Još pre sto godina je upozoravao da će srpski seljak propasti, Evropa ga je slavila, a mi poslali u zatvor

Niko nije verovao Dragoljubu Jovanoviću kada je još dvadesetih godina prošlog veka upozoravao da će srpsko selo nestati ukoliko se primora na zadrugarstvo. Njegova ideja da se zemlja i njeno bogatstvo raspodeli seljacima zasmetala je i komunistima koji su mu na kraju i „presudili“, na sreću nisu i ubili.

Učesnik, tumač, svedok političkog života u Srbiji u prvoj polovini XX veka, dvostruki sorbonski doktor nauka, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, osnivač Seljačke narodne stranke, a zbog svojih sukoba sa režimom Kraljevine Jugoslavije, a kasnije i komunistima, u zatvoru je proveo trinaest godina.

Doktor Dragoljub Jovanović rođen je 1895. godine u selu Gnjilan nadomak Pirota. Umro je u Beogradu 1977. godine. Za sobom je ostavio u rukopisu obimno delo, sada sabrano u 16 tomova.

U centru Pirota je 28. avgusta 2007. otkrivena njegova spomen-bista, rad vajara Pavla Ristića. Na bisti je zapisano „Život za slobodu bez straha

Dvanaest knjiga Jovanovićevih Sabranih dela predstavljaju njegove „Političke uspomene“, u kojima svedoči o svom vremenu i savremenicima, a četiri „Medaljone“, zbirke portreta nekoliko stotina ličnosti sa kojima se njegov životni put ukrštao. Kroz beleške Dragoljuba Jovanovića promiču mnoge poznate i zaboravljene ličnosti, državnici, političari, naučni i kulturni radnici, profesori univerziteta, javne ličnosti iz predratnog, ratnog i poratnog vremena. Pred nama su i portreti, pored ostalih, Stjepana Radića, Svetozara Pribićevića, Milana Grola, Milana Nedića, Dimitrija Ljotića, Slobodana Penezića-Krcuna, Milovana Đilasa, Moše Pjade i mnogih drugih.

Južnjaci su zemljoradnici, vole rad, poštuju disciplinu, nisu nasilni i sa mnogo takta se ophode sa ljudima“, govorio je o svojim sunarodnicima Jovanović.

Pre dva meseca u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, u okviru ciklusa „Društvena i politička misao u Srbiji 19. i 20. veka“ organizovan je naučni skup o dr Dragoljubu Jovanoviću, profesoru Pravnog fakulteta u Beogradu, osnivaču Seljačke narodne stranke, piscu obimnog dela koje je sada sabrano u 16 tomova, intelektualcu koji je zbog svojih političkih stavova, u oba režima Jugoslavije, u zatvoru proveo, ukupno, 13 godina.

Školovao se na Sorboni, gde je odbranio dve doktorske disertacije. Posle studija 1923. godine došao je u Beograd gde je na poziv i po preporuci Slobodana Jovanovića postao je najpre docent, a zatim i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.

Bio je jedan od prvih intelektualaca u Jugoslaviji svoga doba koji su od početka uočavali veliku opasnost od fašizma i nacizma. Kao veliki protivnik tih ideologija stalno je upozoravao u svojim delima i govorima na tu opasnost. Inicirao je stvaranje Narodnog fronta Jugoslavije za borbu protiv fašizma. Narodni front je stvoren 1936. godine u njegovoj kući u Profesorskoj koloniji u Beogradu.

PROČITAJTE VIŠE:


Čuvaju stada i čeznu za svojom decom

Zvanična statistika: Jug Srbije polako izumire (broj stanovnika po okruzima i gradovima)

Naučnici: Ljudi se neće vratiti u sela

Tadija, poslednji srpski mutavdžija prestao da tka


Zbog protivljenja šestojanuarskoj diktaturi kralja Aleksandra i tadašnje političke i društvene situacije u Jugoslaviji gubi posao na Univerzitetu i biva hapšen i suđen, a potom boravi u zatvoru sve do 4. maja 1934. godine. Međutim, ubrzo je interniran na godinu dana u Tutin i Sjenicu, pri čemu je uspeo da se upiše u registar Advokatske komore u Beogradu iz želje da brani političke optuženike.

Na poziv predsednika vlade Republike Španije Huana Negrina 1. februara 1938. godine, odlazi u ovu zemlju da bi podržao borbu tamošnjih snaga protiv fašističke najezde. Govorio je u Kortesu (Skupšini) gde je njegov nastup izazvao veliko oduševljenje.

Više puta je biran za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Kao poslanik je uhapšen 1. oktobra 1938. godine, najverovatnije da ne bi učestvovao na decembarskim izborima iste godine. Stvarni razlog tog hapšenja i stroge sudske osude, bila je želja Milana Stojadinovića da iz izborne trke ukloni opasnog političkog protivnika. U aprilu 1939. je osuđen na godinu i dva meseca strogog zatvora i 1.200 din. novčane kazne, što mu je oprošteno u amnestiji sledećeg septembra.

Za vreme Aprilskog rata (1941) prijavio se kao dobrovoljac u vojsku, ali nije dobio nikakav vojni raspored. Nakon nemačke okupacije zemlje odbio je da potpiše Nedićev Apel intelektualaca srpskom narodu i opredelio se za saradnju sa partizanskim pokretom, pozvavši članove svoje Narodne seljačke stranke da se priključe Narodnooslobodilačkom pokretu. Rat je proveo krijući se po Beogradu i Srbiji.

Na poziv Aleksandra Rankovića i Milentija Popovića, posle oslobođenja zemlje jedno vreme je sarađivao sa komunistima. Kooptiran je u ASNOS za poslanika u Saveznoj skupštini DFJ. Ali već početkom 1946. godine dolazi u sukob sa komunistima zbog otvorene kritike komunističke diktature i zalaganja za parlamentarnu demokratiju i višepartijski sistem. Tokom svog kratkotrajnog političkog i skupštinskog delovanja u FNRJ, od početka 1945. do sredine 1947. godine u Skupštini je istupao kao oštar opozicionar komunističkom režimu, istakavši se naročito u debatama o Ustavu FNRJ, agrarnoj reformi, zadrugama i o javnom tužilaštvu.

Zbog toga je pao pod udar komunističkog režima. Njegova stranka je delovanjem UDBA-e razbijena, a on je 31. jula 1946. godine izbačen sa fakulteta, zbog njegovog političkog delovanja. Oduzet mu je poslanički imunitet i 13. maja 1947. godine je uhapšen, da bi 8. oktobra 1947. bio osuđen zbog navodne „veleizdaje“ na devet godina teške robije. Robiju je izdržao bez dana pomilovanja. Tokom boravka u zatvoru radio je na edukuaciji robijaša i napisao na desetine hiljada stranica svojih političkih uspomena i tzv. medaljona o svojim savremenicima.

Novinaru Draganu Kalajdžiću iz Zagreba je 21. novembra 1973. godine dao intervju „Politika nije stvar pameti“, gde je izneo svoja gledišta o politici i političarima, intelektualcima i važnim događajima u prvoj polovini 20. veka, čiji je bio svedok.

Umro je u Beogradu, 23. maja 1977. godine. Posthumno je 2010. godine sudski rehabilitovan, tako da je presuda kojom je osuđen proglašena ništavnom, jer je u postupku dokazano da je bila isključivo rezultat političkog progona.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare