Sedim u vunenom džemperu u stanu u kome je ovih dana, zapravo poslednjih mesec dana, veoma hladno. Ruke i lice, hladni su na dodir, kao da se sva krv iz mog tela negde, u nekom kutku sakrila. Čuva se za još gore dane. Već sam se privikla na hladnoću.
Na glavi mi je kruna – igračka, tako se ovih dana igramo, deca i ja igrice: ’’Kraljica’’. Kosa mi je nehajno svezana u punđu, lice mi je postalo nekako sitno a oči upadljive.
Posmatram tako na tren svoj odraz u staklenom okviru kredenca u dnevnoj sobi. Razmišljam kako je pravim kraljicama nekada davno, u ogromnim, prostornim dvorčevima i zamkovima bilo hladno. Smrzavale su se u svojim dvoranama sa visokim, kitnjasto ukrašenim plafonima. Raskoš ne poznaje toplinu doma. I tada je bilo potrebno mnogo novca da se zagreju sve luksuzne, poluprazne prostorije. Prostorije u kojima je retko ko zimi zalazio. Ipak, dok nosim krunu, svetlucavu i kraljevski plavu, nimalo se ne osećam ’’kraljevski’’. Ne živim i ne boravim u ogromnim, brojnim prostorijama, već u malom stanu koji je krcat i hladan. Grejanje, skupo ali se redovno plaća. Redovno plaćaju i moje komšije kao i svi ljudi u ovoj zemlji koji žive u stanovima. Žive, skromno i tiho u svom malom srpskom kraljevstvu.
Grejanje je poskupelo. Tišina. Hoće biti grejanja u očekivanoj grejnoj sezoni – neće biti grejanja. Tišina. Šećer je poskupeo. Tišina. Nema šećera. Tišina. Mleko je poskupelo. Tišina. Nema mleka. Tišina.
Srbi su narod koji poseduje, istorijski posmatrano, fantastičnu moć kamelionskog preobražavanja i prilagođavanja svakoj novoj nastaloj situaciji. Uglavnom teškoj. U tišini. Ćuteći, mrmljajući, tiho, živimo. Naviknuti na siromaštvo, nestašicu, glad, strah, neizvesnost. Naviknuti na prokleto težak život. U Tišini.
Grejanja možda i neće biti uskoro. Odavno smo naviknuti na nemaštinu. Zastrašivaće nas bolestima, ratovima, nestašicama. Noć se tako vremenom sitnim koracima prišunjala u nama. Tiho, neprimetno, pogasila su se naša lična sazvežđa. Tišina nas je sve majčinski prigrlila.
Radovaćemo se sitnicama kao deca za slatkiše. Govorićemo jedni drugima: ’’Ćuti, dobro je’’. Reči koje su nam odavno usađene, utisnute. Reči utehe bez osnova, koje nesvesno klize sa usana. Menjaćemo ih u razgovorima, pozajmljivaćemo ih i vraćati jedni drugima, prebacivaćemo ih poput ’’vrućeg krompira’’. Za to vreme, nastavićemo svoj skromni život. U tišini.
I tišina će nas sve majčinski prigrliti. Utihnuće i poslednji jecaj i jauk otpora, ugasiće se već otrcane varnice životne strasti. Prolomiće se gromoglasni muk tvrdoglave Tišine. Ništa od toga nećemo primetiti. Bićemo prezauzeti svakodnevicom mukotrpnog života, tešeći pomalo jedni druge čuvenim, dobro poznatim rečima: ’’Ćuti, dobro je’’.
dr Nataša Dimitrijević
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
cuti dobro je rece Srbin i stade pod sljivu
Dobro je da još uvek ima pametnih i trezvenih u ovom gradu koji pišu prelepe tekstove koji su prostoj narodnoj masi i botovima neintersantni i dosadni, jer ne vide dalje od svog televizora i sitnih ličnih interesa.
Draga Nataša,
Napisala si divan tekst. Na moju veliku žalost istinit. I zato ne mogu da ćutim. Delim tvoje mišljenje. Saosećam sa svakodnevnicom mukotrpnog života. Ono što je za mene poražavajuće kao akademskog građanina jeste činjenica da osobe koje su se školovale redovnim putem, učile i pošteno stekle svoje diplome i zvanja sada žive u malenim stanovima i citiraću te: “ Tiho, neprimetno, pogasila su se naša lična sazvežđa.“.
Nikada međutim u istoriji ti spoljni okupatori nisu uspeli da unište svaku ideju ili misao o pobuni i otporu, kao ovi naši unutrašnji. Šta više, „Srpski svet“prihvata i pristaje na svaku laž koju izgovara Vucic, koji kod onih koji su sačuvali minimum zdravog razuma, izaziva istovremeno i sažaljenje i gađenje. Obicni ljudi su uplaseni. Pogotovo mi zao penzionera. Oni najcesce ponavljaju, cuti dobro je. Ali sam primetio da nemaju vise onaj zar u ocima kad se Vucic ,,vanredno obraca,,.
U njegovom svakodnevnom brbljanju preko svih ekrana, odjekuje apsolutna praznina bez ikakvih misli i ideja, a pogotovu bez osećanja i saosećanja prema jadu i bedi većine stanovnika Srbije. Taj covek je najveca nesreca u istoriji Srbije. Ima pogan jezik i okupio najveci ljudski brlog u Srbiji. Mislim da dolazi vreme kada ce i vazduh prodavati. O sadasnjim drzavnim zaduzenjima nista necu reci.
Francuzi se digli. Pariz gori. Makron im je kriv za pad standarda. Zato što kad loše žive, ne treba im vlast.
Pitamo se zašto većina radnika, poljoprivrednika, akademika, studenata, prosvetnih radnika, pisaca, glumaca i drugih umetnika, sportista i penzionera ćute i trpe.
Bilo je u ovoj zemlji i onih koji su više vladali a manje znali. Nikada međutim u istoriji nije bilo ovakvih koji vladaju a ništa ne znaju osim da pljačkaju građane.
Ako takvo stanje potraje još malo, „Predsednik svih Srba“ će biti taj poslednji koji će ugasiti svetlo u velikoj „Balkanskoj krčmi“ u šta je pretvorio državu Srbiju.
Predsednik svih Srba, bar se tako predstavlja, treba da odgovori koliko pari odela ima i gde je sve to smesteno. Najverovatnije da ima poseban objekat za odela. I ima kraljevsko drzanje zna da ruke drzi kraljevski.
Nova vlada, uopste nije bitno dali ce imati 25 ministarstva, ili 55 . Niko ministre ne pita nista, niti pa oni nesto znaju. Prdsednica vlade GEY Ana ima probleme da formira recenicu.
Cuti, je rec koja ovde dobro stoji. Narod se plasi Vucicevih navijackih grupa, u prevodu mafije.
Kad udjete u market odma sve jasno pise. Cene, dali cene mogu da ohrabre gradjane srbije da podignu glas.