Ruše još jednu kuću u mojoj ulici. Zadnje cigle odnose. Nema je više, kao da nikad nije ni postojala. U trenu je ubijena, za nekoliko sati. Ponosna starica u 70-tim. Na zgarištu njenom nići će nova zgrada na četiri sprata, sa stanovima i lokalima. Lokalni moćnik upisaće još jedan objekat u svom vlasništvu.
Odlična lokacija, u samom srcu grada. Mi, prve komšije, gutaćemo prašinu sledeću godinu, dve. Budiće nas buka burgija i čekića, dok zgrada raste, a stanovi počnu da se iscrtavaju.
Čekajući nove stanare, nove porodice, nove stanare, prisećam se.
Rađalo se u toj kući, raslo, ženilo i udavalo, odlazilo i vraćalo, neko je proveo i ceo svoj život u njoj.
Ja plačem gledajući kako se kuća ruši, kako joj bageri trzaju meso sa tela, kamioni nose zidove, čupaju drveće iz utrobe dvorišta, lome žičanu kapiju, čija me škripa veselila.
Sa kućom nestaje i moje detinjstvo.
Oko njenih stubova sam trčao, igrao žmurke, u travi pored rvao se sa najboljim drugom, u njenom dvorištu igrao fudbal na male golove, ubacivao u koš koji sam sam napravio od šper ploče, preko njene ograde se peo i brao nezrele kajsije.
Moja sećanja sad pokriće beton, garaže, automobili… U zgradi odrastaće neki novi klinci sa tabletima i telefonima, koji ne znaju šta je lopta, lastiš, klikeri.
Kažu, kad ode čovek, iza njega ostane nešto: ono što je sagradio, napravio… kad i to sruše, ne ostaje ništa… osim sećanja, a sećanja ko sećanja – vremenom blede i nestaju.
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Pa što su prodali
Kraj vam se bliži,secikese i lopovi,čekaju vas dugotrajni i pravedni sudski procesi.
Nećete se izvući braćo seljaci,odgovaracete za sve prestupe.
Posmatramo vas i dolazi vreme pravde,puklo je trpimo.
Dziberi ruse nas grad.
Dokle vise, ko i kako menja urbanisticke planove i ko izdaje dozvole za ovakvu nezakonitu gradnju jednom ce morati da odgovara pred zakonom. Steta je vec uci jena i ispraviti se nemoze.
Ti koji prave urbanističke planove i izdaju dozvole za ovakvu nezakonitu gradnju odgovaraće jednog dana pred bogom, ili oni ili nihova deca.
Auuui …. Kakva prica .Da je komsija koji kuka toliko zeleo kucu mogao je da je kupi i renovira . Ili vise „ucveljenih“ komsija da je otkupe ako su bas toliko emotivno vezani za kucu. Ovako je ceo tekst jeftina patetika .
Sram te bilo!
Ne radi se ovde o ucveljenim komisijama nego o propasti grada, o nezakonitoj gradnji u ulici koja je u centru grada u koja je dugacka 50 metara i gde je vec napravljena zgrada i pitanje je samo kako su dosli Indijci do dozvole za gradnju
Nije jedna kuća već tri!
Poštovani komšija Maniću,
Potpuno se slažem sa vama. Samo ljudi koji poseduju empatiju mogu razumeti vaše reči. Tužno je i žalosno šta je Leskovac doživeo. Zgrada u istoj ulici koja se trenutno useljava pravljena je četiri godine. I stanari ove ulice, u centru grada, doživeli su da im neko uzme mir i da im život pretvori u gradilište. Buldožderi, kamioni AB Kop, bagdalina vozila i „preduzimači“, šleperi, pesac, cement, blato, nekultura, dovikivanje majsota na samoj građevini, tranzistori, pljeskavice i hladno pivo, jednom rečju blagi užas. U celoj ulici najugrožerniji je naš dragi i poštovani komšija Kokan. Iza njegove kuće četiri godine gradilište. Sad ispočetka, ispred njegove kuće ponovo ko zna koliko godina gradilište. Kad čovek treba da uživa u penziji, u miru i tišini, on ne može od katastrofe ni u dvorište da izađe. Vi ste komšija potpuno u pravu. Sve nekadašnje prave vrednosti nestale su pod naletom bezakonja i građevinske mafije. Potpuna neplanska gradnja, bespravno, bez zelenila oko zgrada, bez vazduha, bez parkinga, samo betonizacija najlepšeg i najelitnijeg dela nekadašnjeg nam prelepog Leskovca. Biznis uze maha, građani ostadoše bez prava na mir i bez vazduha. A i ova nova zgrada što je useljavaju nema upotrebnu dozvolu. Useljavaju je isti takvi biznismeni koji je i prave. Deca nemaju gde da se igraju, kola nema gde da se parkiraju ali neko sve može čak iako je protiv zakonito i protiv svih planova i procedura. Za sve ovo odgovaraće neko jednog dana počev od službe koja je izdala građevinske dozvole, do planera i načelnika koji pomažu ovaj haos, preko investitora i onih povlašćenih koji se ne zaustavljaju pa jezde li jezde. Nama starosedeocima, leskovačkoj gospodi, ostaje da se sećamo kako to nekad beše a sad se pripoveda.
Srdačan komšijsi pozdrav