PO preporuci Ujedinjenih Nacija (UN) u celom svetu danas se 20. novembra obeležava Međunarodni dan deteta. Ovim povodom Ministarstvo rada zapošljavanja i socijalne politike u svom saopštenju ukazalo je na potrebu zajedničkog delovanja svih segmenata našeg društva s ciljem punog ostvarivanja prava deteta.„Obeležavanjem Međunarodnog dana deteta, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike koristi priliku da ukaže na potrebu zajedničkog delovanja svih segmenata našeg društva s ciljem punog ostvarivanja prava deteta, koja su proklamovana međunarodnim, kao i domaćim dokumentima”, navedeno je u saopštenju.
Svetski dan deteta proglašen je 20. novembra 1954. u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, pet kasnije, 20. novembra 1959. usvojena je Deklaraciju o pravima deteta, a tačno 30 godina potom i Konvenciju o pravima deteta, koju je Srbija prihvatila.
(Kraj)iva
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Deca nam gladuju po Srbiji zato što nema posla za roditelje. Prepuštena su ulici, jer roditelji rade po tri posla da prežive. U školi ih uče nemotivisani profesori. Kad se obrazuju, ako imaju para za to, nemaju gde da se zaposle pa rade nužne poslove ili beže iz zemlje. Ima bolesne dece koja su prepuštena na milost i nemilost jer država ne leči u inostranstvu. Dece nema dovoljno u Srbiji da bi smo sačuvali državu. Bićemo jednoga dana Mađari ili Albanci Ili Bugari, jer daleko je to za nas da mi mislimo o tome, mi se jedva bavimo i dnevnom politikom i to punim ustima strategije o ovome i onome.
A u kakvim su to vremennima rasli Tesla, Milankovic, Pupin itd, kada su bili deca. Bilo je dece u Srbiji i manje nego sto ih je danas a bilo je mnogo crnjih perioda nego danas.
Mi smo bre isli peske preko Albanije, pa na Krf da odmorimo malo i nazad u oslobadjanje zemlje. Lako je kukati.
Ti svetli likovi, koje pominjete, imaju nešto mnogo jače od fenotipa, mada sveukupnim obrazovanjem i mediokriteti mogu da dosegnu prilično daleko, iako ne toliko kao ingeniozne ličnosti. Ja govorim o prosečnim uslovima za život naše dece, koji su, priznaćete, ispod onih u socijalizmu, koji je bio humaniji u tom pogledu. Kapitalizmam, koji donosi ekonomsku sigurnost, nije u punom režimu u Srbiji. Daleko od toga. Fondovi prazni, pojedinci prebogati, zakonski nedodirljivi, život običnih ljudi neizvestan u svakom pogledu.
Reč besperktivnost u Srbiji zabrinjava, od nje narod boluje. Vidite kolika je potršnja sedativa,
Mogu li deca imati svetlu budućnost u nezdravim uslovima za odrastanje koje mi odrasli treba da obezbedimo?
Inače mišljenja sam da se i princeze mogu roditi u planini, genijalci sići sa brda. Šta više za ove druge postoji objašnjenje kako divljina utiče na razvoj.
Ja ipak cenim redovne svakodnevne uslove obrazovanja, lečenja, podrške porodice, sistema.
P.S.
Nadam se da obezbeđenje nije umorno, jer je dobro uradilo zadatak. Svaka čast, ne sumnjamo.