Mi smo maturanti Gimnazije Leskovac i želimo da sa vama podelimo jednu priču koja je obeležila naše srednjoškolske dane. Sve je počelo jednog običnog dana, kada smo posle škole sedeli u dvorištu i pričali o tome kako možemo da uradimo nešto korisno i veliko. Shvatili smo da, iako školski parlament ne radi svoj posao kako bi trebalo, mi imamo snagu i moć da pokrenemo nešto sami.
Tada nam je pala na pamet humanitarna akcija za našeg sugrađanina Ogija iz Leskovca, dečaka koji boluje od mišićne atrofije i kojem je za lečenje nedostajalo još samo 200.000 dinara.
Od tog trenutka sve je krenulo – ideje su stizale jedna za drugom, pravili smo planove, delili zaduženja i svi smo radili kao jedan tim. Naši izlasci više nisu bili samo kafa, već pravi dogovori i zajednički rad. To nas je zbližilo i naučilo koliko možemo kad verujemo u ono što radimo.
Tako je 14. septembra, u naselju Dubočica, održan humanitarni turnir u malom fudbalu. Učestvovalo je 16 ekipa sa po 5 igrača, a kotizacije su, zajedno sa prihodima od hrane i pića, bile važan deo prikupljenih sredstava. Sami smo pravili limunadu, mafine, dok su peciva bila donacija nasih vernih sponzora. Posebno nam je značilo kada smo videli da ljudi kupuju upravo ono što smo mi pripremili svojim rukama. Na svakom ćošku bile su kutije za donacije, a ceo prostor ispunila je muzika zahvaljujući našem DJ-u. Tribine su bile pune, atmosfera prelepa, a podrška ogromna.
Najlepši trenutak bio je kada nam se pridružio i mali Ogi. Njegov osmeh i sreća kada je shvatio da smo sve ovo organizovali zbog njega – to je nešto što nikada nećemo zaboraviti. U njegovim očima videli smo ponos i nadu, možda i san da će jednog dana i on moći da učestvuje u našim turnirima.
Zahvaljujući velikodušnosti svih vas – učesnika, publike, sponzora i slučajnih prolaznika – uspeli smo da sakupimo celih 200.000 dinara koji su nedostajali za njegovo lečenje.
Ovo iskustvo nas je naučilo da humanost nema granice i da zajedno možemo da promenimo mnogo toga. Srećni smo što smo uspeli, ali i pomalo tužni što je trebalo da upravo mi, deca, budemo ti koji će podsetiti odrasle na značaj solidarnosti.
Zahvaljujemo se od srca svim sponzorima, sugrađanima i svima koji su doprineli da Ogi dobije novu šansu i osmeh na licu. Ostavljamo vam i fotografije sa turnira, kako biste mogli da osetite bar deo atmosfere koju smo doživeli.
Ovo nije kraj – nastavićemo sa akcijama i pozivamo sve ljude da nam se priključe. Budimo humani, jer zajedno možemo da promenimo svet.
Želimo da se zahvalimo na ogrovnom interesovanju, kao i svim ekipama koje su se odazvale da učestvuju!
I posebna zahvalnica na novcanim donacijama koje su nesebično uputili: Teretana M Gym, Gros, Pasaž, Dits, Ekipa016, Bavka, picerija Nedođija, pekara Ema Pek, fast food restoran Laki, Kris Mobil, kafe poslastičarnica moja slatka debeljuca, ozvucenje n_soun, kafic Poljanče i dj Dimitrios.
Vaši gimnazijalci
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Uz podršku Ogiju, ali staviti ovakav naslov je veliki propust. Da li znate koliko košta jedna terapija koju dobija Ogi i koju plaća država? Koliko stotina hiljada evra je jedna terapija? A podrška za majku koju je obezbedio onaj koga je prozivala, pa dobila posao i sad je na bolovanju i praktično na trošku države? I nije do ove divne dece jer oni to nisu nigde ni napisali. Da se malo raspitate znali biste da je, ako dobro pamtim, toliko potrebno za fizikalnu terapiju ili nešto slično. A 200.000 u evrima nije dovoljno ni za jednu dozu terapije koju na lečenju prima naš Ogi.
Mile, koliko vidim sve znate, a nemate pojma… Ništa ovde ne plaća država, nego plaćamo mi koji državu finansiramo, jer mi punimo državni budžet, a ona odredjuje gde će novac trošiti, a i iz ovog slučaja i hiljade drugih vidimo da ga ne troši kako treba… Široka je ovo tema i znam da nema svrhe da se sa Vama polemiše, ali lepše bi ste se osećali da ste i Vi donirali onoliko koliko možete za dobrobit Ogija. Pozdrav i sve najbolje…
Važno da je direktorka još uvek na godišnjem odmoru ???