NESAČUVANI KULTURNO-ISTORIJSKI SPOMENIK LESKOVCA

Šašit-pašin saraj iz 1790. srušen radi brisanja tragova viševekovnih osvajača

Priča o najstarijoj fotografiji iz zbirke Narodnog muzeja Leskovca, ili priča o gradu na Veternici kroz najstariju fotografiju

Pored 8 džamija, 10 tekija, konaka, medresa i amama, Leskovac je u vreme turske vladavine, pred oslobođenje, imao i tri saraja, među kojima je najlepši bio Šašit-pašin saraj, jedna od najlepših građevina u tadašnjoj turskoj kasabi, o čijoj istoriji ima šturih podataka, ali je ovaj nesačuvani kulturno-istorijski spomenik ostao ovekovečen na fotografiji nepoznatog autora i to je najstarija od preko 10.000 fotografija u zbirci ovdašnjeg Narodnog muzeja.

Fotografija je napravljena 23.aprila 1882. godine na dočeku srpskog kralja Milana koji je obilazio oslobođene krajeve od Turaka, pošto je Srbija proglašena kraljevinom. Kralja su dočekali srpska vojska, predstavnici opštinske vlast i viđeniji Leskovčani, baš ispred Šašit-pašinog saraja ili konaka, kako piše u pojedinim zapisima, u kome se tada nalazio Opštinski dom i sudska uprava.

Istoričari tvrde da je Šašit-pašin konak bio, zapravo, „najlepši turski konak u Srbiji“

Taj, tada već bivšeg paše, saraj je bio u centru Leskovca, na mestu gde se danas nalazi deo, takođe bivšeg, leskovačkog sajmišta. Zabeleženo je da je sagrađen 1790. godine, a srušen 1890. Da su Leskovčani sačuvali saraj, bila bi to danas najstarija građevina u Leskovcu.

Ovaj saraj (dvorac na srpskom p.n.) pobudio je pažnju i putopisca po oslobođenoj južnoj Srbiji Mite Rakića, oca srpskog pesnika Milana Rakića.

„Znamenitost je u Leskovcu konak Šašin-pašin, u kome je sada opštinski sud. Građevina je od pre 90 godina, na dva boja, u avliji koja je pravo polje, i u kojoj ima i drugi jedan konak, noviji, ali ne i bolji. Drvo je, kažu, dovlačeno iz kruševačke nahije. Ko god dođe u Leskovac, treba da vidi onaj stari konak, pa će se diviti, naročito u dve podeljene sobe, s krajeva, rezbi kičici i ukusu istočnjačkom i finoj i umetnoj izradi plafona“, pisao je Rakić.

Leskovac je od viševekovnog turskog ropstva oslobođen 23.decembra 1877.

Savremenici su zabeležili da je u prvom delu nesačuvane građevine na dva boja bila pašina posluga i administracija, dok je u drugom boju bio pašin stan i selamluk, a na desnom krilu pašin harem. Ukupno je bilo 24 odeljenja.

„Čitava unutrašnjost je bila dekorisana rezbarijama i istočnjačkom ornamentikom“, piše u retkim zapisima.

Nažalost, o njemu govori danas samo jedna fotografija, što je nedovoljno za arhitektursku procenu.

„U svakom slučaju, da je Šašit-pašin saraj sačuvan bila bi to građevina od neprocenjivog istorijskog i kulturnog nasleđa Leskovca, atraktivna i za istoričare  i za arhitekte, ali najviše za turiste“, ocenjuje Mira Ninošević, istoričar i direktor Narodnog muzeja u Leskovcu.

Leskovčani su poslednji put fotografiju „najlepše turske građevine u Srbiji“, mogli da vide na izložbi u leskovačkom muzeju 2007.godine

Šašit-paša bio je neuk, ali surov i vispren vladar koji je pašaluk na ovom području dobio na doživotno upravljanje. Krajem 18. veka za gradnju saraja angažovao je grčke majstore i građevinare. Građena je 5 godina, očekivano, novcem srpske raje, odnosno,  sredstvima specijalnog razreza na stanovništvo čitavog Haladža Hisardžika – kruševačkog  pašaluka.

Šašin-pašin saraj, ili konak, „živeo“ je tačno 100 godina, budući da je srušen 1890.godine. Na tom mestu napravljena je zgrada Gimnazije, koja je, takođe, u to vreme bila najlepša zgrada u oslobođenim južnim krajevima Srbije, a srušena je u savezničkom bombardovanju, kada su američki bombarderi sravnili sa zemljom nebranjeni grad, odnosno, uništili njegovo gradsko jezgro i za sva vremena promenili izgled Leskovca, pa je izvesno da turski saraj, kojeg je ovdašnje stanoništvo doživljavalo kao „ruglo naše varoši, avet tiranije, ropstva i mračnjaštva“, ne bi „preživeo“ i da ga Leskovčani nisu srušili.

Fotografija B. Danilovića iz 1885.godine, koja se čuva u Nacionalnoj biblioteci Francuske, dobijena od čitaoca Jugmedie

„Gledano s tog aspekta, njegovo rušenje je imalo opravdanje, ali gledano sa aspekta vrednovanja i čuvanja građevinskih spomenika, bila je to sumanita reč i misao“, beležili su potonji istoričari.

Pored ovog saraja, u vreme Turaka Leskovac je imao još dva – Grčki saraj i Harem saraj, ali daleko manji i značajniji po lepoti i raskoši.

Grčki saraj bio je vakuvski karavan saraj, jedini koji se pominje u Leskovcu sa tom funkcijom. Nalazio se u Grčkoj mahali i imao je 14 odeljenja na gornjem i donjem boju. I on je srušen krajem 19.veka.

Harem saraj ili „Mali saraj“ i „Haremluk“ sa  12 odeljenja podignut je početkom 19.veka i bio je vlasništvo Hasan bega, o kome se malo zna, ali se pretpostavlja da je bio bogat i moćan čovek i jedan od upravnika leskovačkog kadiluka.

Harem saraj imao je u dvorištu šedrvan sa 60 mlazeva u obliku kite ruža i ličio je na fontane u Veneciji

Godinu dana posle proterivanja Turaka, Leskovac je imao 2.061 kuću, 9.718 stanovnika, od kojih 167 Jevreja, 183 Turaka i 244 Roma. Već 1882.godine javljaju se začeci prve industrije u varoši na Veternici, da bi ovaj grad između dva veilka svetska rata od nekadašnje kasabe postao industrijski i trgovački gigant, jedan od najvećih na Balkanu.

Munjeviti razvoj grada, pratila je i moderna arhitektura. Sada bogatiji sloj Srba podiže nove, moderne građevine, hotele, banke, škole i sopstvene kuće i palate, pa je centar Leskovca bio jedan od najlepših na jugu Srbije.

Sve je pokrio pepeo za nepunih pola sata 6.septembra 1944.godine, a iz pepela se grad podizao u narednim decenijama, građen u soc-realističkom stilu i taj arhitektosnki stil i danas „krasi“ centar Leskovca sa po kojom preostalom građevinom između dva svetska rata, „zlatnog doba Leskovca“, kako ga  istoričari nazivaju sa današnje vremenske distance.

 

Stavovi izneti i podržani u medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa, grada Leskovca,  koji je dodelio sredstva. 

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

6 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Leskovčanin
13.09.2019. 13:35

Odličan članak. Bilo bi lepo kada bi češće imali ovakve tekstove ili kada bi na stranici napravili poseban deo za ovakve tekstove.

AntiBOT
14.09.2019. 10:13

Odličan članak. Ali tek će se Leskovac razvijati u sadašnjem zlatnom dobu, za nekoga. Za narod? Za ugrađivače i muljatore? O, da !!!

Monika
15.09.2019. 00:39

Tekst upravo pročitala, nekako mi je iskliznuo u moru vaših tekstova. Naravno, i ja kažem da je predivan, prepun zanimljivosti. Međutim, posebno me je privukao jedan deo, krilo harema u Šašit-pašinom konaku. O tome evo razmišljam glasno. Koje vere i nacije su bile žene u pašinom konaku? Muslimanke sigurno nisu jer je to bilo zabranjeno turskim zakonima. Onda ne preostaje ništa drugo do zaključka da su žene bile hrišćanske vere, to jest slovenske krvi, a zašto ne i Leskovčanke? Kako god, to je još jedna razlog što mi na jugu najviše ličimo na Turke.

djura
15.09.2019. 10:38
Odgovor za  Monika

Ne treba objašnjavati sve orjentalne termine kroz seriju o Sulejmanu Veličanstvenom! U haremluku (ne haremu!) su živele sve žene domaćinstva. Dakle supruge, ćerke, sestre, majka, tetke, služavke… i konkubine ako ih je vlasnik saraja imao.
Uzgred, Šašit paša nije bio etnički Turčin, tako da nema šanse da zbog tvojih navoda ličimo na njih. Istraživanja haplogrupa u srpskoj populaciji govore da je prisustvo turskih gena (čak i kod Bošnjaka) zanemarljivo. Pre će biti da Turci liče na nas, ali to je neka druga priča.

Herceg
15.09.2019. 12:45
Odgovor za  djura

Naravno da svi Otomanski velikodostojnici nisu bili „etniĉki Turci“. Bili su i Sirijci, Turkmeni, Sirijci, Persijanci, Mongoli, Srbi, Bugari, Grci, Arapi…Moramo uvek praviti razliku između Otomanske imperije i Turske.

Vasko
16.09.2019. 12:17
Odgovor za  Herceg

Multikulturalno društvo. Kao Vizantija, kao Rimsko carsvo, kao Austrougarska, kao Kraljevina Jugoslavija, kao SFRJ, kao EU..