Na bini Roštiljijade Leskovac viđali smo svašta – plejbek pevače, političare koji veruju da je narod došao zbog njih, pa i takmičenja u veličini pljeskavice. Ali ono što se sinoć dogodilo između dima sa roštilja i zaostalog dima od vatrometa bilo je jače od svih parola i programa – prosidba na sceni.
Roštilj, politika i prosidba
Pevač benda „Alter ego“, Stefan, odlučio je da najlepšu pesmu otpeva bez bez nota – klečeći pred svojom dugogodišnjom devojkom i koleginicom Jovanom. Publika je u sekundi ućutala, telefoni su se izvukli iz džepova, a scena je dobila težinu kakvu nijedna politička parola nikada nije imala.
Prava snaga nije u ražnjevima
Jer dok su se mnogi proteklih dana nadvikivali čija je fešta, koliko je plaćena Roptiljida ili Estradijada I koliko su tona mesa ispekli, jedan mladić je pokazao da prava snaga nije u broju ražnjeva, već u jednoj rečenici: Hoćeš li da se udaš za mene?
I dok je publika klicala, skandirala i aplaudirala, mala Jovana utopila se u njegov zagrljaj. Tako krhka, a zapravo dovoljno velika da stane na binu i postane glavna vest večeri.
Emocija jača od klikova
A mi novinari, navikli da jurimo cifre i saopštenja, morali smo da zabeležimo i ovaj trenutak. Jer, ma koliko se pravili cinični, ovakve scene nas razoružaju. I podsete da, između sveopšte trke za ekskluzivama i klikovima, još uvek postoji ono najjednostavnije: emocija.
Možda će već sutra sve opet biti isto – kafanska politika, prazne parole i dim sa roštilja. Ali neka ostane zapisano da je makar jedne večeri ljubav pobedila buku, pobedila dim i pobedila sve ono što nas često guši, a posebno zlurade komentare umesto uljudnih čestitki.
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Ljubav treba da pobeđuje svaki dan, a ne samo jedne večeri. Da, lepo je, mladi su – vole se, ali ni prvi ni poslednji. Žalosno je što većina ljudi ne vidi ljubav svuda oko sebe – svaki dan, već samo jedno veče.
P.S. Ljubav je i kad se osmehneš kuci u prolazu, ljubav je i kad nahraniš gladnu macu, ljubav je let ptica, ljubav je dobar dan sa osmehom, ljubav čovek nosu u sebi u svom srcu i ili je ima pa može da pruži i deli svima ili je nema pa je ne vidi i ne čuje.
Ja je nažalost nisam osetio, u meni je sve ono što me guši a to je nedostatak sreće u tome, sve ono što ubija u mene i sve ono što mi ne dozvoljava i zbog čega ne želim da čestitam bilo kome. Kuče, mače, ptice, i ostale životinje ne može se zameniti sa voljenom osobom, to je neka drugačija ljubav, za razliku od one prema osobi. Nažalost mislim da je mržnja mnogo jača od svega i koristoljublje takođe. Ljubav je samo imenica u današnje vreme i ništa više od toga.
Dragi Milane, to što je ti nisi osetio ne znači da nećeš. Ne odustaj. Ljubav je svuda oko nas. Pre ili kasnije želim ti da osetiš ljubav, budeš voljen i voliš.I veruj, ljubav nije samo imenica, ljubav je osećanje najlepše na svetu vredno življenja i postojanja. Srećno u daljem životu!
Bilo nekad druže, danas je samo imenica, samo reč i ništa više, kad ne dođe odmah posle kasno je za sve to, vozovi su prošli , a voljen nisam ni bio , tako da izgleda osim odustajanja drugo rešenje nemam. Živ bio.
Svaka čast na tekstu, u moru svega i svačega, najbitnija je – LJUBAV!