Selo zagonetnog imena poznato po ciglani i gastarbajterima (video)

Franci ima kolko oćeš, ali se radi od noć do noć i mi će izgubimo zdravlje, a pare će zaradimo. (Pismo žene gastarbajtera)

Batulovce se nalazi na četiri kilometra od Vlasotinca na putu za Leskovac. Za one koji nisu iz ovog sela prva asocijacija je ciglana, koja se nalazi pored regionalnog puta, kao i Batulovčani gastarbajteri u Francuskoj. Prošle godine Bratislav Ž. Todorović i Aleksandar Đ. Pešić objavili su monografiju „Selo Batulovce“ u izdanju Kulturnog centra Vlasotince, a većina sela u Srbiji nema svoju monografiju.

Batulovce je na prvom popisu 1879. imalo 246 stanovnika, a na narednom 1884. godine 257. Selo je posle Drugog svetskog rata imalo 645 stanovnika (1948), a  do 1981. godine dostiglo je maksimum 905 žitelja. Od narednih popisa uočava se smanjenje stanovništva, tako da je na poslednjem popisu iz 2011. bilo 795 Batulovčana. S obzirom da je takav trend na teritoriji skoro cele države ne čudi da je tako i u jednom ravničarskom selu. Ipak, stanje još nije alarmantno kako u većini srpskih sela.

Istorija sela

Po turskim tefterima Batulovce je 1516. godine imalo 9 običnih i jedno udovičko domaćinstvo i dvojicu neoženjenih. Dvadeset godina kasnije ovde živi 6 domaćinstva i dvojica neoženjenih, a u osmoj deceniji istog veka zabeleženo je 7 običnih i jedno udovičko domaćinstvo.

„Batulovce je naseljeno za vreme turske vlasti u većini narodom iz Vlasinskog kraja, a manjim delom iz okolnih sela kod Grdelice. U selo Batulovce došao je narod unutrašnjom migracijom koji je krenuo u raseljavanje iz Vlasinskoga kraja u više pravca iz sela: Crna Trava, Dobro Polje, Crvena Jabuka, Gornje i Donje Gare, Darkovce, Brod i Ruplje. Putnim pravcem do raskršća u selo Svođe, odatle tokom reke Vlasine i zastajali su kod sela Batulovca, kraj izvora sadašnje česme i tu su se odmarali za dalje kretanje. Krajem 17. veka stanovništvo našeg sela bilo je izloženo udaru turskih silnika. Moralo je da napusti svoja ognjišta i beži u brdo preko reke Vlasine na potezu Zli Dol. Pretpostavka naša je da je od Velikog bečkog rata (1683-1699) do polovine 18. veka, naše selo bilo pusto, bez stanovništva oko 60 godina“, zapisano je u monografiji sela.

Batulovčani su učestvovali u bunama protiv Turaka, pa je zato selo dvaput spaljeno u 19. veku kao i većina vlasotinačkih sela. Prvi put 1807. godine posle Streljine pljačke kada je Ilija Strelja Petrović poveo narod u borbu za slobodu, ali i 1841. za vreme Bojadžijske pljačke, nazvane po Stanku Atanackoviću Bojadžiji, vođi Niške bune u vlasotinačkom kraju.

Bilo je i pojedninačnog otpora Turcima, a neke od tih priča sačuvane su do današnjih dana. „Janko Savić, rođen oko 1820. godine, sin Save Jovinog iz familije Petkovci „Milevkini“ drugi je starešina sela Batulovca. Lozu familije je nastavio njegov sin Petar (1864-1909). Janko je bio pastir i čuvao je ovce na brdu Zli Dol. Tu je upoznao pastiricu Stanu iz Stajkovca kada su na izvoru, sada zvani Tanin bunar na potesu Lapin lug, pojili ovce. Kada je turski silnik napao njegovu devojku Stanu, Janko je njega ubio i onda su zajedno prešli srpsko-tursku  granicu u okolini Aleksinca“, ostalo je zapisano.

Posle oslobođenja 1878. Kosta (Stojko) Cvetanović, prvi seoski kmet Batulovca, i Mirko Mišić potpisali su Izjavu Vlasotinačana, u kojoj je traženo od kralja Milana Obrenovića da Vlasotinački srez uđe u sastav Srbije, što je i potvrđeno Berlinskim kongresom.

Batulovce je nakratko bilo u Orašačkoj opštini sa selima: Orašje, Ladovica, Prilepac, Gložane, Kukavica i Dobrotin. Kasnije je pripalo Konopničkoj opštini, koju su sačinjavala još sela: Konopnica, Stajkovce, Rajno Polje i Skrapež.

Batulovčani su učestvovali u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Većina navedenih boraca mobilisana je za vreme Prvog balkanskog rata, a pojedinci nisu stigli ni da se demobilišu a već je počeo Drugi balkanski rat. Tako da su nastavili da ratuju sve do završetka Prvog svetskog rata 1918. godine. U monografiji postoji spisak ratnika, što poginulih, što preživelih, onda interniranih u Bugarsku i Austriju… Ostalo je zabeleženo da su Bugari za vreme okupacije pogubili više Batulovčana januara 1916. godine, a to je veliki zločin nad hiljadama zarobljenika iz južne Srbije u Dubokoj dolini kod Surdulice.

„U Drugom svetskom ratu nisu zabeleženi masovni zločini i razazranja u selu. U Batulovcu većina je bila u partizanima i tek nekoliko četnika. U selu su Nemci bili na nekoliko mesta, u periodu od septembra do druge polovine oktobra 1944. godine. Međutim, poštovali su meštane i nisu nikoga dirali. Kupovali su rakiju i vino od seljaka. Nemci se u Batulovcu nisu dugo zadržali, jer su partizanske jedinice krenule u oslobađanje teritorije. Selo nije bilo izloženo razaranju od strane Nemaca. Više puta je od 7. do 10. oktobra 1944. godine bombardovana kuća Stevana Nedeljkovog tokom dejstva Sovjetske avijacije. Bilo je dosta ljudi koji su se krili kad je bombardovala Sovjetska avijacija. Pretpostavlja se da je dojava bila pogrešna jer Nemci tu nisu bili locirani“, istražili su autori monografije.

Ime sela

O poreklu ojkonima (naseljeno mesto) Batulovce ne postoji pouzdan odgovor, pa je i meni kao profesoru srpskog jezika bilo izazovno da se bavim tim problemom. Kada se uporede etimološka saznanja sa narodnim predanjem, dolazi se do dva moguća tumačenja: od vlastitog imena Batul ili od reči batal (batula) znači močvarno, neupotrbljivo zemljište.

Prisvojni sufiks -ov upućuje da je reč o antroponimu Batul od koga je postao patronim Batulovci, a od njega pak ojkonim Batulovce. Slične pojave postoje u mnogim ojkonimima, npr. u susednom Stajkovcu. Po muškom imenu Stajko dobijeno je selo Stajkovo, odnosno Stajkovce. Sufiks -ce je deminutivni sufiks za imenice srednjeg roda. Pošto kod Vlaha postoji muško ime Batul, moguće da je tako selo dobilo ime. U selu jedan od potesa naziva se Bačevište, što znači da je tu nekad bila bačevina, tj. pastirsko naselje. Sloveni (Srbi) su stočarsku leksiku uglavnom usvajali od Vlaha. Moguće da je osnivač bačevine bio neki vlaški stočar Batul. To nije ništa neobično, jer nazivi vlaškog porekla nalaze se širom Balkana. Tom tematikom su se bavili mnogi istraživači kao što je Pavle Ivić, Zvezdana Pavlović, Slavoljub Gacović… Toponima vlaškog porekla ima dosta na području jugoistočne Srbije, npr. Vlasina, Tumba, Surdulica i slično.

Problem kod ove pretpostavke je što su imena današnjih batulovačkih rodova sva slovenskog porekla, a nazivi potesa Batulovca i okolnih sela uglavnom su Slovenskog i turskog porekla. Ako je selo dobilo ime po nekom Vlahu Batulu, onda je on tu živeo povremeno, što i jeste odlika pastirskog naselja, jer da se tu nastanila njegova porodica barem bi neki od rodova imao vlaško ime ili bi bilo upamćeno da su postojali. Najstariji pomeni sela Batulovci iz turskog teftera pokazuje da je tokom 16. veka bilo desetak domaćinstva. Reč je o malom naselju koje je vrlo lako moglo biti raseljeno usled ratova ili bolesti. Postoji i potes Buzelak, što je turcizam u značenju imanje bez vlasnika ili ničija zemlja. Dakle, ako je nekad tu bilo vlaško selo, ti stari vlaški stanovnici nemaju ništa sa sadašnjim srpskim meštanima, koji su samo sačuvali vlaško ime sela ne pamteći po kome je nazvano.

Druga pretpostavka se zasniva na značenju reči batal u Etimološkom rečniku srpskog jezika. Batal na turskom znači napušten, a batala znači močvarno, neupotrbljivo zemljište. Zanimljivo da se u rečniku uz oblik batala pominje varijanta batula, što može da ukaže da je selo Batulovce dobilo ime po močvarnom terenu pored reke Vlasine. Narodno predanje beleži da su prvi stanovnici bili trgovci stokom, koji su najpre prolazili pored močvarnog terena I povremeno se odmarali, a kasnije odlučili da se tu nastane. Problem ove pretpostavke je što se ne uklapa sa tvorbom reči, po kojoj je selo dobio ime po patronimu.

Predanja po kojem je selo dobio ime po izgubljenim ovcama, odnosno da je neko nekad batalio ovce, nema nikakvog osnova u etimologiji. Objašnjeno je u prvom tumačenju kako je dobijen nastavak –ovce. Takođe, neutemeljeno je predanje da je dobijeno ime po nekom Bati lovcu, jer u osnovi je batul zabeleženo još u turskom tefteru. Svakako nova saznanja mogu pomoći da se konačno reši poreko imena sela.

Školstvo, kultura i fudbal

Dok nisu dobili sopstvenu školu, Batulovčani su se obrazovali u Konopnici, koja ima školu od 1866. godine. U tom selu je i crkva, tako da su počeci pismenosti vezani za Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice. Na prvom popisu (1879) nije zabeležen nijedan pismeni stanovnik Batulovca, a 1903. godine bilo je 20 pismenih. Prva škola u Batulovcu otvorena je 1939. u domaćinstvu Đure Pokinoga. Učitelj se zvao Žika, a učiteljica je bila njegova žena Zagorka. Oni su bili iz Leskovca i stanovali su u selu.

Izgradnja sadašnje školske zgrade počela je posle Drugog svetskog rata 1946. godine, a završena je 1948. Učiteljica Magdalena Maga Brkić bila je predsednik Kulturno-prosvetnog odbora za izgradnju škole. Nakon završetka četiri razreda Batulovčani su nastavljali dalje školovanje u Vlasotincu, a od 1997. pohađaju novu Osnovnu školu „Sveti Sava“ u Gložanu. Danas u Batulovcu rade učitelji Biljana Stojanović i Jovica Stanković, a u prostorijama škole je i vrtić. Ove školske godine imaju ukupno 15 učenika u četiri razreda.

Nakon izgradnje škole i Zadružnog doma, narod je počeo da izlazi na igranke koje su se održavale vikendom, za vreme školskog raspusta i praznika. Mladići i devojke su se družili, a stari su gledali decu kako igraju i sa kim se druže. Kulturni rad u selu počeo je da se razvija sa polaskom u prvi razred osnovne škole.

„Pored zabava subotom i nedeljom, u to vreme za praznike su se organizovala takmičenja pevača. Obično se ta manifestacija održavala na Spasovdan, kada su litije našeg sela. Slavili su se državni praznici Dan republike i Dan JNA,  ali i verski kao što su Božić i Uskrs. Priredbe u našem selu održavale su se u Domu kulture i za Novu godinu kada se organizovala lutrija. Oragnizovani su Susreti sela, Olimpijske seoske igre, bili smo pobratimi sa Kulturno-umetničkim društvo PKB-a, putovalao se po celoj bivšoj državi“, zabeleženo je u monografiji.

Batulovce ima svog „Boru Dugića“, a to je frulaš Petar B. Jović. On je poznat kao frulaš širom ondašnje Jugoslavije. Počeo je da svira sa svojih pet godina i već skoro 70 godina uveseljava svojom muzikom.

Meštani Batulovca s ponosom govore o istoriji svoga fudbalskog kluba. Od kada je gastarbajter Borivoje P. Jović davne 1939. godine iz Francuske doneo prvu fudbalsku loptu u selo, može se reći da je rođena ideja o formiranju kluba. Pedestih godina ime tadašnjeg kluba bilo je BSK (Batulovački sportski klub), a kasnije je promenjen naziv u FK Mladost.

„Prvi turnir u Batulovcu održan je od 27. marta do 8. maja 1966. Batulovce je osvojilo prvo mesto na turniru, ali je moralo da igra utakmicu sa pobednikom drugog turnira sa opštine Vlasotince. To je bila ekipa iz sela Boljara. Utakmica je zakazana na vlasininom igralištu, a pobedila je ekipa Batulovca sa 4:0. Opština Vlasotince formirala je Prvu opštinsku ligu1973. godine, a naš klub je počeo uspešno da se takmiči. Bio je naslov u listu Sport „Seljaci iz Batulovca pobeđuju sve redom“. FK Mladost Batulovce, u OFL Vlasotince prvi put učestvuje od 1967. do 1977. kao nezvanično registrovan klub. Bili su prvaci Opštinske fudbalske lige  1984. i 1987. godine“, zapisano je u knjizi.

Batulovčani vole da istaknu da se dešavalo i da FK Vlasina izgubi utakmicu u njihovom selu. Ove godine je FK Mladost prvak Međuopštinske lige za sezonu 2020/21. Dakle, tradicija dobrih rezultata se nastavlja.

Zanimanja Batulovčana nekada i sada

Pre skretanja za Batulovce sa regionalnog puta nalazi se ciglana „Mladost“, koja je osnovana 1974. godine kao IGM „Rad“. Uz pomenuti put za Leskovac ima više privrednih objekata: stovarište građevinskog materijala, servis za pranje tepiha, firme za registraciju vozila, izradu nameštaja… Samo to kad se vidi, dovoljno je shvatiti da Batulovce nije selo koje živi samo od poljoprivrede.

O tome kako su Batulovčani od poljoprivrede vremenom prihvatali i druga zanimanja govori pomenuta monografija sela.

„Stanovništvo se u drugoj polovini 19. veka bavilo zemljoradnjom, stočarstvom i vinogradarstvom. Bilo je nadničarenja kod imućnijih porodica u njivama i vinogradima. Radilo se po ceo dan za kilogram brašna. Nekad  je svaka kuća imala par ovaca, svinje i po koje krupno goveče. U našem ataru u to vreme je bilo dosta seoskih utrina i stoka se napasala svuda, a posle 1960. stočni fond je polako opao i danas je retkost da neko čuva krave, ovce ili koze. Meštani sela Batulovca bavili su se i bave se sitnom poljoprivrednom proizvodnjom, isključivo ljudske i stočne hrane za svoje potrebe. Kao i od stočarstva, malo je domaćinstva koja žive samo od povrtarstva. Ranije se proizvodilo i grožđe. Prvi put se u Batulovcu sadila vinova loza 1886. Skoro svaka familija je imala svoje „lozje“. Od loze crnina i glibovica pravilo se crno vino, kominjak ili šiljer, a od komina se pekla rakija. Sa odlaskom Turaka u Batulovcu su se pojavili prvi ciglarski majstori ručne proizvodnje. U pečalbu se išlo od ranog proleća do kasne jeseni. Poneki pečalbar je dolazio kući preko leta, obično za vašar u Vlasotincu i donosio novac porodici. Tada su se pojavili otresitiji majstori ciglari zvani grupovođe ili preduzimači. Oni su pazarili radnike i čirake za rad na izradi cigle. Pazarni dan je bio petkom u kafani Zemun u Vlasotincu. I danas u našem selu ima pečalbara, ali je njihov broj manji. Bilo je i drugih zanimanja:  krojača, kovača, kolara, mlinara, kačara, pintera, kamenorezaca, pekara, opančara, obućara, brašnara, molera, trgovaca, drvodelja, rudara… “, kažu autori knjige.

Savremeno doba donelo je na selu nova zanimanja kao što su autoprevoznici, vulkanizeri, fotografi, električari… Dosta je Batulovčana koji su stekli penziju ili još rade kao profesionalni vojnici i pripadnici policije.

Posle Drugog svetskog rata mnogo je školovanih ljudi iz Batulovca sa fakultetskom diplomom. Neki od njih su nakon školovanja napustili selo, ali ima i onih koji ostali. Spisak imena svih obrazovanih je dug, pa zato ćemo samo pomenuti njihove profesije: prosvetni radnici, pravnici, sudije, advokati, ekonomisti, inženjeri, lekari, farmaceuti…

Iz Batulovca nije bilo raseljavanja celih familija već su meštani pojedinačno napuštali selo zbog posla i potrebe za boljim životom. Raseljavanje je počelo od sredine 20. veka. Među prvima 1966. godine otišli su na rad u Francusku Stevan i Cvetko Cekić, Blagoje B. Pešić i Mija Mitrović. Kasnije na rad u Francusku išao je veliki broj meštana Batulovca. Neki su se vratili, a većina je ostala. Pošto je mnogo njih živelo u glavnom gradu Francuske, nastao je naziv „parisko selo“. Iz tog prvog talasa iseljavnja u Pariz ostalo je zabeleženo jedno pismo.

Milica, žena gastarbajtera iz Batulovca, koja je sa mužem otišla na rad u Francusku 1970. godine, napisala je pismo svojoj majci:

„Mamo, ovde kude nas u Pariz se zarađuju mnogo pare. Franci ima kolko oćeš, ali se radi od noć do noć i mi će izgubimo zdravlje, a pare će zaradimo. Nego ja sam mu rekla (svom mužu) ti kako oćeš, ja ću da si idem doma kude decu na kraj godinu. Neću više da se vrćam ovde. Džabe mi je sve kad se ja razbolim, a deca su mi doma sama, kuj će gi odomi“.

Kao neko sa strane mogu reći da Batulovce deluje kao složno selo. Pre neku godinu započeli su obnovu Zadružnog doma, a ove godine rekonstruisali staru česmu. Čini mi se da taj duh zajedništva postoji u Batulovcu, što fali u mnogim našim selima. Nadam se da će tako i ostati.

 

Ovaj sadržaj je deo projekta koji je sufinansirala opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare