Sizif u Vlasotincu

Mala varoš, takoreći zabačena, ljudi teško opisivi pravim rečima, ali zarad održavanja mira i aristokratije s početka, reći ću, karakteristični. Vole istinu, nikako o sebi, no to je valjda zapisano u genetskom kodu svakog čoveka i ne vole one koji odskaču.

Davno prošlo vreme, moglo bi se reći pluskvamperfekat radi održavanja slike stručnosti i aristokratije… te ti ga pa… (Ne, u Vlasotince jednom kad kreneš ne mož’ da staneš.).

Mlad i perspektivan momak, će ga krstimo Sizif, pun želje da roditelje učini ponosnim, praveći od sebe čoveka delima i idejama, a s druge strane pun ambicije da svaki svoj san pretvori u stvarnost vredno radeći na tome, kroči nogom u Vlasotince… Mala varoš, takoreći zabačena, ljudi teško opisivi pravim rečima, ali zarad održavanja mira i aristokratije s početka, reći ću, karakteristični. Vole istinu, nikako o sebi, no to je valjda zapisano u genetskom kodu svakog čoveka i ne vole one koji odskaču. Istina, kroz godine naučili su da ih veličaju, posvećuju im slavlja i proslave, pišu im stihove… ali da ne kažu reč, dve kad se leđa okrenu, ili načine par koraka dalje, nemoj se l’žemo.

I tako Sizif odluči da živi, radi i zaradi u Vlasotince. Kako će? Šta će? Nije lako krenuti od početka… Svaki početak je težak.

– Ću napravim pozorište u Vlasotince! – pade napamet Sizifu.

– Koje će napraviš?? – upita bilo koji prolaznik, jer poznavamo se…

– Pozorište! Najbolji ima da budemo!

– Ma ti imaš pozorište u glavu, bolje ti je onoj drugo.

Nije prošlo mnogo vremena otkako je Sizifa iskustvo naučilo da mudrost lokalnih prolaznika i mudrost Dostojevskog imaju jednu zajedničku stvar. Ne moraš da prođeš kroz nijedan ni drugi pakao da bi im verovao na reč.

– Znam! Ću otvorim kafić – reče Sizif.

– Hahah! Kude bre? U Vlasotince? Pa stvarno nam fale. – reče dobronamerni prolaznik.

– Dobro, ću idem u drva!

-Hahhahah!

– Što se smeješ?

– Pa nemaš snagu Yuga na sneg da izguraš će ideš u drva, bolje ti je onoj drugo… lepo ti vikam.

I pokušavao je Sizif još da vam ne prepričavam sve i nije uspevao. Gledao je dublje i jasnije u neuspeh svega u šta je u dubini duše verovao da će uspeti iz prve dok nije shvatio na šta svi misle kad mu kažu da je spas u „onom drugom“. Otišao je na najveću uzbrdicu koju je mogao da nađe i našao okruglu stenu/kamen, neće ga detaljišemo i našao sebi posao u kome će uvek uspeti. Postao je kao što je i dandanas popularno „sam svoj gazda“ i zadao sebi zadatak da kamen dogura do vrha brda imajući svest o tome da je praktično nemoguće, ali pobedio je sebe i sve ostale u mnogo bitnijoj stvari – nikada više nema razmišljanja o sledećim idejama, nema razmišljanja o tuđim brigama, nema razmišljanja o tuđim mišljenjima, nema slušanja ničega sem gravitacije, kamena i vremena, nema straha, nema paranoje… A život bez straha i život bez paranoje je ŽIVOT!

 

P.S. Sizif govori vlasotinački jer se vrlo brzo navikao na sve dobro, a autor teksta i dalje ne razume neke stvari, pa se ponekad utepa.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare