa nema o leskovačkim radnicima za koje se u globalu zna da su radili za male svote novca i tegobno živeli.

Na tom mestu je, naime, Fabriku kanapa i užarije a.d. – Kudeljaru u Leskovcu pokrenuo Sotir K. Ilić godinu dana posle osnivanja Prvog leskovačkog akcionarskog društva za preradu kudelje i lana (1903). Firma je u početku prerađivala samo kudelju od trske, a kasnije sa proširenjem uvedena je predionica za izradu kanapa i užarije. Sirovinska baza bila je u okolini Leskovca, gde se gajila kudelja i za izvoz, a pomoćna sredstva iz Japana, Austrije, Poljske i Nemačke.

Prvih deset godina poslovanje je bilo bez većih problema, da bi sa početkom Prvog svetskog rata proizvodnja bila smanjena pa prekinuta upadom Bugara (1915). Za godinu dana korišćenja fabrike Bugari su je dosta oštetili, a prilikom povlačenja i opljačkali robu vrednu preko milion dinara.

Deo fabričkih zgrada Kudeljare iz 1903. opstao je do danas i baš su tu snimaju prve scene filma o Leskovcu

Proizvodnja je obnovljena avgusta 1919. uz pomoć ratne odštete od 4,6 miliona dinara i kapitalom Fabrike Koste Ilića sinova a.d. iz Beograda kojom je upravljao Vlada Ilić.

Godine 1925. i 1926. fabrika sa proširenjem uvodi izradu kudeljnih kaiša za transmisije i mlinove, creva za pumpe, gurtni za tapaciranje, džakova od kudelje… Proizvodi su bili namenjeni uglavnom za domaće tržište, a ponekad za Bugarsku i Grčku. U vreme najveće produktivnosti bilo je 280 radnika, od toga pored domaćih i nekoliko Rusa.

Tokom Drugog svetskog rata fabrika ponovo biva oštećena i opljačkana. Godine 1945. proizvodnja je obnovljena, a fabrika konfiskovana  i nazvana po poginulom partizanu Stanimiru Veljkoviću Zeletu, koji je pre rata bio revolucionar, gimnazijalac i organizator radničkih štrajkova.

This slideshow requires JavaScript.

Nova vlast oduzela je tekstilne mašine i prenela ih u Fabriku za preradu kudelje u Bačkoj Palanci, fabriku „Ivo Lola Ribar“ u Odžacima i Fabriku džakova „Crvena Zvezda“ u Mladenovcu4. Kasnije će Tekstilna industrija „Zele Veljković“ biti poznata po proizvodnji čarapa, a biće ugašena u vreme tranzicije u Srbiji.

Iako se u filmu „Bilo jednom u Srbiji“, ne pominje fabrika Kudeljara Sotira K. Ilića, atmosfera scena koje su danas u „Zele Veljković“ snimljene oživele su sudbinu ljudi iz pršlosti, jer smo prilikom prve klape zatekli glumce i statiste prerušene u radnike kako u štrajkuju iza fabričke kapije, ispred invalida bez noge, a u pozadini gazdu fabrike.

„Naši likovi su bili u periodu kada se mnogo istorije srušilo na malu geografiju“, ocenio je Zvonko Šimunec, producent filma i autor celog projekta.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

13 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Dušan Dojčinović
03.09.2020. 18:00

Odlično znam, pogon, fabrički krug, i fabriku, DP Zele Veljković,čaraparu, jer, tu sam radio kao pripravnik,po ugovoru, u struci, kao ekonomista, do 5.oktobra,i eto tačno toliko se bukvalno ništa ne radi,i šta nam je ona demokratija s promenama donela, i raduje me ovaj filmski projekat o Leskovcu, kao Srpskom Mančesteru, i eto što je pala prva klapa sa statistima, glumcima, i filmskom ekipom. ❤️😏🙄

Harry
04.09.2020. 09:00

„Ako smo pali- bili smo padu skloni“. Čini mi se da je ovo najbolji opis gore pomenute fabrike i njenih pripravnika.

Dušan Dojčinović
04.09.2020. 10:41
Odgovor za  Harry

Nemaš ti pojma Harry. Ja sam zbog jednog štrajka radnika, sindikata, Nezavisnost, kome sam samo prisustvovao u tadašnjoj menzi, fabrike čarapare, Zele Veljković, dobio otkaz. Moje kolege, po struci, su ostale, još koji mesec, a ja sam se u međuvremenu izborio, za zakidane plate radnika, pripravnika, i moje.
Ej, pešice sam išao u sandalama, žurio, rano svakog jutra, a posle flasterima, lepio žuljeve koji su pukli,i krvoliptali.

Mika
04.09.2020. 10:45

DUŠANE DOJČINOVIĆU, ne la ži bre više. Ova „fabrika“ nije radila ni u devedesetim godinama, već je bila skladište za gotove štofove Leteksa, pa sedište fireme ALFA trgovina, pa ponovo magacini Unijatex Bojnik, za rezervne delove. O kojoj bre čarapari ti pričaš, gde si ti imao prvo zaposlenje. Očito si mnogo omešao lončiće, ali kao i svi SNS botovi i tzv pristalice sklon si prepravkama istorije i činjenica. Kakve veze ima 5.oktobar sa ovom fabrikom, koja nije radila decenijeam pre 5. oktobra. Bruke bre jedne dokle više lažete, pa ima i nas koji smo rođeni u ovom gradu i znamo šta je gde bilo.

Dušan Dojčinović
04.09.2020. 11:00
Odgovor za  Mika

Gos’n Miko, što bi rekli, blage veze s mozgom. I pazi za šta me optužuješ.Ja nikada ne lažem. Surovo sam iskren. Hoćeš li i kopiju radne knjižice. Ovako sve gledate kroz političku prizmu, malograđanski, pa i na fabriku Zele, što i nije cilj. Filmskom ostvarenju, pala je prva klapa i treba da smo ponosni i srećni.

Milica Djokic[ rodjena Pavićević)
04.09.2020. 03:29

Ja znam da su i ovu fabriku kao i druge Nemci onesposobili za rad kada su se povlači i da su mnogi stručnjaci među kojima je bio i moj otac ,zajedno sa radnicima osposobili fabrike za rad,a ja sam kao dete bila u svim tim fabrikama kada je moj otac dovodio djake tekstilne škole u obilazak fabrika.

žika
04.09.2020. 11:03

Leskovčani, polupismeni, nepismeni sa malim brojem visokog obrazovanja u Beču, sagradiše ČUDO. Na jugu Evrope Mali Mančester. Veliki broj fabrika poznatih u Svetu. U tranziciji, najškolovaniji, doktori ovoga i onoga, razoriše sve te fabrike, pretopiše mašine, napuniše džepove i – nikom ništa. Film treba da je iz dva dela: prvi, nicanje fabrika, rad…..i drugi deo, uništenje M.Mančestera posle 2000. godine, od strane eksperata a uz pomoć hokštaplera Svetsoga kalibra.

Dušan Dojčinović
04.09.2020. 11:17

Imam crno, na belo, u radnoj knjižici, i pečat, DP Zele Veljković Čarapara, u kojoj sam radio od 15.05.2000-15.02.2001.-Ta,Vaša priča, o Alfa trgovini, Unijatexu, Bojnik, je verovatno došla kasnije u napušteni krug, i pogone, magacine fabrike. Samo nije lepo što kažete da lažem i da sam, bot:sendvičar, SNS-a, a, nisam.Pozdrav i svako dobro.

gledalac
04.09.2020. 22:37

Falke je zakon za carape

sima
08.10.2020. 00:52
Odgovor za  gledalac

sto je zele pravio carape falke mu nije ni do kolena..jer je tada falke tadasnji kupovao i uvozio u svabiju nase prozivode…guma i predivo extra klase…carape primera romboidke a ne ova kinesko turska ……
a ti j…. te svabe zinulo vam dupe za 35000 prodanih dinara…botovi na traci i kicma trans citaj jeftina radna snaga…PROSTA !

pa 5.oktobar
08.10.2020. 11:15
Odgovor za  sima

Pa privatizovaste sve živo na mrtvo. 5,oktobra.

GORAN
08.10.2020. 13:51
Odgovor za  sima

SIMO, SIMO, pojma ti nemaš. Pa i tada su to bile čarape Falkea, koje je proizvodio Zele Veljković. Nemate bre pojma a komentarišete. Prvo se informišite pa onda pišite. To je samo za tvoje obaveštenje, a i ostalih neupućenih i neznalica o istoriji fakrika u Leskovcu. Falke se vratio u Leskovac, jer je radio u njemu sa Zele Velković čaraparom i isto se radilo, uvoz radi izvoza. Ne pljujte nešto kada neznate, jer ste se dovukli ko zna odakle i toliko ste pismeni da nemate pojma o čemu pišete i šta komentarišete. Beuke, upropastiste ovaj grad.

zvonko
08.10.2020. 13:55
Odgovor za  sima

za PA 5. OKTOBAR, za tebe koliko da znaš ima one oteto-prokleto. Zele su oteli komunjare od vlasnika. 5 oktobra se počelo sa vraćanjem otetog od vlasnika, koji su posedovali fabrike. Naravno ima i one privatizacije koje su očajne, ali ni posle toga ništa bolje nije bilo do danas. Samo u gradu se preračunajte šta je ova vlast privatizovala, pa ćete videti koje su to pljačke. O ostatku Srbije ni da ne pričamo. Zato kada se vezujete za 5. oktobar, budite srećni zato što je Koštunica zasrao sve, inače danas ne biste pisali gluposti i vodili ovu zemlju u propast.