Na današnji dan rođen je buntovnik i najpoznatiji srpski satiričar čije ime nosi i leskovačka biblioteka

Zbog političkih uverenja je proganjan, premeštan i otpuštan sa posla. U periodu od 1896. do 1898. godine bio meštanin Leskovca i profesor Gimnazije

Radoje Domanović rođen je na današnji dan 1873. godine u porodici seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca. Detinjstvo je proveo u susednom selu Jarušicama, gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu. Kao profesor srpskog jezika radio je u gimnazijama u Vranju, Pirotu i Leskovcu. Zbog političkih uverenja je proganjan, premeštan i otpuštan sa posla.

Posle pada režima kralja Aleksandra Obrenovića 1903. godine, nezadovoljan malim promenama u zemlji, pokreće politički list u kojem pokušava da se bori protiv mana novog režima. Razočaran, odavao se sve više boemskom životu, mnogo je pio, usamljen, ogorčen i siromašan umro je u 35. godini života, 17. avgusta 1908. u Beogradu.

Radoje Domanović je prvi pravi satiričar među srpskim realistima, satira je glavno obeležje njegovog talenta. On je tvorac srpske satirične pripovetke.

Najznačajnije njegove pripovetke su: Vođa, Danga, Stradija, Kraljević Marko po drugi put među Srbima, Razmišljanje jednog običnog srpskog vola, Ukidanje strasti, Pozorište u palanci

Najbolji deo njegova rada, satirične pripovetke, nastale su u nekoliko poslednjih i najcrnjih godina obrenovićevskog apsolutizma, između 1898. i 1903.

Domanovićevo mesto u srpskoj književnosti trajno je obeleženo u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Sarkastičan po prirodi, jedak u svome gnevu razočaranog idealiste, agresivnoga duha, on je ljutito udarao na niskosti političkog života i njegovi udarci su bez poštede padali na sve strane. Domanović je radio ne samo na žigosanju onoga što ne valja no i na podizanju javnoga morala.

Kada je po otpuštanju iz službe otišao za Beograd, kao i većina pisaca voleo je da vreme provodi po beogradskim kafanama, gde je  pričao svoje bezbrojne i uvek duhovite priče. Znao je napamet Gorski vijenac i mnogo citirao Gogolja, a u kasne sate voleo je da govori narodnu poeziju. Domanović je bio posvećen književnom i novinarskom poslu, radio kao pisar u Ministarstvu prosvete i kao korektor Državne štamparije. Prinuđen da živi od književnosti i publicističkog rada, aktivno angažovan u političkom životu, nije mnogo ni obraćao pažnju na svoje zdravlje. Tuberkuloza je uticala da svoj život okonča veoma rano, umro je u trideset i petoj godini.

Leskovačka biblioteka je 1959. godine dobila ime po Radoju Domanoviću koji je u periodu od 1896. do 1898. godine bio meštanin Leskovca i profesor Gimnazije u Leskovcu.

Veliki broj osnovnih škola nosi ime „Radoje Domanović“, takođe postoji i Zadužbina „Radoje Domanović“ koja dodeljuje nagradu sa istim imenom.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

5 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Dusan Dojcinovic
16.02.2020. 15:38

„Samo, ponekad, na tvoj rodjendan, osjetim, bol, u grudima, samo, ponekad na tvoj rodjendan, osjetim, da nemam, nikoga“…

leskovcanka
16.02.2020. 19:23

Genije! Da ze ziv, imao bi i danas o cemu da pise.

Isto je
16.02.2020. 21:27

Braćo i drugovi, saslušao sam sve govore pa vas molim da i vi mene čujete. Svi nam dogovori i razgovori ne vrede dokle god smo mi u ovom neplodnom kraju. Na ovoj prljuši i kamenu nije moglo rađati ni kad su bile kišne godine, a kamoli na ovakvu sušu kakvu valjda niko nikad nije zapamtio. Dokle ćemo se ovako sastajati i naprazno razgovarati? Stoka nam polipsa bez hrane, a još malo pa će nam i deca skapavati od gladi zajedno s nama. Mi moramo izabrati drugi način, bolji i pametniji. Ja mislim da je najbolje da mi ostavimo ovaj nerodni kraj pa da se krenemo u beli svet, da tražimo bolju i plodniju zemlju jer se ovako ne može živeti.

Tako
17.02.2020. 13:30
Odgovor za  Isto je

Pocinje govor,a slepce imamo (vode i opoziciju i vlast),svi usli u politiku,samo ko je vise slep ostaje Hamletovska dilema oni koji vode ili oni koji ih slepo slede.

Bor Boranin
23.02.2020. 08:33

Хумореска “Вођа” Радивоја Домановића, након доста година, заживела је у стварности у нашој земљи. Имамо га?