Domaćica Milena Đorđević iz Leskovca prošlog vikenda napravila je 15 tegli domaćeg ajvara i, ako izuzmemo dvodnevni trud za pečenje, ljuštenje parpike i celodnevno kuvanje, za to je, tvrdi, potrošila 2.575 dinara.
Ovih dana, pre svega Beograđani, kojima čak autobusima iz Leskovca stižu poručene tegle domaćeg ajvara po ceni od 500 pa do 700 dinara, razvili su polemiku o tome da ako se u marketima može pronaći tegla i za 200 dinara, da li je realno da domaći zapravo toliko košta.
“Ajvar iz moje proizvodnje, i to onaj ljut, prodajem za 500 dinara po tegli od 700 grama. I to nije mnogo, ako pogledamo neke cene po marketima. Računaj kako god hoćeš, 450 dinara je ekonomska cena za pravi ajvar. Ja sam zaradila 50 dinara po tegli, je l’ mnogo? Pravi, domaći, od čiste pečene paprika”, navodi ova Leskovčanka.
Sudeći po navodima iskusnih domaćica u proizvodnji ajvara, za jednu teglu od oko 700 grama potrebno je od dva do čak četiri kilograma paprika, a kilogram na leskovačkoj Zelenoj pijaci prodavao se po cenama od 50 do 80 dinara, kako gde.
Tegle koštaju 25 dinara, poklopci osam. Suncokretovo ulje košta 114 dinara. Tome treba dodati drva ili struju i dva dana rada – pečenje, čišćenje, prženje ajvara, pa pakovanje.
Ako se uzmu srednje vrednosti – tri kilograma paprike po 60 dinara plus ulje, so, šećer, drva i pakovanje, tegla domaćeg ajvara u kućnoj radinosti košta oko 400 dinara.
Ili ga praviti dva dana ili kupiti onaj od 700, ko može. Za ostale – ajvar iz marketa, koji košta od 200 pa do 399 dinara. Mada, imate i ovaj industrijsko-domaći iz Rode koji na akciji košta čak 419 dinara.
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Ove godine planiram sa ženu da pravim. Kolje me to što svako popodne sviram armoniku.
Pozovi mene, ja ću joj pomoći.
Te belogradske „gospodje“ (najcesce i nisu odatle) ako im je skup domaci ajvar od odlicne paprike i bez aditiva, neka kupuju one brlje sto se prodaju po supermarketima u Beogradu koje lice na sve samo ne na ajvar pa cak i ti oznaceni sa domaci. Koliko posla je oko pravljenja zimnice, mora da ima i cenu. Uvek bilo i bice ko moze i ume pravi ako hoce, ko ne ume/ne moze/nece a voli da jede plati.
Čekajte, pa zar ajvar nije leskovački brend? Kako mogu i drugi da ga proizvode?
Ajvar koliko sam razumela moze da pravi bilo ko (kao i sto ga prave svuda na Balkanu pa i da prodaju kao ajvar jer to mu je ime). Ne bi trebalo da na ajvaru napravljenom u Dobanovcima a prodavanom u Maksiju npr pise Leskovacki ajvar jer to on nije. E to je poenta brendiranja a da li su ga brendirali nemam pojma.