Nakon povratka u Srbiju, povratnici se suočavaju sa nizom problema koji otežavaju njihovu reintegraciju, pokazalo je najnovije istraživanje „Društveno-ekonomski položaj i reintegracija povratnika po Sporazumu o readmisiji u Srbiji u 2021.”.

Publikacija je nastala u saradnji Komesarijata za izbeglice i migracije i Globalnog programa Nemačke razvojne saradnje „Migracije za razvoj” (PME) koji u Srbiji sprovodi GIZ, a uz stručnu podršku istraživačkog tima SeConS grupe za razvojnu inicijativu.

U 2020. godini je, prema podacima Komesarijata, bilo 1.008 registrovanih realizovanih readmisija, ali se veruje da je otprilike još toliko neregistrovanih, te da je stvarna brojka dvostruko veća.

Romi, kao najranjivija društvena grupa u Srbiji, i dalje čine većinu povratnika – više od 60% u 2020. godini.

Kako navodi autor istraživanja, prof. dr Slobodan Cvejić, jedan od osnivača grupe SeCons, problem povratnika po sporazumu o readmisiji i njihove reintegracije se nalazi na političkoj agendi u Srbiji od početka pregovora sa EU o viznoj liberalizaciji za građane Srbije u 2007. godini.

Istraživanje kao ključne probleme navodi: nisko obrazovanje i odustajanje od školovanja, visoku nezaposlenost i loš kvalitet zaposlenja, niske prihode, te nizak kvalitet stanovanja.

“Siromaštvo i ugroženost osnovnih socijalnih prava među povratnicima su ogromni”, navodi autor istraživanja.

Čak 46% povratničkih domaćinstava ima ukupnu mesečnu potrošnju koja je niža od minimalne neto zarade u Srbiji, a 87% ispitanika se žali da su primanja njihovog domaćinstva nedovoljna za zadovoljenje svih potreba poput hrane, plaćanja računa, zdravstvene zaštite, higijene, obrazovanja i prevoza na lokalnom nivou.

“Istraživanje je pokazalo da su povratnici su veoma naklonjeni pronalaženju posla, i to je glavna oblast u kojoj im treba podrška”, navodi Marija Bogdanović, vođa Globalnih programa „Migracije za razvoj (PME)“ i „Migracije i dijaspora (PMD)“ u Srbiji i rukovodilac centra DIMAK.

Sa niskim zaradama ide i loš kvalitet življenja, pa skoro polovina povratnika živi sa više od dva problema poput nedostatka prostora, vlage, krova koji prokišnjava ili nedostatka dnevnog svetla.

Prema nalazima istraživanja, povratnici, pogotovo romske nacionalnosti, se suočavaju i sa diskriminacijom, i to gotovo na svakom koraku.

Prof. dr Cvejić ističe da je za osnaživanje povratnika neophodno graditi njihovu kompetenciju kroz celoživotno učenje i/ili obuke. Kao i da je potrebno ojačati programe za ekonomsko osnaživanje povratnica, posebno Romkinja.

Govoreći o jačanju lokalnog institucionalnog okvira za podršku integraciji povratnika, Cvejić navodi da je potrebno uključiti u proces razvoja dokumenata javnih politika sve relevantne lokalne aktere iz javnog i civilnog sektora i redovno ih informisati o svim aspektima javnih politika važnih za integraciju povratnika. Kao i da pitanje reintegracije povratnika treba istaći i u drugim relevantnim lokalnim dokumentima i administrativnim telima.