Svake godine 3. juna pravoslavni vernici proslavljaju Svetog cara Konstantina i njegovu majku, caricu Jelenu – ličnosti čija su dela zauvek oblikovala tok hrišćanske istorije i čije se svetle uspomene poštuju s posebnom pobožnošću.
Ko su bili Konstantin i Jelena?
Car Konstantin Veliki rođen je u Naisu (današnjem Nišu) 272. Godine. Bio je sin rimskog cara Konstancija Flora i pobožne carice Jelene. Iako je odrastao u složenim političkim okolnostima, istorija ga pamti kao prvog rimskog cara koji je prihvatio hrišćanstvo i doneo Milanski edikt 313. godine, kojim je obustavljeno progonstvo hrišćana i vera u Hrista postala slobodna.
Njegova majka Jelena, poznata po svojoj velikoj veri i predanosti, bila je ključna u otkrivanju Časnog Krsta u Jerusalimu – krsta na kojem je Hristos bio razapet. Njoj se pripisuje i izgradnja brojnih hramova širom Svete zemlje, uključujući i crkvu Hristovog Vaskrsenja na Golgoti.
Čudesna vizija i moć krsta
Pred sudbonosnu bitku sa rimskim tiraninom Maksencijem, Konstantin je, prema predanju, na nebu ugledao sjajan krst sa natpisom: „Ovim pobeđuj“. Verujući da je to znak Božiji, naredio je da se isti takav krst nosi ispred njegove vojske. I zaista – tom verom je izvojevao veliku pobedu. Maksencije se utopio u reci Tibar, a hrišćani su prvi put mogli da slobodno ispovedaju svoju veru.
Vera jača od bolesti i iskušenja
U kasnijim godinama, car se razboleo od teške bolesti – gube. Odbio je nečovečne metode lečenja koje su mu predlagani paganski sveštenici, i umesto toga potražio pomoć u veri. U snu su mu se javili apostoli Petar i Pavle i uputili ga episkopu Silvestru. Krštenjem je ozdravio, a tada je potpuno prigrlio hrišćanstvo.
Konstantin je 325. godine sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji, na kojem je osuđena Arijeva jeres i učvršćeno pravoslavno učenje Crkve.
Carica Jelena – svetiteljka među ženama
Njena vera, posvećenost i milosrđe postavili su temelje ženske pobožnosti u hrišćanstvu. Pred kraj života, iako već u dubokoj starosti, Jelena je u Jerusalimu pronašla Hristov krst, a ta svetinja i danas čini srž mnogih hramova. Upokojila se 327. godine, dok je car Konstantin preminuo deset godina kasnije, ostavivši svetlu istorijsku i duhovnu zaostavštinu.
Običaji i verovanja za 3. jun
Na ovaj praznik vernici pale sveće u znak zahvalnosti i molitve. Prema narodnom običaju, preporučuje se da se tri puta umijete svetom vodicom iz crkve – veruje se da to donosi zdravlje, blagostanje i duhovno očišćenje.
Oni koji poste i mole se sa iskrenom verom, prema predanju, mogu da očekuju zaštitu od bolesti i zla. Takođe, praznik se smatra povoljnim za donošenje važnih životnih odluka, jer su Konstantin i Jelena simbol mudrosti i svetlosti.
TROPAR SVETIM KONSTANTINU I JELENI (glas 8):
Kresta Tvojego obraz na nebesi vidjev, i jakože Pavel zvanije ne ot čovek prijem, vo careh apostol Tvoj Gospodi, carstvujušči grad v rucje Tvojej položi: jegože spasaj vsegda v mirje, molitvami Bogorodice, jedine čovekoljubče. Amin.
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Konstantin nije bio, niti je zapamćen kao neki svetac i vernik. Celog života bio je idolopoklonik i obožavao egipatsko božanstvo sunca Ra. Uprkos lukavim političkim nastojanjima da pridobije za svoje planove zavađene otpadničke biskupe istočne i zapadne crkve, ostao je paganac do zadnjih dana kada se na samrtnoj postelji prebacio na nominalno hrišćanstvo, koje je uveliko bilo uprljano lažnim učenjima i dogmama o trojstvu, Mariji kao bezgrešnoj devici iako je normalnim putem rodila Isusa i njegovu braću i sestre koje je kasnije dobila sa Josifom u braku itd. Nisu mu se sigurno javili apostoli Petar i Pavle u snu, niti je dobio od Boga znak da stavi krst na štitove vojske kako bi pobedio na jednom mostu svog političkog rivala Maksencija. Bog nije nacionalista, niti zauzima ičiju stranu u ratu, pobuni, političkim trvenjima itd. zapisao je upravo bogobojazni apostol Petar (Dela apostolska 10:34,35). Zato je iz straha od pobuna, ljuljanja carstva i svoje političke moći arogantnog i opasnog monarha, Konstantin naterao biskupe na tzv. saboru u Nikeji da priznaju neke nehrišćanske dogme kao što je trojstvo.
Bio je sposoban i opasan političar koji je pobio bližu i dalju rodbinu i političke protivnike, daleko od Hristovih učenja, ali crkvama je važnija slava od ljudi nego istina od Boga (2. Timoteju 3:5).