“Sve što mi zaista pripada jesu moja priviđenja, moje izmaglice, moja sanjarenja. Mogući svetovi pod gižama, nad hartijom ili posle pljuskova. Taj katihizis iz komšiluka, uz Šuberta, odasvud. Ništa, istinski, osim toga ne posedujem”, autor.

Selo na rubu razuma – Tićmijeva bajkovita odiseja kroz magični horor

Foto: Tina Dragović

Stefan Mitić rodom iz Leskovca, poznat pod pseudonimom Tićmi, oduševljava čitaoce svojim najnovijim romanom „Guguto Memeto“. Ovaj neobičan i autentičan naslov odražava bajkovitu priču smeštenu u selo na rubu razuma, gde se stvarnost i fantastika prožimaju na način koji ostavlja čitaoca u čudesnom zanosu.

Tićmi, poznat po svojim maštovitim pričama, ovog puta je stvorio delo koje povezuje svetove dečje i odrasle mašte.

Roman donosi snažnu priču o suočavanju sa smrću, krivicom i ljubavi, koristeći prepoznatljiv stil pisanja koji je Tićmija učinio omiljenim piscem za sve uzraste.

„Guguto Memeto“ predstavlja evoluciju Tićmijevog stvaralaštva, korak dalje od njegovih prethodnih dela, nudeći nam opomenjujuću priču na granici između mašte i stvarnosti.

Foto: Tina Dragović, urednica Marija Pejić

Jedno od ključnih obeležja romana je sposobnost autora da stvori atmosferu koja klizi između stvarnog i nestvarnog, gde svako poglavlje nosi dozu izazova i čuda.

Glavni junaci, suočeni sa smrću i krivicom, postaju sredstvo prenosa dubokih i univerzalnih tema, čime Tićmi povezuje čitaoca s emotivnim i moralnim elementima priče.

Naziv romana, „Guguto Memeto“, potiče od izraza koji je Tićmi čuo od svoje bake u detinjstvu, a koji postaje deo bajalice izgovarane uz pomoć lutki stvorenih od strane vračare Slutke. Ovaj jedinstveni izraz postaje ključna tačka u magičnom svetu Tićmijevog romana.

Knjiga je bila najtraženija za vreme praznične akcije.

Roman je prvobitno napisan kao scenario za istoimeni film koji je režirao Branislav Stošić, student Akademije umetnosti Univerziteta u Banjaluci. Film je već osvojio priznanja na različitim festivalima, a sada je adaptiran u književno delo koje obećava da će nas odvesti na jedinstveno putovanje kroz magični hororasti svet Tićmijevog maštanja.

„Impramatur“ iz Banja Luke prepoznao je vrednost ovog romana i najavljuje njegovu promociju za ovu godinu.

Foto: Tina Dragović, urednica Marija Pejić

 

Intervju s Tićmijem: Razgovor o inspiraciji, likovima i balansu između bajke i horora

Jugmedia: Guguto Memeto? Neobičan i autentičan. Šta te je inspirisalo da tako nazoveš roman?

Tićmi: Guguto memeto je bajalica koju je često pevušila moja nana kada bismo išli u polje kukuruza ili pred spavanje. A često ju je pevušila i komšika, divna baka Mladenka koja je svake godine, nama, deci iz komšiluka, organizovala preskakanje vatre. Kada svaka od tih vatri zgasne, mazali bismo se garom po rumenim obrazima i tako garavi odlazili kućama, srećni i nasmejani. Čuvena Karavešnica.

Jugmedia: Da li su glavni likovi Slutka i Moća zasnovani na stvarnim ili imaginarnim elementima i kako si gradio njihove ličnosti?

Tićmi: Sećam se kada sam, pre nekoliko godina u Nišu, u jednom kafeu prepunom svetlucavih lustera, slika i mozaika, pio belu kafu i posmatrao gazdu lokala. Kutija sa ukrasima stajala je na šanku, on bi uzeo jedan ukras, prišao lagano do rešetkastih vrata, okačio ukras, udaljio se malo, pogledao, i onda opet sa novim ukrasom, polagano, najpolaganije. Napravio bih paralelu sa tim čovekom i rekao bih da sam glavne likove Moću i Slutku, kao i čitav roman, gradio vrlo strpljivo: istraživajući, dopisivajući, povezujući, detalj po detalj. I sad je konačno došao taj trenutak kad čitav taj svet na rubu svih rubova, na kraju svih krajeva, prestaje da bude moj i prelazi u dalja razmaštavanja svih onih koji se upuste u pustolovinu čitanja. Uvek se setim mog prijatelja, bibliotekara Ćose, koji nažalost više nije sa nama i koji mi je jednom prilikom napisao: “Knjiga će se sama dopisivati i gde bude i kome bude potrebno. Pomiluj je, očešljaj, obuci i pusti u svet. Biće onda dobro. I ne brini, tvoje knjige neće ni čitati oni koji mašte nemaju”.

Jugmedia: Na primer, neke igre u romanu podsećaju me na moje detinjstvo. Da li je i to kod tebe slučaj, da je neka igra uticala na stvaranje fantastičnih elemenata i da li su likovi dece inspirisani stvarnim ličnostima iz tvog okruženja ili su plod mašte?

Foto: Tina Đorđević, urednica Marija Pejić

Tićmi: I te kako, može se reći da je ovo nekakav smuti, ali ne smuti od divljih kupina i banane, već smuti od svega proživljenog u detinjstvu. I prirodnog i suludog. Bezazlenog i začudnog. Kako sam pisao o svemu tome, sa ove neke kratke vremenske distance, tako ću, verujem, pisati i o Beogradu i mom doživljaju glavnog grada kroz nekoliko godina. Ne znam. Uvek je potrebno izvesno vreme da se svare sela, gradovi, susreti, ljudi i događaji. Šta je stvarnost, a šta priviđenje, pojma nemam. Upravo to pokušavam da raspetljam u ovom romanu.

Jugmedia: Kako si uspeo da održiš balans između bajke i horora, posebno kada je u pitanju dečija čitalačka publika?

Tićmi: Ne znam jesam li uspeo, to ćemo tek da vidimo. Ali je vrlo interesantno ono što je profesor Zoran Antić napisao analizirajući i film i knjigu, a to je da ova priča u stvari zamena za horor, neka vrsta anti-horora jer horor filmovi uglavnom služe za obnavljanje strahova, a u ovoj noveli je smrt predstavljena kao vrsta zabave.

Jugmedia: Koja je glavna poruka koju si želeo da preneseš čitaocima? Često provlačiš ideju da su ljudi gadljivi na sadašnjost i da ne uživaju u trenutku. Da li smo možda zaboravili da se život sastoji od trenutaka?

Tićmi: Najteži krstovi su unutrašnji, stvoreni od strane ljudi. Pomoću njih pravimo skelet koji podupire težinu svog mesa. Mislim da je citat Ernesta Bekera, koji stoji na početku priče, sažeo sve.

Jugmedia: Zašto prvo film, pa književni izraz?

Tićmi: Tako se se zalomilo, neplanski. Prvo je bila kratka priča, a onda sam tu priču poslao reditelju Branislavu Stošiću koji je rekao da je priča baš dobra za kratki film i onda smo zajedno razvijali scenario i na kraju i snimili film u Banjaluci koji je osvojio nagrade u Češkoj, Grškoj, u Novom Sadu i u Herceg Novom.

Jugmedia: Želiš li da čitaoci shvate život kao jednu dečju igru kako bi nam postojanje bilo podnošljivije i da je smrt, kako sam kažeš, samo nastavak plovidbe?

Tićmi: Da, moglo bi se tako shvatiti.

Roman „Guguto Memeto“ Stefana Tićmija, otvara se citatom Ernesta Bekera iz njegovog dela “Poricanje smrti“ koji kaže: „Najteži krstovi su unutrašnji i stvaraju ih ljudi. Pomoću njih prave skelet koji ih podupire kako bi mogli podneti težinu svog mesa.“

Foto: Tina Dragović, urednica Marija Pejić

Ovaj citat postavlja ton za Tićmijevu priču koja istražuje dubine ljudske psihe kroz jedinstveni spoj bajke i horora.

Ernest Beker i Stefan Tićmi, iako tematski različiti, dele nekoliko ključnih elemenata u pristupu pisanju i istraživanju dubokih ljudskih iskustava.

I dok je Beker fokusiran na proučavanje psihologije smrti i načina na koje ljudi nose s neizbežnom stvarnošću, Tićmi istražuje emocionalne dubine suočavanja s gubicima i smrću, koristeći bajkovite elemente kako bi preneo univerzalne teme.

Beker koristi filozofski pristup kako bi rasvetlio ljudsku psihičku dimenziju, posebno u kontekstu smrti, a naš Tićmi iako kroz bajkovite motive, istražuje psihičke i emocionalne aspekte suočavanja s životnim izazovima, koristiće fantastične elemente kako bi dodao dubinu svojim pričama, omogućavajući čitaocima da se igrom reči suoče s realnošću kroz maštu.

Beker postavlja pitanja o smislu života i ljudske sudbine, istražujući kako se ljudi nose s neizvesnošću smrti, Stefan Tićmi postavlja pitanje o prihvatanju nepredvidivosti života, pružajući čitaocima sredstva za suočavanje sa strahovima, oslanjajući se na svoje detinjstvo i lokalnu kulturu kako bi stvorio priče koje odražavaju duboke i univerzalne aspekte ljudskog postojanja.

Ernest Beker i Stefan Mitić Tićmi, iako različiti u žanrovima i pristupima, obojica podstiču čitaoce na razmišljanje o životu, smrti i ljudskim emocijama.

Beker kroz filozofsku analizu, a Tićmi kroz bajkovite elemente, doprinose dijalogu o dubokim aspektima ljudskog iskustva.

Neosporno je da Tićmi ponovo osvaja srca čitalaca svojim jedinstvenim darom – maštom koju nesebično deli s nama.

Foto: Tina Đorđević, urenica Marija Pejić

Njegova sposobnost da kreira fantastične svetove, isprepliće stvarnost i maštu, te hrabro istražuje dubine ljudske psihe, čini ga omiljenim piscem među raznolikom publikom.

“Svi vole Tićmija” jer nas svojim pričama vodi na putovanje kroz čarobne horizonte, pružajući nam izuzetno iskustvo koje nadmašuje granice stvarnosti.

Roman je od danas u prodaji a možete ga naći u Beopolisu, Makaratu, Booka-i, a od sledeće nedelje i u Delfi knjižarama.

Najnovije Tićmijevo ostvarenje možete poručiti i online na sledećem linku https://imprimatur-izdavastvo.rs/shop/guguto-memeto/.

 

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare