Donje Stopanje, jedno od retkih sela iz koga se mladi ne sele i gde stoji spomenik poginulim okupatorskim vojnicima

Kada iz Leskovca krenete put Donjeg Stopanja, sela koje nema veliki broj stanovnika, ali svakako nije i ni malo seoce, proći ćete putem pored poznatog restorana „Groš“ i nakon što pređete most na reci Jablanici, dočekaće vas prve porodične kuće, a potom vrlo brzo i veliko parohijsko dvorište u kome se nalaze dve crkve.

Tu ste već idući glavnom ulicom, na sigurnom, u Donjem Stopanju.

Sa obe strane puta od  Leskovca do Donjeg Stopanja, nalaze se plastenici vrednih stanovnika ovog prigradskog sela.

Istorija nastanka Donjeg Stopanja

Prema poslednjem popisu iz 2011.godine, Donje Stopanje ima 1105 stanovnika. Istorija kaže da se ovo selo pominje u osmanskim  popisnim knjigama iz 16.veka i to kao deo „timara“ ili najmanjeg zemljišnog poseda u Osmanskom carstvu, koji su dobijale spahije.

This slideshow requires JavaScript.

„Prema nekim podacima, na mestu današnje crkve Svetog Nikole u Donjem Stopanju, nalazio se manastir, koji je izgradjen u Nemanjićko doba ( 1166-1371). U crkveno teritorijalnom smislu, hram Svetog Nikole bio je centar duhovnosti na ovom prostoru“, rekao je za Jugmediu, istoričar Vladimir Petković.

Crkve

Današnji izgled, hram u Donjem Stopanju dobio je 1925. godine, kada je rekonstruisan, a starije zdanje građeno je u 19.veku. U crkvenom dvorištu gradi se novi hram, posvećen Uspenju Presvete Bogorodice. Ono što je zanimljivo pomenuti je da ova parohija obuhvata sela:Donje Stopanje, Vinarce, Priboj, Zalužnje i Čifluk Miru.

Spomenik okupatorima

This slideshow requires JavaScript.

Na seoskom groblju u Donjem Stopanju, koje je zajedničko za meštane ovog sela i Vinarca i  koje se nalazi pored crkvenog dvorišta nalazi se zanimljiv , stari i redak spomenik. Ozidan ciglom, sa pločama na kojima, na jednoj stoji natpis na nemačkom i na drugoj na srpskom.

„ Ovde počivaju austrougarski vojnici 1914- 1915“, piše na spomeniku kojeg samo zub vremena polako urušava.

Legende o nastanku sela

Prema nekim izvorima, sela Donje i Gornje Stopanje bili su celina. Ali, nakon poplava, postala su dva sela i oba su dobili naziv po onih sto panjeva koje je voda iz Jablanice donela. Međutim, postoje i druge legende, po kojima je epidemija „čume“ ili kuge, koja je zahvatila ove krajeve od 1836. do 1838. godine i odnela mnogo života. U to vreme, prema nekim navodima, od jednog sela nastala su dva, upravo zbog kuge. Stopanje u svom korenu ima reč „stopanin“, što znači domaćin.

„Tako Stopanje može značiti naselje zemljoradnika, domaćina“, kaže istoričar Petković.

Selo vrednih ljudi

U Donjem Stopanju žive vredni ljudi, starije generacije koje se bave uglavnom poljoprivredom i mladi koji rade u preduzećima u samom selu ili u Leskovcu.

„U selu nam je gotovo sve uređeno, struja, vodovodna mreža, ulično svetlo, internet. Jedini projekat koji je započet, a koji očekujemo i da bude završen, da bismo posle njega asfaltirali ulice je kanalizacija. U velikom procentu je taj posao oko kanalizacije i završen. Zdrada mesne zajednice je kompletno rekonstruisana uz pomoć lokalne samouprave. U toku je rekonstrukcija našeg fudbalskog stadiona i svlačionica. Naš klub „Plantaža“ takmiči se u Niškoj zoni“, priča Dragan Dimitrijević, predsednik Saveta mesne zajednice Donjeg Stopanja.

Mladi se ne iseljavaju

This slideshow requires JavaScript.

„Leskovac nam je u neposrednoj blizini. Šta god nam treba, sve nam je blizu. Velika većina mladih, koji žive u svom selu, zapošljeni su, zarade su pristojne i živi se bolje nego ranije“, objašnjava nam mladi Josif Tasić iz Donjeg Stopanja.

Ukoliko želite da na drugom kraju Donjeg Stopanja izađete iz ovog sela, odmah ćete ući u drugo, sa kojim je gotovo u potpunosti i fizički spojeno, u Vinarce. Sa Vinarčanima, Donjestopanjčani dele i osnovnu školu „Milutin Smiljković“. Njihova deca od prvog do osmog razreda idu put Vinarca u osnovnu školu, o kojoj, zajedno sa svojim komšijama brinu i učestvuju u svim akcijama oko obnove i uređenja prostora.

I Donje Stopanje, kao i susedna sela imaju zgusnute kuće i dvorišta koja su, manje ili više uređena po ukusu svojih vlasnika. Ono što je ključno, u njemu žive ljudi, pre svega mladi, koji tu nameravaju i da ostanu.

 

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

2 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Nadvojvoda Diskutant
24.11.2021. 17:56

Ne samo na srpskom i nemačkom jeziku već i na mađarskom je natpis na spomeniku. Logično, jer je spomenik austro-ugarskim vojnicima poginulim u ratu protiv srpske vojske. Spomenik izgleda ko trostrana prizma.
Veliki odliv nema samo zato što je ovo prigradsko mesto inače bi odavno ugasili svetlo!

Bugar
26.11.2021. 12:31

Mozda ih nisu smatrali za okupatore?