Grad Niš je 2011. godine iskoristio zakonsku mogućnost uvedenu Zakonom o lokalnoj samoupravi i odlukom gradske Skupštine ustanovio zaštitnika građana kao nezavisan i samostalan organ koji štiti individualna i kolektivna ljudska i manjinska prava Nišlija. Ipak, praksa lokalnih zaštitnika u Srbiji pokazuje da su ove institucije nadmašile svoju primarnu ulogu i da se njihov rad može smatrati višestruko značajnim za lokalnu zajednicu.
Lokalni zaštitnik građana kontroliše rad gradske ili opštinske administracije u pojedinačnim predmetima primenjujući standarde dobre uprave – građani se moraju tretirati ravnopravno, nepristrasno i sa uvažavanjem, a administracija mora biti efikasna i delotvorna, i ne sme „ćutati“ kada treba da postupi u korist građanina. Osim ovoga, izveštaji lokalnih zaštitnika predstavljaju svojevrsni rendgen lokalne samouprave, koji može značajno doprineti razumevanju problema i formulisanju mera za unapređenje rada gradske i opštinske uprave i javnih preduzeća.
Zaštitnik građana Niša samo u 2017. godini evidentirao je više od 2.000 obraćanja građana. Dok broj obraćanja sam za sebe govori o ogromnom poverenju koje ova mlada institucija uživa među Nišlijama, broj uspešnih intervencija zaštitnika pokazuje da isto uvažavanje postoji i u njegovom odnosu sa gradskim i opštinskim organima. Izveštaj zaštitnika građana Niša istakao je pozitivan trend u rešavanju problema nakon intervencije zaštitnika, što dodatno podvlači značaj njegove uloge u stvaranju gradske vlasti koja je orijentisana na realne probleme ljudi.
Imajući pred sobom pregled celog terena, lokalni zaštitnik može detektovati probleme u radu pojedinih organa. Tako je zaštitnik građana Niša mogao posebno da ukaže na probleme u radu Sekretarijata za inspekcijske poslove kao organa na čiju je efikasnost bilo najviše pritužbi, kao i na pritužbe u postupanju javno-komunalnih preduzeća Naissus, Objedinjena naplata i Gradska toplana.
Posebno je pohvalna fleksibilnost zaštitnika, koji po pravilu pružaju savete građanima koji se obraćaju po pitanjima van njihove nadležnosti. U lokalnoj zajednici ova praksa ima dvostruku ulogu. Sa jedne strane, nedovoljno obavešteni građani se upućuju kako da ostvaruju svoja prava. Sa druge, zaštitnici dolaze u poziciju da analiziraju razmere ugroženosti ljudskih prava koje prevazilaze striktne zakonske okvire njihovih nadležnosti. Zaštitnik građana Niša je tako mogao da skrene pažnju na ugroženost ekonomskih i socijalnih prava, posebno izdvajajući prava dece kao najosetljivije društvene grupe, čije je pravo na odgovarajući životni standard ugroženo porastom siromaštva.
I pored svog značaja, zaštitnici građana u Srbiji suočavaju se sa brojnim izazovima, koji su delimično odraz nedovoljno razvijene svesti o značaju ove institucije. Zahvaljujući entuzijazmu i posvećenosti lokalnog ombudsmana i njegovog osoblja Niš je dobar primer koji može poslužiti kao uzor drugim gradovima i opštinama. Ipak, potrebno je uložiti mnogo truda kako bi ova institucija dostigla svoj puni kapacitet.
Vladimir Petrović
Izvršni direktor OFID-a
E-mail: vladimir.petrovic@ofid.rs
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Danas, 01.10.2019. bio sam kod nazovi zastitnika gradjana, u hodniku me primila jedna sluzbenica koja izasla iz kancelarije u pravcu tog hodnika. Pitao sam da li sam na pravoj adresi i da mi treba zastitnik gradjana. Da rekla je. Nakon sto sam izneo problem, konstantovao sam da je pravnik po struci da razume, nasta je odgovorila da nije pravnik. Rekoh u sebi, mozda su promenili Sanju Stojancic. No ne, ova sluzbenica odlazi do kancelarije u dnu hodnika sa leve strane i saopstava problem koji sam izneo. Vraca se i saopstava institucije kojima treba da se obratim, a u medjuvremenu izlazi zastitnica gradjana i ulazi na kratko u jednu prostoriju ispred kanc. iz koje izasla. Dakle, ona ima svoju kancelariju za prijem gradjana, ali ocigledno ne zeli nas tamo, no u hodniku, a sto iritantnije, ne zeli ni da obavi razgovor, no izgleda ima ,,licnog postara“, sada moderno PR, a mi nekada to zvali igru ,, gluvih telefona“.