Lako je naslediti imovinu, ali je teško održati i uvećati, komentariše tridestpetogodišnji Leskovčanin Dragan Đorđević, vlasnik leskovačkog „Ekperta stila“, koji je nastavio da razvija porodični biznis njegovih roditelja, pokrenut još davne 1991. godine.
Jabuke i kruške prodaje našim hladnjačarima koji ih onda izvoze na rusko tržište
Ova porodica decenijama uspešno posluje u domenu prodaje električnih aparata, u svom preduzeću zapošljava 50 radnika, a danas hrane još toliko usta na velikom poljoprivrednom dobru koje je uređeno kao veliki ranč u jednoj od najsiromašnijih opština u Srbiji.
„Hteo sam na konkretnom primeru da pokažem kako se zapušteno zemljište može privesti pravoj nameni, a s druge strane sam se poveo za sopstvenim ubeđenjem da je poljoprivreda, posebno voćarstvo, budućnost Srbije“, kaže vlasnik Dragan Đorđević.
Na mestu koje su do pre tri godine „krasile“ deponije smeća, na delu nekadašnjeg vojnog aerodroma kod Bojnika, danas su nanizane plantaže krušaka, jabuka i šljiva sa pomoćnim objektima i vidikovcem sa koga puca pogled na panoramu Bojnika i okoline.
„Bio je to za mene novi izazov u poslu. S jedne strane, hteo sam na konkretnom primeru da pokažem kako se zapušteno zemljište može privesti pravoj nameni, a s druge strane sam se poveo za sopstvenim ubeđenjem da je poljoprivreda, posebno voćarstvo, budućnost Srbije“, objašnjava Đorđević, koji je parcelu kupio na licitaciji.
U planu je i izgradnja hladnjače u kojoj će se skladištiti voće
Najstariji zasad je onaj sa kruškama, na površini od oko 7 hektara sa sortama „viljemova“, „karmen“ i „santa“. Jabuke su zasađene na 9 hektara. Najzastupljeniji je „zlatni rajder“, zatim, „greni smit“, „ajdared“, „gala“ i „red čif“, dok su šljie sorte „čačanska rodna“ i „stenlej“ posađene na oko 800 ari. Voda za navodnjavanje zahvata se iz arterskih bunara.
“Znam da je poljoprivreda, za razliku od trgovine, nestabilan i rizičan posao, da su ulaganja velika i da prinosi ne zavise samo od uloženog truda već i od vremenskih prilika. Uprkos tome, uživam u ovom poslu, imam veliku podršku supruge i troje dece, ali i ostalog dela porodice”, dodaje.
On ne razume zašto njegovi vršnjaci, mlađi, pa čak i stariji sugrađani odlaze iz Leskovca i napuštaju Srbiju, ubeđen da i ovde može da se uspe, samo ako se vredno radi.
“Moj savet je da ljudi ovde pokrenu biznis i ostanu u Srbiji. Može da se zaradi. Ko reši da se bavi poljoprivredom neka to radi na najsavremeniji mogući način. Potrebna su ulaganja i početni capital, ali ljudi moraju da znaju da država daje subvencije koje mogu da se iskoriste. Neka podignu kredit. Isplatiće im se”, tvrdi ovaj mladi privrednik.
U leskovačkoj lokalnoj samoupravi kažu da će uvek podržati koliko mogu mlade privrednike koji su spremni da stečeni capital ulože u svoj kraj.
“Đorđevići su dokaz da ljudi, koji uspešno posluju u nekim drugim oblastima, svoju budućnost, budućnost juga i cele Srbije vide u poljoprivredi”, ističe gradonačelnik Leskovca Goran Cvetanović.
Kako Dragan Đorđević zaključuje, bez obzira na sve bogatsvo koje je nasledio od svojih roditelja, ne bi mogao da ga održi bez mukotrpnog rada.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva“
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Lepo receno privrednik i nasledje.Sa takvim pocetnim kapitalom je sve moguce.Kad se krene od nule to je za pohvalu.
Sad ce zaradis od sljive kolko nisi nikad zaradio sa frizideri.
Naravno da nijedno bogatsvo ne moze da se odrzi bez mukotrpnog rada, ali rada radnika.
Pozdrav!
Od burazerskih „kapitalista“ nepodnošljiviji su mi jedino neolevičari. Nema među njima onih koji su barem jednom u źivotu oznojili …icu od posla ali su zato nepogrešivi spasioci radniĉke klase.
Kad je tako lako naslediti imovinu neka me dotični gospodin nauči kako da i ja nešto nasledim. Gospodin je genetski bogat i misli da ima pravo da soli pamet onima koji ne „umeju“ da naslede. Da li je on podizao kredit bez ičega što bi mogao da stavi pod hipoteku. Para na paru ide a vaška na vašku, kaže naš narod. Na mene će izgleda samo drvlje i kamenje.
On genetski je postao bogat a ne u znoju
Svaka čast poljoprivrednicima i seljacima ali onim pravim.
Drago mi je što selo polako staje na noge i znam da ti ljudi teško i pošteno zaradjuju novac.
A to što Leskovčani beže odavde, to je takođe zbog seljaci koji im preuzeše posao jer tamo jedan iz kuću mora da je „prijavljen“ – zbog zdravstveno osigurane.
U gradu trenutno ima oko 3% Leskovčana. Svako pametan odavno je pobegao odavde. Bravo Đorđevići -samo napred !
Problem Leskovcana je taj sto su seljacima dali na upravljanje grad, da se bolje izrazim seljak pored imanja radi i u opstni ili u policiji pa i u bolnici, tj svoju decu gura tamo da beze od teskog paorskog zivota. To je lepo i pametno ali zato gradska deca hvataju beli svet jer njihovi roditelji nemaju imanja kojim bi im kupili radno mesto u opstini,policiji ili bolnici to vec tako 30 godina unazad i zato sela umiru polako.
To je zato sto rukovodstvo nikad nije testiralo spremnost za rad. 8 sati rada moze i od 10 do 18, pa moze ponedeljak slobodan a radni dan u subotu Od 6 do 14. I tako rotiraju one koji putuju, preseku im obaveze na koje trce popodne na njive i subotom na pijac. Uprava u opstini daje prostor seljacima da planiraju i rad na selu. Ima odgovornih radnika sa sela, jednako kao budala iz grada. Balans i organizovanje je potrebno. Ovi u Leskovac pustili da sve tece samo od sebe. Proglasite nedelju dana radno vreme od 9 u osmospratnicu po kancelarije. Slogirace se mnogi. Zakon dozvoljava, a provetravanje radne snage je pozeljno. To uspesno primenjuje jedan direktor. Pa nije mu radno vreme testamentom prepisala opstina. Vazna je satnica i jedan bilo kojo dan odmora u nedelji. Ko radi sa strankama,mora da ih obavesti pismeno isticanjem obavestenja. Posao na selu, s druge strane,je didatni prihod u mali platni budzet opstine. Mnogi, koji nemaju selo, rade dodatno nesto drugo. Sve treba mudro i pametno. Postovati radnika uvek i svuda, odakle god da je. A rasterati neradnike, odakle god da su
Koliko je koštalo dotičnog ovo reklamiranje?
Frižiderče za urednicu a za Moldera čupa-čups.
Haha ha ha