Jedan vodoinstalater traži 3.000, drugi 30.000 dinara, građani se pitaju da li su pretplatili uslugu

Foto: Arhiva Jugmedie

Kada pukne cev, procuri bojler ili se zapuši odvod, retko ko ima vremena da upoređuje cene. U takvim situacijama građani najčešće pozivaju prvog dostupnog vodoinstalatera, a tek po završetku posla postavljaju pitanje „da li je usluga naplaćena realno ili su platili mnogo više nego što je trebalo“?

Upravo zbog toga sve više ljudi na internetu deli svoja iskustva i objavljuje račune, pokušavajući da sazna da li je cena koju su platili u skladu sa tržištem. Na forumima i društvenim mrežama, posebno na Reditu, često se vode rasprave o tome koliko danas zaista koštaju vodoinstalaterski radovi.

Jedan korisnik opisao je kako mu je majstor na početku rekao da će intervencija koštati oko 2.500 dinara, ali je po završetku radova račun iznosio 6.000 dinara. Iako je bio iznenađen razlikom, drugi korisnici su istakli da konačna cena često zavisi od toga šta majstor zatekne na licu mesta, koliko je kvar složen, da li je potrebna zamena delova i koliko posao traje.

Stručnjaci ističu da na cenu vodoinstalaterskih usluga utiče više faktora. Osim vrste kvara, važni su hitnost intervencije, vreme potrebno za popravku, pristupačnost instalacija, cena ugrađenog materijala, ali i grad u kojem se radovi izvode. Hitni izlasci na teren, posebno tokom večeri, vikendom ili praznicima, najčešće se dodatno naplaćuju.

Dok se manje intervencije uglavnom završavaju za nekoliko hiljada dinara, ozbiljniji kvarovi, naročito oni koji zahtevaju razbijanje zidova ili poda, zamenu cevi ili složenije radove, mogu koštati i nekoliko desetina hiljada dinara.

Prema cenama koje se najčešće mogu pronaći u cenovnicima vodoinstalaterskih servisa u Srbiji, okvirni troškovi pojedinih radova su:

  • otpušavanje odvoda, sudopere ili lavaboa: od 2.000 do 6.000 dinara;
  • otpušavanje WC šolje: od 3.000 do 8.000 dinara;
  • zamena slavine ili baterije: od 2.500 do 4.000 dinara;
  • zamena ventila: od 2.500 do 5.000 dinara;
  • popravka ili zamena sifona: od 3.000 do 5.000 dinara;
  • servis bojlera (čišćenje i sitne popravke): od 4.000 do 7.000 dinara;
  • zamena grejača ili pojedinih delova bojlera: od 3.000 do 6.000 dinara;
  • zamena bojlera, bez cene novog uređaja: od 8.000 do 15.000 dinara;
  • sanacija curenja cevi: najčešće od 5.000 do 12.000 dinara, dok cena može biti znatno viša ukoliko su neophodni građevinski radovi.

Zbog velikih razlika u cenama, građani savetuju da se, kada god okolnosti to dozvoljavaju, unapred traži okvirna ponuda i precizira šta je uključeno u cenu. Ipak, kod hitnih intervencija to često nije moguće, pa konačan iznos zavisi od obima radova koji se utvrđuje tek nakon pregleda kvara.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

2 Komentara
Najstarije
Najnovije
Leskovčanin Zauvek
07.07.2026. 15:36

Nazovite JP Dom Leskovac. Skoro sam se obratio zbog otpušavanja kanalizacije. Cenovnik prihvatljiv majstori vrlo stručni. Iskrena Preporuka

Branko
08.07.2026. 14:01

Sve dok država ne reguliše zakonski pružanje usluga, u cilju zaštite onih kojima se usluga čini sve će biti tako.
Svi rade na crno bogate se, i niko ne odgovara za utaju poreza.
Takvih je bilo i do sada, koje država nagrađuje, jer imaju male penzije a državi su uplaćivali paušalno porez 15 godina i minimum za penzije, i umesto da im ispita poreklo imovine njima povećavaju penziju i daju benefit isto kao onim radnicima sa 40 god staža koji su radili kod poslodavca i u propalim državnim firmama.
Tu spadaju električara, automehaničari, lakireri, mašine bravari, građevinari i sve druge zanatlije, i to država zove socijalna pravda.