Istorijsko, kulturno i nematerijalno nasleđe

Spomenici stećci, srpsko kolo, gusle i krsna slava na listi UNESKO

Dugačak je spisak srpskih istorijkih, kulturnih i nematerijalnog blaga koja se nalaze na listi UNESKO, ali leskovački kraj ne može da se pohvali da se u tom kontekstu pominje, mada ima nade kada je u pitanju areholoki lokalitet Justinijana Prima, koja se od 2014.godine nalazi na takozvanoj tentativnoj listi, što govori da se do liste ove specijalne organizacije Ujedinjenih nacija ne stiže lako.

Kriterijumi za upis na Uneskovu listu svetske baštine su, između ostalog: remek delo, jedinstveno svedočanstvo o kulturi i tradiciji, vrednost koja prevazilazi nacionalno i postaje svetski značajno.

Leskovački kraj imao bi šanse, smatraju etnolozi, da dospe do liste UNESKO po „leskovačkoj češljanki“, neka vrsta devojačke večeri

„Kada su i pitanju materijalni segmenti našeg kulturnog  nasleđa tu su stećci kao nadgrobni spomenici, imamo Ras, mnoge srednjevekovne manistire na Kosovu i Metohiji i tako dalje, a na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa nalaze se naša krsna slava, porodična slava, jedini fenomen koji obeležava srpsko društvo i srpsku tadiciju. Tu je takođe i kolo kao naša narodna igra, a od 2018.godine i pevanje iz gusle. Na listi dokumenatcione sveteske baštine nalazi se i arhiv Nikole Tesle kao i naše Miroslavljevo jevanđelje s karaja 12. veka, koje zasita predstavlja jedan od retkih kullturnih nasleđa Srba i južnoslovenskih zemalaja, na kraju krajeva“, objašnjava za Jugmediu prof. dr Jelena Petković, docent na Departmanu za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu.

Petkovićeva i Snežana Andrić iz EU info kutka u Nišu otvorile su danas izložbu „Pozdravi iz Srbije“, koju su pripremili Delegacija EU u Srbiji i EU info mreža o mestima kulturnog nasleđa u Srbiji organizuju akademsko predavanje „Evropska i srpska kulturna baština“ u Narodnoj biblioteci Leskovac.

Ona je, odgovrajući, govorila o srpskoj tradiciji i o tradcionalizmu.

„Ni jedan razvoj, ni jedna modernizacija ne može da bude ostvarena nezavisno od onoga što jesmo bili  u prošlosti i što je, zapravo, negde utemeljenje našeg kulturnog identiteta. Ali ukoliko ostajemo zarobljeni u nekim stegama prošlosti, u nečemu što patrijarhalno, što je prevaziđeno, onda možemo skliznuti u neku vrstu tradicionalizma, koji, pak, za razliku od tradcije ima negativnu vrednosnu konotaciju. Tako da je jako važno da se uspostavi taj kritički odnos prema tradiciji, ne bi li ona bila na adekvatan način iskorišćena za dalji društveni razvoj“, objasnila-.

Koliko se prepliću  srpska i evropska tzradicija  i kultura?

Iako mi danas ne pripadamo korpusu zemalaja koje čine Evropsku uniju, mi smo i te kako deo Evrope. Naše kultruno nasleđe u značajnoj meri doprinosi evropskom i svetskom kulturnom nasleđu. A o tome, između ostalog svedoče i brojne materijalni i nematerijalni elementi našeg kulturnog nasleđa i dokumenatciona analiza koja postoji i koja se nalazi na UNESKO-voj listi značajne materijalane i nematerijalne svetske kulturne baštine.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

4 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Natam Navam
12.10.2019. 10:03

Milice,trebala si u ovom tekstu da napises, ko je najzasluzniji da se na listi UNESKO nadju krsna slava ,gusle i kolo.j
A ja cu Vas podsetiti da je to prof.dr DANIJEL SINANI.(namerno velika slova)Njega je ova sekta na vlasti nedavno izvredjala,rekavsi da je siptar,izdajnik…i kako on moze da bude profesor filozofskog fakulteta u Beogradu.

Pertackibot šešeljizam ponovo jaše
12.10.2019. 19:35
Odgovor za  Natam Navam

Sinani je jedan od najzaslužnijih da se srpsko kolo i krsna Slava uvrste na svetsku listu Uneska kao kulturno nasleđe čovečanstva, kao nematerijalno dobro, dok vlasti na njega puštaju svoje dežurne kerove poput po svim osnovama propalog Mariċa. Ovde je „izdajnik“, a verovatno i na Kosovu važi za izdajnika.

Luda Mira
12.10.2019. 18:56

Lista srpskih spomenika kulture na Uneskovoj listi uopšte nije dugačka, kako vi pišete. Na njihovom sajtu stoji:
Serbia:
Stari Ras and Sopoćani
Studenica Monastery
Medieval Monuments in Kosovo
Gamzigrad-Romuliana, Palace of Galerius
Stećci Medieval Tombstone Graveyards *
S druge strane, za Caričin grad uopšte nije dokazano da je to Justinijana Prima, a taj lokalitet se istražuje od 1912. godine. To što vi pišete da se već 115 godina nalazi na „tantativnoj“ listi je čista glupost ili neznanje (izaberite sami). Inače, pisanje portala Jugmedia o kulturnom nasledju veoma često je proizvoljno, sa mnogo netačnosti i olakog, bez proveravanja, navodjenja mišljenja nekompetentnih ili tendencioznih sagovornika.

djura
13.10.2019. 14:43
Odgovor za  Luda Mira

Poštovana

Nadam se da nećete imati ništa protiv da Vaš komentar sa kojim se u potpunosti slažem, malo dopunim.

– Na Listi svetske baštine, Srbija ima kulturno istorijska dobra koja ste verno preneli sa UNESCO liste. Radi se o pet grupa, prostorno raspoređenih na ukupno 12 lokacija.
– Pod „Srednjevekovni spomenici na Kosovu“ se podrazumevaju manastiri Gračanica, Visoki Dečani, Pećka patrijaršija, crkva Bogorodice Ljeviške i crkva Svetih Apostola. Četiri od ovih pet lokaliteta se nalaze i na listi spomenika čije je postojanje ugroženo (svi osim Gračanice). Na toj listi se nalazi samo 53 lokaliteta u čitavom svetu. (Prilično zbunjuje to što Srbija na zvaničnom portalu UNESCO-a, dozvoljava nekompletan naziv svoje pokrajine!)
– Termin „Stari Ras i Sopoćani“ se odnosi na manastir Đurđevi Stupovi, manastir Sopoćani, crkvu Svetih apostola Petra i Pavla i arheološko nalazište srednjovekovnog grada Rasa.
– Istine radi treba reći da „stećke“ delimo sa Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, i Crnom Gorom. (U BiH ih ima 60 hiljada, a to je 5 puta više nego što ih ima u ostale tri države zajedno.)

U izveštaju sa izložbe (možda i na samoj izložbi?) nije navedeno da se u registru dokumenatacione svetske baštine („Pamćenje sveta“), pored pomenutog arhiva Nikole Tesle i Miroslavljevog jevanđelja, nalazi i telegram austrougarske objave rata Srbiji iz 1914.

Uzgred, to pevanje uz gusle, mogu u narednim godinama da prijave i odbrane i Albanci i Crnogorci i Bosanci i Hrvati i ko zna ko još, jer UNESKO ne funkcioniše po principu „patentnog zavoda“.

Mislim da je važno razjasniti i značenje prilično bombastičnog pojma „Tentativna lista“. Radi se zapravo o „inventarskom popisu“ dobara koje države članice žele da nominuje za svetsku baštinu. To je tek prvi korak koji suštinski ne znači gotovo ništa, ali se bez njega ne može u dalji proces nominacije. Caričin grad je na tom spisku od 15 aprila 2010. a ne od 2014. kako je navedeno u tekstu sa predavanja! Caričinom gradu je čitav taj proces dodatno otežan, jer još uvek nije ni blizu nedvosmisleno dokazano da je zaista ono što neki tvrde da jeste. Meni kao laiku, se po onome što je lako dostupno na netu, ipak čini da su neki drugi kandidati mnogo logičniji za laskavu titulu „Prve Justinijane“. Iskreno, uvek me je čudilo da neko napravi nešto tako bitno, na mestu koje to ni po čemu ne zaslužuje?! A na osnovu snimka dronom, 3D animatori mogu da projektuju i sam „Vatikan“ pored Lebana. Uzgred, kad jedna Dioklecijanova palata čeka već 12 godina, one lebanske opeke će se tek načekati, ako ikada i dočekaju!

Još nešto me zbunjuje i prilično razočarava kad su u pitanju naši lokaliteti na listi svetske baštine. NEMA NI JEDNOG JEDINOG prirodnog „spomenika“! Izgleda da baš i nismo tako lepi kako se to nama čini.

Dakle od srpskog „dugačkog spiska“, na listama svetske baštine nema ništa. To je ukupno 12 objekata, uz tri narodna običaja sa spiska nematerijalne kulturne baštine, i tri „predmeta“ na listi dokumenata. Hteli ne hteli mora se priznati, za „narod najstariji“, malo je.

Zbog toga čitava ova priča oko „dugačkog spiska“ i oko Justinijana mene pomalo podseća na halabuku o leskovačka tri brenda, koju pojedinci uporno ponavljaju. Valjda veruju da kad nešto hiljadu puta ponove, to postane istina?!

P.S.

„Leskovačku češljanku“ neću ni da komentarišem.