Izgled reke Vlasine pre 80 godina

Dušan On. Popović autor je rukopisa „Istorija Vlasotinca i okoline” (1945), koji se čuva u Narodnom muzeju u Leskovcu. Krajem prošle godine Narodna biblioteka „Desanka Maksimović” u Vlasotincu objavila je zbornik „Neobjavljeni rukopisi vlasotinačke istorije”, gde je prvi put publikovana u celosti Popovićeva knjiga koju je priredio Radivoje B. Prikić.

Od brojnih zanimljivih tekstova iz prve Istorije Vlasotinca izdvojili smo „Reka Vlasina”, u kojem je Dušan On. Popović, na skoro poetski način, opisao značaj reke koja je od izvorišta do ušća proticala kroz bivši Vlasotinački srez.

„Reka Vlasina je bogata ribom, naročito pastrmkom u planinskim predelima, a narod je u vreme Turaka sa ulovom pastrmke plaćao porezu. Vlasina je žila kucavica za dobru polovinu sreza, gde protiče. Svojom vodom napaja obe strane svoje obale, navodnjavajući zemlju koja daje razno voće i povrće, čime prehranjuje stanovnike – Povlasince. Kolika je blagodet Vlasine u vreme velikih suša, kada presahnu mnogi potoci, kladenci i bunari, te se njome poje goveda, konji, ovce i živina ne može se dovoljno reći. A, kakva je sreća i zadovoljstvo i zdravo kupanje u Vlasini preko leta, o tome najlepšu pohvalu mogu dati neuka i mala deca od najranijih godina. Vlasina je dika njenih stanovnika i neizmerna potreba stanovnika pored koje protiče. Vlasina, iako mala reka, svojom svežinom, svojom zdravom i pijaćom vodom, svojim bogatim i lekovitim mineralima, kojima obiluje, leči zakržljale i reumativne ljude i stoku. Retko je naći tako bistru, tako čistu i tako blagorodnu i živopisnu reku, kao Vlasinu. Ona je veliki prijatelj i lekar i ljudi i dece. Dok njene pritoke, nestalni potoci i doline plave ljudska dobra, dave ljude i stoku, reka Vlasina je mirna, staložena i pitoma, za koju se ne zna da je nekog udavila ili umorila. A koliko je dece bilo na njoj u toku leta na kupanju, bez nadzora starijih.

Zbog svih tih njenih blagotvornih i plodnih vrlina, Vlasina je kao reka, omiljena, popularna i za njeno ime su vezana mnoga društva i udruženja, kao na primer, sportsko društvo, vinarska zadruga, ergela konja Vlade Ilića Mumdžijskog i tako dalje.

Vodom sa Vlasine prskaju se vinogradi, a njenom vodom se pravi najukusniji „šiljer”- kominjak, omiljeno vinsko piće starih Vlasotinčana”.

Prota Dušan On. Popović (1893-1980) Osnovnu školu završava u Vlasotincu, Gimnaziju u Leskovcu nakon čega i Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Učesnik je balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, o čemu postoje njegove fotografije sa Krfa.

 

Biva rukopoložen 1919. i od episkopa Dositeja postavljen za sveštenika u Vlasotincu. ‌Dušan je bio oženjen Natalijom, ali nisu imali dece. Zbog svojih posebnih intelektualnih i muzičkih sposobnosti biva postavljen za okružnog protojereja grada Vranja. U Vranju boravi sve do 1935. godine, kada kao ugledan sveštenik dobija premeštaj u Beograd i postaje starešina Crkve Svetog Marka.

Penzionisan je 1956. godine, ali ga ubrzo partijarh German ponovo aktivira i postavlja za arhijerejskog namesnika grada Beograda. Na ovoj dužnosti ostaje sve dok nije oboleo. Poslednje dane života provodi u Leskovcu.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

1 Komentar
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Rozna
15.01.2025. 15:30

odličan tekst! Potrebno je čuvati prošlost od zaborava.