SALAR DE UYUNI U BOLIVIJI, NAJVEĆA PUSTINJA SOLI NA SVETU

Večni raj ispod lebdeće planine, tamo gde se spajaju nebo i zemlja

Legenda priča o davnim vremenima i ženi Tunupi koja sebi za muža odabra Kuska. Nakon nekog vremena, Kuskovo srce osvoji druga žena, Kusina i Kusko ode sa njim. Razočarana Tunupa, neprestano je plakala. Dok je dojila njihovog sina, suze se pomešaše sa mlekom i na zemlji stvorise nesto sto mi znamo kao Salar de Uyuni.  U dalekoj Boliviji.

Ne znajući za ovu legendu, znajući samo za najveću pustinju soli na svetu, koja u letnjem periodu kada je mesto prekriveno malim slojem vode, uz lepo vreme i sunčevim zracima u odgovarajućem položaju, formira savrsenu refleksiju, te time nastaje najveće ogledalo na svetu, uputio sam se u ovo gotovo nestvarno mesto. Sve ovo čini iluziju da nebo i zemlja postaju jedno, a nama nudi nesvakidasnji osecaj velicanstvenosti samih nebesa.

Sama pustinja se prostire na preko 10500 kvadratnih kilometara, okruzena planinama koje nose imena po likovima iz legende koju sam vam ispričao. Mesto sa slike delujem čarobno, budi želju da ga posetiš, da se uveriš da zaista postoji, nema mu sličnog na ovom svetu, ali postoje i druge destinacije na našoj planeti za koje možemo reći da su raj na zemlji. Kako odabrati onaj za tebe?

Pitam se, kako izgleda raj?  Siguran sam da svako ima svoju definiciju i sliku njegovog raja. Ali, sta zapravo predstavlja raj?

Ovo nisu pitanja sa kojima sam krenuo na ovo putovanje, ovo su pitanja s kojima sam se vratio. Svestan da se radi o iluziji, odlazim tamo sa nadom da ce se poklopiti svi uslovi za savršenu refleksiji, uslovi za doživljaj poetskog iskustva koji će biti teško prepričati rečima.

Krenuli smo ujutru posle doručka, svraćamo samo na kratko do “Groblja vozova” mesto gde su svoju karijeru završili svi vozovi koji su prevozi zlato, srebro i minerale u XIX veku iz ove oblasti. Nestrpljivo nastavljamo dalje i iako će se ono zbog čega smo došli desiti tek kasno popodne, nestrpljiv sam da vidim to veličanstveno čudo kojim nas je priroda počastila.
Približavamo se, sam ulaz u pustinju je očaravajuć, početni deo je suv, sa po kojom barom vode, ali već u daljini vidim planinu koja kao da lebdi u vazduhu, voda je tu, vreme je savršeno, mi smo srećni.

Stajemo negde na početku gde se lepo vide mineralni gejzeri koji izbacuju vodu na površinu.

Salar de Uiuni (ili Salar de Tunupa) je najveća sol na svetu, na 10.582 kvadratnih kilometara. Nalazi se u provinciji Danijel Kampos u Potosiju na jugozapadu Bolivije, u blizini grba Anda i nalazi se na nadmorskoj visini od 3.656 metara

Ako sam dobro razumeo, ceo lokalitet je zapravo mesto prastarih jezera čija voda danas izbija na površinu, a kako je ovo mesto bogato natriumom i drugim mineralima, vremenom se stvorio nekoliko metara debeo sloj soli, kakav danas poznajemo. Prvu dužu pauzu pravimo na poljima soli, gde se traktorima sakuplja so na gomile, kasnije pakuje i dalje transportuje na tržište. Koristimo je da se slikamo, ali i bliže upoznamo medjusobno sa ćlanovima grupe.

Autor reportaže

Poprilično smo šarenolika ekipa, dve Peruanke, jedan Kolumbijanac, nas vozač i još jedan momak je iz Bolivije i nas dvojica iz Srbije. Mlada ekipa, na početku se oseća lepa energija i to nas drži do samog kraja. Niko ne krijem odusevljenje, dete u meni vapi za igrom, izuvam se i dopuštam mu da njegovi bosi tabani osete hrapavost soli. Imamo i muziku, mobilni zvučnik nam daje dobro poznate latino zvuke poznate i našim prostorima. Nemoguće je ne dozvoliti telu da igra.

Odlazimo do hotela sagrađenog od soli, sagradjen u sred pustinje.

Siguran sam da je doživljaj provesti noć u njemu, video sam neverovatne slike gde se tokom noći zvezde jako izražajno vide, kao i formacija naše galaksije, mlečnog puta. Na ovom mestu je osećaj o beznačajnosti ali i osećaju da smo deo nečega velikog.

U neposrednoj blizini je i spomenik u čast odrzavanja Dakar Rally-a. Svetski poznate trke automobila koje se održavaju ovde. Ono sto je meni privuklo pažnju i što mi je jako simbolično za neko mesto koje posećuju ljudi iz svih krajeva sveta, jesu stubovi pored hotela na kojima ljudi mogu da okače zastavu svoje zemlje. Lep pogled na zastave koje se okreću u istom pravcu, kako ih pokreće ista struja, kako stoje zajedno, ujedinjene u jednu celinu, kao da služe istom cilju.

Tražim zastavu svoje zemlje, pitam se da li je neko iz Srbije pre mene bio ovde. Nalazim je, vijori se, pohabana je, ali me čini radosnim

Odlazimo dalje u pustinju, udaljavamo se iz gužve i nalazimo mesto gde možemo da se osamimo i iskoristimo ovu ravnu povrsinu koliko nam mašta to dozvoli. Neizostavne su slike optičke iluzije kao što je borba sa dinosaurusom, balansiranje na flaši ili šta god već uspete da osmislite. Našoj igri nije bilo kraja, mislio sam da je igra s dinosaurusima ostala daleko iza mene, drago mi je da nije. Bliži se trenutak savršene refleksije, počinje posle 16 sati kada se sunčevi zraci prelamaju u vodi pod uglom od 45 stepeni.

Vozimo se do mesta gde je voda, idemo sporo, područje i nije zahvalno za auto, vidimo našu krajnju tačku u daljini.

Već je počelo, nestvarno je.

Nestrpljiva sam. Ustajem iz sedišta i izlazim kroz prozor da bi pre video ono sto iščekujem celi dan. Ovo mesto je toliko veliko, u daljini se vide ostale grupe, ali svi su parkirani dovoljno daleko da svako dobije dovoljno svoje prostranstvo beskraja. Izlazimo iz auta, so je zbog vode kristalisala i više nije prijatno hodati bos, poprilično je oštro.

I eto ga, trenutak koji se ureže u sećanje do kraja života, kao prvi poljubac, kao pesma koja vas vraća u proslost, kao nešto za šta vredi živeti. Da li je lepo kao na slici? Da! Osecaj? Nisam siguran mogu li ga opisati…

Hodam polako u beskraj daljine, horizonta nema, oko mene su oblaci. Oštri kristalni pod je jedino što te vezuje za realnost. Moji koraci remete harmoniju ovog mesta, oblaci trepere podamnom… Stajem, zatvaram oči, dišem duboko, želim da ovo mesto postane što više deo mene. Moje misli su prazne, ne postoji nista više od ovog mesta i mene, ovde i sada. Trenutak spokoja. Ne znam da li sam ovde morao da dodjem ili je ovo nagrada za nešto što sam uradio u životu. Kako god, imam potrebu da se zahvalim Bogu! Razumem…

Čuli ste legendu o nastanku ovog mesta, ljudi u ovim krajevima veruju u Pacamamu, najjednostavnije u majku prirodu, otud i poistovećivanje ljudi s planinama. Moja verovanja se ne poklapaju s ovim, tvoja verovanja ti govore možda nešto drugačije, tvoj Bog se možda zove drugačije, ali istina je jednostavna. Tu si zato što tu trebaš biti, ovo mesto je takvo jer takvo treba da bude, prelepo, nestvarno, magično. Postoji da ulije spokoj, da nam kaze da se ne plašimo, raj je već tu, na zemlji, njemu treba težiti, truditi se biti dosledan istog. I bićeš.

Istovremeno, ne plaši se pakla, jer je takodje tu, trudi se odoleti svim svojim slabostima, pobedi svoje loše navike i bićeš slobodan.

Otvaram oči, sledi finale, sunce gubi svoju jačinu, boje se menjaju iz trena u tren. Sve nijanse boja od žute do crvene pomešane su na ovom nebu, a okrugli oblik sunca je lepo uočljiv. Ispred nas se ne odvija običan zalazak sunca, svedoci smo predstave, igre sunca koje pokušava da uhvati svoju senku, kao prvi dečiji susret sa ogledalom kada pokušava da dotakne svoj odraz, da ga poljubi.

Svedoci smo večnosti. Ova igra se ponavlja već stolećima, dešavaće se još toliko, ali i da prestane, ponavljace se u mojim mislima dok sam živ, živeće citavu moju vecnost.
Na kraju se spajaju, postaju jedno i nestaju, mrak… sledi aplauz! Najlepša predstava kojoj sam prisustvovao u životu i verujte ko na reč, stvarno sam aplaudirao.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare