Vremeplov leskovačkog kraja “LESKOVAC – SRPSKI MANČESTER”, Narodni muzej u Leskovcu vas vodi kroz video i promo poster nove Stalne postavke koja će se krajem aprila naći u ovoj kulturnoj ustanovi.
“Putem eksponata ova postavka prikazuje dualni karakter grada: s jedne strane, starinska nošnja, s druge, frakovi od engleskog štofa; na jednom mestu žilavo opstajanje zanatstva, na drugom zastupništvo „Standard Ojla“; neugledne i oronule kafane na periferiji sa štalama u dvorištu, a u centru nadmetanje hotela „Kostića“ i „Pariza“ sa igrankama, matineima, džez-svirkama i projekcijama ton-filmova”, kažu iz leskovačkog muzeja.
U periodu od oslobođenja od Turaka, krajem 1877. godine, do početka Drugog svetskog rata, Leskovac je doživeo dimaničnu i burnu transformaciju od tek malo veće varoši orijentalnog izgleda koji je imao sredinom XIX veka, do najznačajnijeg srpskog industrijskog centra posle Beograda.
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Ko li im je svirao te dzez svirke, matinea i ostalu svetsku muziku?
Komšije Romi sigurno 🙂
Licno Dizi Gilespi.
Sve je ovo neko lepo zamislio. Samo…. trebalo je to mnogo ranije snimati dok su glumci bili pravi Leskovčani. Svaka čast izuzetcima.
Ovako ćemo gledati glumce a pogotovu glumice koje odudaraju od nekakvog stereotipa prošlog veka. Ranije bre sve to bilo okruglajasto i buckasto. Žene su bile prave gospođe i domaćice. Ove što treba da glume ni jajca ne umev da isprživ.
Trenutno u gradu živi oko 3-5% pravih Leskovčana, sve ostalo su mešanci i pridošlice. Onaj kome porodično stablo 300 god. unazad ima samo čiste građane onda se može nazvati Leskovčaninom. Dalje ne bih da komentarišem.
Čime si ti kao stari Leskovčanin pomogao kulturnom uzdizanje grada? Znam lupanjem gluposti.
Kaze se/ pise IZUZECIMA, glas/ slovo T se gubi.
Ako je jedini kriterijum po kojem procenjujete ljude to da li su iz Leskovca ili pak okoline vas pogled na zivot i svet je tuzan i pomalo zastrasujuc.
Pozovite potomke aktera. Da se narod uveri da je u Leskovcu stvarno ziveo industrijalac. Izvedite na binu na premijeri nakon projekcije naslednike preduzetnika, vlasnika bioskopa, fabrika, zatim kulturnih luconosa, rodjaka i dece starosedeoca koji su uveli dzez u Leskovac, organizovali kulturna desavanja o koja su se otimali za karte i ulaznicu vise, jer su cujem svirali maestralno. Sava Diitrijevic i Rade Jovic su opisali u svojim knjigama ko je bio Maestro grada. To nije bio Toma Zdravkovic iz Pecenjevce. Nego Leskovcani stari.Neka se poklone publici unuci, bas da vidimo gde zive, gde su ih proterali seljackom politikom. Ali na vreme, da mogu da se odazovu, jer je vecina izvan, po inostranstvu i Beogradu.