ISLAND: ČUDESNA ZEMLJA VULKANA GLEČERA I LEDA U ATLANTSKOM OKEANU

Zemlja u kojoj su sunce i mesec na dohvat ruke

Island je zemlja kontrasta i krajnosti. U novembru, na primer, sviće u 11, a smrkava se oko 16 sati. Leti se dan od noći razlikuje samo po prisutnosti sunca. Tada nastupaju čuvene bele noći.  Sunce i mesec su, vizuelno, na dohvat ruke, ali njihovi kosi zraci nisu u stanju da zagreju atmosferu

Sneg i hladan vetar na minus deset stepeni i priroda bez rastinja prvo je što će vas u novembru na Islandu, čedesene zemlje vulkana, glečera i leda, dočekati nakon dugačkog leta.

Na prvi pogled deprimirajuće. No, raspoloženje se brzo menja u „sudaru“ sa srdačnim i ljubaznim Islanđanima i svetlostima  glavnog grada Rejkjavika u kome dominira velika luteranska crkva u obliku piramide i luksuzni vrteći restoran «Perlan» sa velikim staklenim loptama, ali i sa astronomskim cenama. A ako u obilazak krenete sa dobro uvežbanim vodičima, onda  se sa vašeg lica u naredna dva dana, na primer, neće skidati  osmeh, čuđenje i – šok.

Island je do sredine prošlog veka bio danska kolonija

Islandska prestonica, ispresecana jezerima, tek u tragovima liči na ostale evropske prestonice, šta više, ne liči ni na jednu zemlju u svetu jer ovde imate ustisak da ste na drugoj planeti i utisak da ćete rukom moći da dohvatite i sunce i mesec, iako je ova ostrvska zemlja, na pola puta između Evrope i Amerike, najhladnija zemlja na svetu i jedina u kojoj nema zmija.

U mirnoj i jednostavnoj nordijskoj arhitekturi dominiraju dvospratnice, bez raskošnih fasada, a osećaj spokoja i tišine odaju i poluprazne čiste ulice u centru grada. U jednoj od takvih kuća ruski i američki predsednici Mihail Gorbačov i Ronald Regan okončali su višedecenijski hladni rat.

U, takođe, skromnoj kući, lišene očekivane raskoši i glamura, na obali jezera dvadesetak kilometara od Rejkjavika smeštena je rezidencija predsednika Islanda. Nema obezbeđenja, nema kontrola pridošlica. Dobrodošlica srdačna, a razgovor se odvija uz božićne kolače i kafu. Prvi čovek Islanda s ponosom govori o islandskoj privredi, ali i o 40 nacija koje žive u slozi, o fjordovima i Farskim ostrvima.

Rezidencija predsednika Islanda

Za razliku od dnevnog, noćni život je veoma buran.  „Mi  se ne stidimo  da kažemo da je noćni život zdrav sve dok on dovodi turiste u Rejkjavik“, priča turistička poslenica.

ZEMLJA KONTRANSTI I KRAJNOSTI

Štedljivost koja se ogleda u arhitekturi nije karakteristična na drugim poljima. Islanđani su prezaduženi kreditima za dobra kola i kompjutersku tehniku. Svi se oblače po poslednjoj modi, a šoping avionske ture do evropskih metropola je nešto što se podrazumeva.

Island je zemlja kontrasta i krajnosti. U novembru, na primer, sviće u 11, a smrkava se oko 16 sati. Leti se dan od noći razlikuje samo po prisutnosti sunca. Tada nastupaju čuvene bele noći.  Sunce i mesec su, vizuelno, na dohvat ruke, ali njihovi kosi zraci nisu u stanju da zagreju atmosferu.

Nezaposlenosti i kriminala gotovo da nema, a životni vek je najduži u Evropi. Muškarci u proseku žive po  78 a žene 82 godine. Ravnoparavnsot polova sprovodi se – bukvalno. I muškarci i žene rade do 70 godina starosti, a žena udajom ne menja svoje prezime. Porodiljsko bolovanje od devet meseci deli se na ravne časti. U restoranu muškarac neće ženi pridržati kaput ili vrata, ali je u kući pravi papučar.

ZEMLJA BEZ ŠUME

Iako najmlađa zermlja u Evropi, Islanđani se ponose svojom istorijom i baš ne mirišu svoje prekomorske susede pod čijom su okupacijom vekovima bili, pa tako ne propuštaju priliku da se pohvale da imaju najstariji parlament na svetu, osnovan 930. godine.

Na ovom mestu 930. onovan parlament Vikinga i Kelta

Zimski safari kroz ledena bajkovita i nepregledna prostranstva bez šuma, avantura je koja se pamti za ceo život. Zemlja termalnih voda i vulkana i vrelih gejzira  s jedne i snega i ledenih glečera s druge strane, otkrije se u svojoj svojoj lepoti kada se napuste naseljena mesta. Svako brdo predstavlja jedan ugasli vulkan, sa osmehom nas upozoravaju domaćini, a sa svakim kilometrom od Rejkjavika, brda, u čijem podnožju na slabom zimskom suncu blješti crno – crveno kamenje, se umnožavaju.  To su, kažu, planine. Najveća, sa imenom «Pakao» na  nadmorskoj visini od 500 metara, što kod turista iz Srbije izaziva smeh.

Imam utisak da sam sletela na Mars ili Mesec“, glasno komentariše žena iz grupe, zapravo, ono što svi osećamo dok se u sutonu dana polako primičemo jedinstvenom u svetu banjskom kupalištu „Plava laguna“, nastalom, takođe, na ugaslom vulkanu.

PLAVA LAGUNA

Banja je udaljena četrdesetak kilometara od Rejkjavika

Ne računa se da si bio na Islandu ako se ovde ne okupaš“, bio je poslednji kec iz rukava za one koji su se bojali da će kupanje na otvorenom uz minus deset stepeni kao posledicu imati anginu i upalu pluća. Strah je nestao sa ulaskom u vrelu vodu, pa ni šala:  „Šta ako sada ponovo rokne vulkan“, nije dala očekivani efekat.

Island je jedino mesto na svetu u kome možeš jednom nogom stati na evropsku, a drugom na američku stranu. Reč je, zapravo, o tome da je jednim kraterom, koji se svake godine širi za 2,5 santimetara, ostrvo podeljeno na dve ploče. Duž linije tog kratera nalazi se najveći broj vulkana.

Za milion godina, prognoze su, ostrvo će se prepoloviti i svaka polovina stići će do svoje matice“, objašnjava vodič.

Islanđani su i od te pretpostavke napravili turističku atrakciju.

Do kratera i obližnje poljane gde je osnovan taj vikinški parlament, najstariji na svetu, stižemo velikim brzim džipovima sa satelitskom opremom i iskusnim vozačima. A odatle, dalje preko polja, na kojima debeli mali pitomi konji neumorno iz snega vade retku osušenu travu, do čuvenih islandskih gejzira i vodopada  „Gulfos“, jedinstveno čudo prirode.

I tu ostajemo bez daha.  Vodopad je nastao otapanjem glečera, a nadzemni tok reke, koja se svom silinom stropoštava sa vsine od 33 metra među zaleđenim brdima, dugačak je svega 2,5 kilometara. Temperatura od minus 12 stepeni sa ledenim vetrom „blizartom“, za koji Suzana iz Pirota kaže da je „košavin brat u desetom kolenom“, ne dozvoljavaju duže zadržavanje.

GEJZIR

Čuveni islandski gejzir u blizini iz zemlje iskoči iznenada u nepravilnim intervalima od pet do deset minuta. Bez upozorenja šikne pravo ka nebu, a potom, pod naletom vetra i hladnoće krene u stranu i uz snažno isparavanje vrati se u pravilno udubljen krug gde nastavlja sa bučnim klokotanjem.

I kad se, blaženo umorni od uskovitlanih utisaka, na kraju dana obrete u ribarski restoran uz obalu ledenog okeana, enterijer vas ponovo vraća u istoriju i mitove o ribarima i ribarenju, a mesec na dohvatu ruke, koji vas uporno prati na putu do hotelske sobe u Rejkjaviku  kao da poručuje da ste videli, tek, samo delić od lepote te hladne i čudesne zemlje sa sirovom i čistom prirodom.

PARLAMENT VIKINGA I KELTA

Inače, Islanđani,  najmlađi i jedan od najmalobrojnijih evropskih naroda nastao je spojem Vikinga i Kelta. Njihova istorija isprpepletena je mitovima i legendama i potkrepljena stvarnim događajima, surovom klimom, sirovom kontrastnom prirodom u Atlanskom okeanu. I zato je to ostrvce, veličine Srbije, postalo omiljena destinacija „lovaca“ na miran i udoban život.

Prvi Viking je na tlo „ledene zemlje“ kročio 847. godine. Zvao se Ingolfur Arnarson.  Bio je ribar i došao je iz Norveške. Taj istorijski korak dogodio se na obali Hafnarfjordura, grada nastalog na ohlađenoj lavi. Priobalje će kasnije kroz vekove biti glavna destinacaija novih doseljenika, budući da su u unutrašnjosti carovali vulkani i ledeni glečeri, a ribarenje će do današnjih dana ostati glavna privredna grana.

LETOVANJE U REJKJAVIKU

Na obalama Atlantskog okeana, u Rejkjaviku, gradu sa oko 180 hiljada stanovnika, tokom jula i avgusta

Ribarska industrija jedina je privredna grana u kojoj su zakonom zabranjena strana ulaganja

sjati se ceo Island. Kupanje postaje pravo zadovoljstvo jer se voda u priobalju greje podvodnim sistemom, odnosno, jeftinom toplotnom energijom iz termalnih izvora. Taj sistem koristi se, zapravo, za grejanje stanova, dvorišta i puteva. „Naših i vaših 25 stepeni se razlikuju. Ovde svi panično bežimo u hlad na toj temperaturi“, pričaju poislanđeni Srbi, kojih je ovde preko 1000.

SRBI NA ISLANDU

Prema nezvaničnim podacima, na Islandu živi oko 2.000 hiljada Srba i pripadnika drugih nacija sa područja bivše Jugoslavije. Najveći broj doselio se ovde nakon izbijanja rata u Hrvatskoj i BIH i to, uglavnom, porodice iz mešovitih brakova. Druga generacija, većim delom visokoškolaca, došla je posle 2000. godine. Za Srbe problem predstavlja nedostatak pravoslavnog hrama, pa su razgovori o njegovoj gradnji postali tema broj jedan među zemljacima u dalekoj ledenoj zemlji.

Kuća u kojoj su Regan i Gorbačov stavili tačku na hladan rat

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

4 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
razmisli
11.11.2018. 22:07

Milice,lepo napisano. Ali. Drugi put uzmi izjavu aktuelnih licnosti ili zvanicnika zaduzenog za istoriju, politiku, drustveni zivot. Po ugledu na Miru Adanju Polak. Da iza putovanja, pored licnih utisaka i saznanja, ostane intervju. Uostalom, povedi i mene sledeci put, objasnicu ti. Placam za sebe, a nisam lose drustvo. Stavise, bez cak.

Ivka
13.11.2018. 23:24

Odlican tekst. Svaka cast, Milice. Pozeleh i ja na idem na Island.

Zivota stojanovic
19.11.2018. 20:43

Nisam bio na Islandu , ali sam imao divnog ppslovnog prijatelja sa Islanda , g din Sirgudson . S ponosom ga se sećam jer sam sada penzopner.