SELO KUMAREVO KOD LESKOVCA

Kumarevo: Selo gde je čudotvorna crkva zasenila druga dela, a meštane učinila – kumovima (video)

Kumarevčni su tihi i gostoljubivi ljudi, a ta blagost dolazi od čuvene crkve sa burnom istorijom i isceliteljskim dejstvom, reče mi poznavalac naravi ljudi po moravskim selima pre nego što ću prvi put pažljivo gledati ljudima u oči sela kroz kojeg sam više puta projurila.

Selo Kumarevo udaljeno je od Leskovca samo šest kilometara i Kumarevčani ga smatraju prigradskim mestom. Ipak, u knjigama se vodi kao selo i to jedno od najmlađih moravskih, nastalo početkom 18.veka. Danas ono ima 180 kuća i oko 760 stanovnika.

„Odavde se niko ne iseljava. Smanjujemo se samo onda kada stariji bračni par bez dece nestane“, kaže Branimir Pešić, vlasnik fabrike „Bane komerc“ sa tradicijom dugom 30 godina i sa dve stotine zaposlenih.

Iako se nalazi u plodnoj ravnici, onaj ko je trasirao put do njega, sigurno je negde grešio jer su krivine ne baš širokog kolovoza tolike da se od njih zavrti u glavi.

„Kao da vozim kroz Crnu Goru“, komentariše moj uvek verni saputnik na putevima kroz leskovačka sela.

„Mi volimo ovo selo“, kažu nam na samom ulazu, iako nešto kasnije pričaju da bi put kroz centar mogao da bude bolji jer je asfaltiran još pre 50 godina.

U selu su još dve fabrike, fabrika za izradu plastičnih vreća sa 150 zaposlenih, i fabrika nameštaja i kartonaža, ali i par većih farmi.

„Srećan je onaj ko živi blizu grada, kolima 10 do 15 minuta, pešice malo više, ali više ne pešačimo“, komentariše čovek ispred jedne od dve prodavnice dok ispija pivo, ali mi ne vidimo osmeh na njegovom licu, već samo mutan pogled.

This slideshow requires JavaScript.

„Malo je ovde ljudi koji ne rade i ne zarađuju, samo oni koji ne žele. Moji unuci nisu hteli ni kod Bane ni tamo u neke jure, nego su završili srednje škole pa kod oca na farmi. Sada obojica voze merdže“, hvali se stariji čovek koji ne dozvoljava fotografisanje jer nije, tvrdi, fotogeničan.

Tamo u centru sela, gde je četvororazredna škola sa oko 40 učenika su igralište i dečica, a još dalje veliki fudbalski teren za lokalni klub.

U centru je krst i mesto za odmor gde smo zatekli trojicu mladića.

„Nedostaje nam Dom kulture, eno, slikajte, tamo je bio“, pokazuju i nikako ne pristaju da se fotografišu ili snimaju. Jedan traži novac. „To se plaća, podižemo ti tiraž“, veli.

Slikamo bivši Dom kulture. Ruina. Po domovima kulture, Kumarevo deli sudbinu skoro svih leskovačkih sela.

This slideshow requires JavaScript.

Pored rada u fabrikama, po gradskim i državnim preduzećima i ustanovama, skoro da nema kuće u ovom selu koja je dozvolila da njivama ovlada korov.

„Pre podne u firmi, posle podne na njivi. Najviše uzgajamo povrće, više na otvorenom, manje pod plasetenicima. Popunjavamo budžet i ovde nema siromašnih“, tvrdi bračni par s decoma na fakultetima.

Iako se žale na put koji vodi dalje prema Jelašnici kraj Južne Morave, svi lokalni putevi iz centra prema krajnjim kućama su asfaltirani, a ovde je gradski vodovod stigao pre nekoliko godina.

Oni koji završe fakultete rado se vraćaju u Kumarevo i zapošljavaju, ko može, u Leskovcu. To je najčešći slučaj sa lekarima.

Mada se ne žale na siromaštvo, ovde nema, kao u drugim moravskim selima, raskošnih kuća, osim nekoliko. Ovde kao da još važi pravilo da se ne štrči i da se ne hvali dubokim džepom.

Ali od kompleksa crkve „Sveta Petka“ zastaje dah. Iako je on na istoj nadmorskoj visini, izdvojen i skutakan selu na bok, kao da svojom monumentalnošću natkriljuje Kumarevo i čuva njegov mir u pitomoj leskovačkoj kotlini.

„Svojom lepotom zasenio je celo selo“, komentariše Leskovčanka, naša poznanica, s kojom zastajemo kako bi napajali oči i dušu.

U njemu su dve crkve, starija i ona novijeg datuma. U onoj starijoj se čuva ikona Svete Petke, zaštitnica seljaka, o kojoj se ispredaju legende.

Ovde je starešina crkve protojer Stavrofor Zoran Radivojević. Objašnjava da je nova, velelepna crkva sagrađena 1933. godine jer je stara bila sklona padu.

Stara crkva podignuta je pošto su Turci 1754. godine spalili manastir Svetog Nikole kod Gornje Slatine. Stradalo je i monaštvo ali i veliki broj meštana. Na zgarištu manastira jedino je „preživela“ ikona Svete Petke, s leve strane ikonostasa, i po predanju, oštećena, a ikonu je pronašao samo jedan preživeli monah.

Posle toga Srbi iz ovog kraja rešili su da u današnjem ataru Kumareva, koji je bio pun šavara, podignu crkvu. Prvo je to bila brvnara, a kasnije i mala crkvica od rečnog kamena koja je kasnije dograđena. No, nije dugo mogla da izdrži već se srušila, pa ponovo podignuta 1802.godine.

Stara crkva

Oko gradnje te crkve postoji i druga legenda, a ona je da su Turci konjima jurili da zaustave gradnju nove bogomolje, ali su im konji usput padali i uginuli.

„No, Turci su jurišali pešice, ali ih jedan odvažniji seljak  sačekao pa reko onom glavnom Turčinu: „Vidiš kako vam konji lipsuju, ako dođete do crkve i vi će lipšete ko vaši konji“, pričaju meštani Kumareva legendu koja nigde nije zapisana, a sva čuda pripisuju ikoni Svete Petke. I ta čuda tu ikonu ili te ikone, prate do danas.

Naime, u staroj uređenoj crkvi postoje dve ikone Svete Petke oslikane na drvetu i naš domaćin ne zna koja je pronađena na zgarištu. Obe su oštećene i skoro iste veličine.

This slideshow requires JavaScript.

„Ovde ljudi dolaze sa celog juga Srbije da se mole za svoje i zdravlje svojih, a dolaze i nerotkinje i ja znam da su mnoge žene posle čitanja molitve bile blagoslovene. Ikone su čudotvorene i za sve ove godine svoje službe imao sam priliku da se u to mnogo puta uverim“, sve je što je želeo da nam kaže starešina jer nismo najavili dolazak, a on dobio dozvolu za izjave.

Zanimljive su i legende o imenu sela. Po nekima ime je dobilo od imenice – kum. Naime, ljudi su dolazili da u čuvenoj crkvi krste svoju decu ili se venčavaju, pa bi često došli bez kuma. Tu ulogu preuzimao je neko od meštana, pa otuda KUMarevo.

Po drugim izvorima, Kumarevo je je dobilo ime od turske reči – kumar, što znači kockar. Međutim, nigde nije zapisano da su Kumarevčani bili kockari, pa zato oni koji žele da veruju u ovu priču, kockanje pripisuju upravo Turcima.

Napuštamo Kumarevo u sumrak, bez popijene kafe ili soka koje su nam ljubazni Kumarevčani nudili već na kapijama, a odbili smo i grozd, poslednji sa vinjage u dvorištu koji mi ponudi ljubazni domaćin. Nismo baš askete, već smo žurili, a onom sa grozdom obećali smo da ćemo doći sa prvim prolećnim danima.

 

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

3 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Nine
11.11.2021. 22:26

Dobro, sve lepo, vredni ljudi, bravo. Nego sta bi sa Rupskom rekom?

Joca Leskovac
12.11.2021. 00:33

To Srdjo pobratime svaka ti je na mestu bila .Pozdrav tebi i celoj porodici tvojoj .Joca kolega

Idila
12.11.2021. 23:07

Što ne produžiste do Jelašnicu i Grajevce da vidite u kakvoj raskoši žive.Imaju Dom kulture,asfalt kroz selo,gradsku vodu,Južnu Moravu u kojoj pecaju ribe za razliku od Kumareva koje je stvarno ugroženo.