BRAĆA Branislav i Đorđe su ostavili studije i posao i prestoničke svetlosti i način života zamenili životom seljaka i to u brdovitoj Crnoj Travi, odakle su pobegli skoro svi njeni žitelji.
U selu Madžare na nadmosrkoj visini od 1200 metara vode bogato domaćinstvo i hrane se darovima prirode.
„Bio sam na drugoj godini Prvanog fakulteta kada sam shvatio da ne želim da budem deo sistema, da završim fakultet, da se laktam za posao, da dobijem neki ćošak od kancelarije, da mi ceo život naređuju. Spakavao sam stvari i došao ovde gde su mi živeli baba i deda“, prča Branisalv sa kosom u dredovima.
Bilo je to pre 10 godina. Četiri godine kasnije pridružio mu se i brat Đorđe, već afirmisani beogradski kuvar.
„Slobodu sam hteo. Sabrao sam i oduzeo i izračunao da ne mogu više da živim u prepunom Beogradu, među ljudima koji stalno jure, među smrkuntim i nervoznim licima. Iz Madžare su stizale vesti o raju i ja sam želeo da živim u raju. I živim“, priča mlađi brat, koji retkim gostima nudi jaku šljivovicu i domaći kačkavalj.
Branislav i Đorđe gaje 13 krava zaboravljenih buša i jednog bika, kao i sve vrste živine, voće i povrće. Imaju plodne voćnjake, beru borovnice, pečurke i šipurke. Uzgajaju svoje salate, spanaće i začine. Kuvaju i mese bolje od mnogih domaćica, a od prodaje viška dolaze do novca.
„Ponekad im ukradem recept za neko jelo. Kad krenem kući, potrpaju mi torbe sa specijalitetima, kao da se vraćam iz bogatih rođaka sa sela – priča njihova majka Gordana, čija je prostrana kuća u Krnjači prazna bez sinova.
„Nisam bila za ovu varijantu jer sam se bojala da ne ostanu gladni u nedođiji, ali ispalo je drugačije, srećni, a meni smao unici nedostaju“, priča Gordana koja je došla u posetu.
Život u crnotravskom selu je težak. Do njiva i livada stiže se preko brda i dolova. Ovde zima stiže u jesen i završava se početkom leta. Ipak, momcima sa beogradskog asfalta je upravo tako nešto tebalo.
„Neograničena sloboda i duhovna i fizička. Tamo moraš da budeš deo tuđeg, ovde si deo svog koncepta na beskrajnom duhovnom prostranstvu“, obašnjava Branisalv.
Nisu pustinjaci, kako ih mnog meštani doživljavaju, pre svega zbog njihovih dugačkih kosa i želje da biraju svoje društvo, ali i devojke, koje ovde mogu da se izbroje ne prstima.
„Za nas se ne bi udala ni jedna Crnotravka. Kažu nam da smo bogati i da mnogo radimo a one vole lagodan život, beže u gradove“, primećuju braća Spasić iz Beograda.
Iz njihove kuće na malom proplanku čuje se samo rege muzika, a preko leta se okupi društvo rasejano po svetu. Tada muzički nadarena braća uzmu gitare i zabavljaju goste, uz rakiju koju peku ali ne piju, iz sireve, pogače, ali i meso koje takođe proizvode a ne jedu.
Izvor Blic
Autor: MILICA IVANOVIĆ
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
🙂
Svaka cast momci, nadam se da ce se jako puno omladine odluciti na ovaj korak. Sloboda je nesto sto nam takav zivot pruza 🙂
Svi ćemo tako, svako ko ima neki komad zemlje od babe i dede, pradede. Neko će pre, neko kasnije da živi ovakav ili sličan jedini mogući život dostojan čoveka.
Има и нас који немамо ни квадрат земље. Шта ћеш, када смо генерацијама грађани. Ко нам крив.
pa gradjani osim zemlje imaju valjda nesto i u glavi … za 400 evra na selu kucica na sprat jos i nesto zemlje i netreba tatovina koji je prodao sve da bih se dokopao grada a sad cvrc ajoj za seljoberom nememmm nistaaaa kasno bajo
Banzi i Đole, legende!
Milinaaaa…alal im vera,tako cu i Ja jednoga dana.Sloboda je sloboda!
U pravu su ljudi. U tom wild world-u će se bar prirodno znati ko je sposobniji, ko naočitiji, ko kosi, ko vodu nosi. U civilizaciji, zahvaljujući internetu, kao sredstvu globalizacije, besvesni da se i nadalje zatupljuju, ljudi izigravaju pametovanje svakodnevno, citirajući razne mudrosti književnika, filozofa, doktora, što su kao retki primerci u svojim sredinama iznedrili kazivanja za nezaorav. Danas vam svaka šuša s po neku dosetku šuša, pa nema potrebe više, po njima, ni za pametnima, jer svi smo kul. Levo od mene je Ivo Andrić svako jutro uz kafu, desno mi uz koleno sedi Danilo Kiš, ispred se razgovaram sa Sokratom, a lično mi Buda duva u leđa. Bežanje u virtuelno naizgled većini izgleda čudno. Ja bih platila jednu turu za ozdravljenje da odesdnem tamo deset dana i živim njihovim životom. Kad im ne bi smetali ljudi, mogli bi da organizuju smeštaj, pri čemu gosti ne bi plaćali, već imali obavezu da rade, uz mogućnost da slikaju, pišu, sviraju, šetaju u slobodno vreme.
Lepa prica,stvarno kao u bajci… ali ako se zagrebe malo dublje ipak to nije pravi razlog zbog cega su dosli u nedodjiju i zapoceli amiski zivot. Ne pricam ovo bezveze…
Tačno je Aksentije to što kažeš.
Njih je muka dovela u selo i u početku su živeli sa babom.
Ipak snašli su se i svaka im čast, a njihovim roditeljima
dajem veliku nulu!
Овим људима ја само завидим.
Sta li sade hahahah
Da li su posadili travu zato je im sve cool! Nikakav zakon, slobodni u Vukojebini i udri za sve pare na njivi. Svaka cast, ja mislim da bi se dobro razvio Joint turizam u srpskim selima.
Kakvi zlobni komentari,kao oni pobegli u selendru da se drogiraju otprilike,a to nisu mogli u beogradu.U srbiji ko god uradi nešto neuobičajeno a zašta izmedju ostalog treba petlja je narkoman,gej ili već nešto pa momci su i pored svega toga uspešni njihov motiv je njihova stvar
Rege ratari/stocari, ma hajde… Ipak podrzavam momke u tome sto rade. Kad bi se bar 1/3 vratila na selo bili bi smo i bogatiji i duhom i materijalnim. Nego slaba vajda nemoze se bez zena, sve je ovo zbog njih ovako jadno.
Mudar potez.
Kakvi komentari…….Beograd je zlo veliko.Onaj kaze tako cu i ja jednog dana.Neces nikad ako cekad taj jedan dan.Ovaj kao sta li sade?Pa ako negde ima narkomana onda ih ima u gradovima,sto veci grad vise ih ima.Problem je taj sto bi vecina kao uradila isto ovo samo ko da se odrekne izlazaka,devojaka,gradskog ludila.Ko da hrani krave,urbane …….?Ne.Zivite taj zivot koji imate,kad imate vise proslosti nego buducnosti onda dolazi ono ‘trebao sam’….Da,niko nije umro od trave i rada.A i trava nije droga…Ajd’,će se vidimo!!!!!!!!!!!!!!!
apel i predlozi za oživljavanje..poljuprivrede i sela u Srbiji.i povratak mladih iz Novog Sada..sa slane bare u kovilj.
pa gde ne objaviste malo vise fotografija da vidimo te lepote?
Jel moguce stupiti sa njima u kontakt radi trgovine?
i ja bi jedno po kile,al da je dobro osusena!!
Nemojte takva zezanja ovako javno, navući ćete ljudima bezveze panduraciju, a opšte je poznato da se ne jure oni koji trebaju da se jure već…da ne širim priču.
Evo ja bih se udala za jednog od njih. Bas su frajeri i skroz inteligentni i hippie! 😉
Udala bih se i ja 😀
Sanja, ima jedno mesto i za tebe, ako si ozbiljna javi se da ti posaljem njihov broj.
evo ti mail,sanjablue1@hotmail.com
Pa ako si ozbiljno zainteresovana da ti dam njihov broj? Momci su stvarno na mestu za nekoga ko je spreman na seoski zivot. A priroda je tamo vise nego predivna.
A meni broj?
Брате, шта ће теби број?
Može,samo kako da ti se javim za broj?
Праштај јел понуда још увек актуелна или си се у међувремену већ удала :))
Ima li mesta za mene? Vredan sam, ću pomažem koliko treba, čistim za sobom, samo da imam gde da prilegnem, šta da pojedem i bar dve kafe na dan.
Србија је препуна запуштених имања има места колико ти душа иште и то баш за текве који су вредни и којима мало треба. Проблем је само што је већина лења а пуно им треба.
Ако би се удала јави ми мејл да ти пошаљем контакт телефон?
Bravo Rastamani!
Svaka cast! Voljela bih i ja sa nekim pobjeci tako i izgraditi svoju oazu. Ko zna,mozda mi se i ostvari 🙂
Нема шта да бежиш сестро. Остави мејл па ти шаљем број телефона од ове двојице. Па ти види да ли можеш код неког од њих да правиш оазу.
ostavi ti svoj mail pa cu se javiti
probaj na ovaj xionimilli@gmail.com
Veliki pozdrav Banetu i Djoletu!
Uvek sam se divio mojim komsijama, njihovoj predanosti ideji koju u potpunosti podrzavam i zelim da se i ja nekada vratim sa privremenog rada i ostatak zivota provedem u prelepoj Crnoj travi.