Na osnovu čl. 94 Zakona o javnom informisanju i medijima, a povodom teksta koji je objavljen na internet portalu Jugmedija dana 23.2.2025.godine u 16:04 pod naslovom „Direktor leskovačkog pozorišta: Momir Pejatović je otpušten zbog nedolaska na posao i nerada“ gde su istaknuti neistiniti navodi od strane direktora Narodnog pozorišta Leskovac, Stanislava Grujuća, u vezi sa iznetim navodima ističem sledeće:
Naime, netačni su navodi da je Rešenje o otkazu ugovora o radu doneto na osnovu nedolaska na posao i to kako se navodi u tekstu u mesecu avgustu tokom 12 dana odsustva sa posla, te da je to isključivi razlog za donošenje otkazu ugovora o radu, već je pravi razlog za donošenje ovakvog rešenja moja podrška studentskim protestima i moj politički i građanski aktivizam.
Paradoksalno je da mi direktor Grujić poslednjim Aneksom ugovora 31.1.2025.godine dodeljuje najviši koeficijent na osnovu rukovođenja, a nekoliko dana kasnije moj rad proglašava „neradom“ i uručuje mi otkaz putem pošte.
Dakle, iz priloženog se jasno vidi da navodni otkazni razlog koji je nastao avgusta meseca, nije bio razlog za otkaz, jer onda ne bi ni došlo do zaključivanja novog Aneksa 31.1.2025.godine, što ukazuje da je sve ovo politički motivisano zbog, kako sam naveo, mog građanskog aktivizma i podrške studentskim protestima. Na moj rad u pozorištu nije bilo primedbi u prethodne 22 godine. Radno mesto tehničkog direktora je usko stručno zvanje, nije politička funkcija i postoji, tj. to radno mesto je podrazumevajuće u svim profesionalnim pozorištima.
Apsudno je da je Stanislav Grujić u više navrata napuštao Narodno pozorište Leskovac, jednom uzevši i veliku otpremninu iz budžeta grada. Svoj „talenat“ isprobavao je u različitim sferama – od vojnika po ugovoru, preko vozača šlepera, pa do majstora za otpušavanje kanalizacije – i on sada meni, diplomiranom inženjeru elektrotehnike, drži lekcije o pismenosti i poznavanju profesionalnog rada u pozorištu.
Jedan sam od retkih tehničkih direktora pozorišta u Srbiji koji je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) Univerziteta u Beogradu, sa ocenom 10 za diplomski rad na katedri za Elektro-energetske sisteme. ETF je jedan od najzahtevnijih i najtežih tehničkih fakulteta u Evropi i obrazovanje stečeno na njemu prepoznato je i cenjeno širom sveta.
Ponosan sam na svoj rad u pozorištu i činjenicu da sam bio inicijator i jedan od vodećih učesnika u svim fazama tehničke modernizacije i detaljne rekonstrukcije Narodnog pozorišta Leskovac. Autor sam idejnog rešenja i projektnog zadatka rekonstrukcije, a današnjim izgledom i funkcionalnošću ovog teatra mogu da se ponose svi Leskovčani kao i naši dragi gosti iz drugih gradova i država.
Čitava javnost ismeva zvaničnu biografiju (CV) „svemogućeg“ Grujuća, kojom je konkurisao za mesto direktora leskovačkog pozorišta. Umesto relevantnih stručnih kompetencija, tu nalazimo detaljnu listu vozačkih dozvola svih mogućih kategorija, entuzijazam za boks i padobranstvo, kao i ponosne reference na njegovo lično angažovanje u popravci kamiona na putu, svojeručno otpušavanje cevi i uklanjanju ledenica sa krova.
Takav čovek, jednostavno, ne pripada pozorištu.
Tužno je i žalosno što se posao direktora pozorišta od strane Osnivača dodeljuju takvoj ličnosti, koji ne samo da nije kompetentan i dostojan da obavlja takvu funciju, već koristeći funkciju koju obavlja čini veliku štetu ne samo ustanovi kojom upravlja, već štetu čini i samom Osnivaču pozorišta (gradu Leskovcu, Skupštini grada i gradonačelniku lično) koji je Grujića na to mesto i postavio.
Koliko neznanje postoji kod takve ličnosti, kao i želja da se u što kraćem roku Momiru Pejatoviću da otkaz, vidi se iz samog Rešenja o otkazu ugovora o radu, jer ja radni odnos, kako se navodi, nisam zasnovao 18.12.2003.godine Ugovorom o radu, već rešenjem br.358 od 5.12.2003.godine, a dana 9.5.2007.godine sam sa Narodnim pozorištem Leskovac zaključio Ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti, tako da je to neznanje Stanislava Grujića uticalo na to da se meni otkaže nepostojeći ugovor.
Sve druge navode iz teksta ne želim da komentarišem, osim što ću citirati vladiku Nikolaja Velimirovića: „Lako je naučiti životinju, lako je naučiti prostaka, ali teško je naučiti onoga koji je nenaučen postao učitelj drugima“, što jasno ukazuje ko je na čelu institucije koja se zove Narodno pozorište Leskovac, a ja ću svakako svoju pravdu potražiti na sudu, jer verujem u nju, kao što veruju i studenti, koji se za pravdu i poštovanje zakona dosledno i istrajno bore.
Trebao je ranije da te najuri, dodjes samo kad treba ispušiš cigaru iza pozorišta. I plate treba da vratiš