LESKOVAC – Sve više porodica u Leskovcu mesecima živi u mraku jer ne mogu da plate ni minimalne račune za struje. Moguće je da takvih porodica ima 1.260, saznaje „Blic“.
Jedna od njih je i porodica Veličković nedaleko od centra grada, u čijoj kući tri meseca vlada mrak zbog neplaćenog duga od 20 hiljada dinara, koji je sa kamatom narastao na 30.000 dinara.
Zaboravili na tolu vodi uz bojlera
„Zaboravila sam kako izgleda svetlost sa televizijskog ekrana u mojoj dnevnoj sobi i toplu vodu iz bojlera. Sve što imam da odradim završim po danu, a uveče odem do drugarice ili izađem u grad. Problem je kada nemam gde da odem. Tada legnem sa prvim mrakom i plačem, tiho da tata ne čuje“, priča maloletna ćerka Miodraga Veličkovića.
Od početka godina sa mreže su isključena 1.833 domaćinstva, najviše u Leskovcu, jer nisu platila račune iznad 10.000 dinara. Od toga, 1.260 domaćinstava nije zatražilo novi priključak, koji košta 1.500 dinara.
Bez struje 1.500 domaćinstava
Neki od njih se na divlje priključuju, ali ih pronalazimo. To je tužna borba“, priča inkasant.
Jovica Smiljković (55), čija se kuća nalazi u centru, živi bez struje od 29. decembra. Struja mu je isečena u subotu pri kraju radnog vremena i on je u tom trenutku mogao da uplati deo duga od 17,5 hiljada dinara, ali službenici distribucije, tvrdi, nisu radili sve do 14. januara.
„Tada sam imao nekoliko hiljada da uplatim, tek da me priključe. Kasnije sam ostao bez novca. Sada sam se već i privikao na život bez struje. Može se desiti da nikada više ne zatražim da me priključe“, priča Smiljković.
Mnoge porodice nikada nisu ni osetile blagodeti električne energije, izumljene još u 19. veku. Jedna od njih je i četvoročlana porodica Gradimira Stojanovića iz leskovačkog sela Kumarevo, čije je jedno dete invalid.
Stojanovići, čiji su prijatelji više puta zvali „Blic“ da piše o problemu ove porodice, najpre su pristali, pa odbili da govore iz straha „da se ne pogorša situacija“.
„U pregovorima su oko uvođenja struje, pa se boje da ne pokvare nešto. Teško žive i mnogo se muče, nemaju novac ni za sveće“, priča njihov komšija.
Inače, glave kuća ovih porodica su pre više godina ostale bez posla. Miodrag Veličković je, na primer, bio radnik u tekstilnoj fabrici „Zele Veljković“. Sada povremeno radi na groblju i zaradi tek za koricu hleba.
Izvor: BLIC/JUGMEDIA
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Потресне приче
о суровој стварности.
Туга, туга…чемер!
Има ли кога да помогне?!
E pa puknucu. Dozvolicu sebi da budem prost. Jebem ti i zivot i drzavu i grad i politiku i 21 vek.
Pa ako ne mozemo nekome da damo srce, bubreg, zdravlje… Ako moramo da gledamo narodne kuhinje u zemlji koja moze da hrani ceo Balkan… Zar mora i ovo da se gleda i da se trpi.
SRAMOTA.
Voda, hleb i struja su osnovne zivotne potrebe. Ne govorim o internetu, letovanjima, automobilima i ostalom. Ovo vise nije normalno. I uvek isti ljudi. Uvek isti nesrecnici i iste zrtve tranzicije. Jebem ti i tranziciju.
Ovog coveka Velickovica ne poznajem. Vec dva puta Jugmedia pise o njemu i njegovoj cerki. Devojcici se na obe slike ne vidi lice. Krije ga. Stidi se. Ko da je nedaj Boze nesto zgresila. Znamo da nije.
Neki drugi su debelo zgresili i oni se sigurno ne stide. Mislim na one koji su unistili fabriku u kojoj je njen otac radio (i sve ostale fabrike). Mislim i na one koji u danasnje vreme dozvoljavaju da im narod zivi kao stoka.
Smiljkovica poznajem. Poznaje ga ceo grad. Taj covek je svojim aparatom zabelezio ceo Leskovac. Fotografisao je i ljude i dzukele. Svi su lepo ispali a Jovici je zivot postao mracna komora.
1500 porodica u Leskovcu i okolini nema struju. ❓
U nacistickim logorima su logorasi imali sijalicu na sred sobe. U najgorim zatvorima ubice imaju i struju i toplu vodu i tople obroke. U azilima za pse struja je obavezna.
U Leskovcu neki ljudi nemaju struju. Neki nasi sugradjani, nase komsije, zive zivot nedostojan coveka. Mozda smo sutra mi na redu?
Nikog ne prozivam jer znam da nije od pomoci. Samo mi dodje da zaurlam od muke.
Gledam kako se ova zemlja i njen narod raspadaju. Raslojavanje je primetno na svakom koraku. Vec 20 godina to traje i jedino sto je izvesno, je da uvek moze jos gore.
Ima li neko, ko ce konacno da kaze: DOSTA BRE, Ljudi smo nismo stoka.
neka pomogne ko moze
Vrednost jednog putovanja u Pariz, Brisel, Tursku ili Rio moze da resi probleme ovim ljudima.
Srbijo ime ti je tuga i beda!
ipak smo u 21.veku