Milan uz pomoć Ministarstva za brigu o selu i brata kupio kuću u Katunu

Otako zna za sebe Milan Nikolić iz sela Trebešinje, kod Vranja, se dobro slaže sa starijim bratom Marjanom. Zajedno su kao deca obavljali mnoge seoske poslove i tako pomagali roditeljima. Na sebe su složno preuzeli obaveze i oko domaćinstva kada se roditeljima ozbiljno pogoršalo zdravlje.

Otada njih dvojica sami, u slozi, vode svoje gazdinstvo. Podigli su i plastenike u kojima proizvode rano povrće. Proizvedeno povrće prodaju svojim standardnim mušterijama, kojih je toliko da ne moraju svoju robu da prodaju na pijaci. Njihov dom im je postao tesan kada se njegov brat oženio i sa suprugom dobio troje dece.

Iz tog razloga su braća, opet složno, doneli odluku da kupe još jednu kuću i tako omoguće sebi da svaki ponaosob gradi svoju budućnost. Složili su se, takođe, da kuću treba da kupe u drugom selu kako ne bi, kojim slučajem, kada se i drugi brat oženi narušili dosadašnje dobre bratske odnose. Otuda su i preko svojih prijatelja u susednim selima počeli da se raspituju o kućama koje su na prodaji.

A kada je Marjan čuo na televiziji izlaganje ministra, Milana Krkobabića, o sredstvima koje država izdvaja za mlade ljude koji svoj život žele da otpočnu na selu odmah je otišao u vranjsku Gradsku upravu da se raspita o mogućnosti da se neko do njih prijavi na konkurs.Tamo je od službenika Bojana Jovanovića saznao da on ne može da konkuriše za ova sedstva zato što je već bio vlasnik nekretnine, ali da to može da uradi njegov brat Milan.

Pronašli kuću u Katunu

Čim je ovu lepu vest saopštio bratu njih dvojica su gotovo istog momenta počeli da prikupljaju neophodnu dokumentaciju i još upornije nastavili da traže kući koju će da kupe na selu. Jednu su našli u Zlatokopu, selu koje se nalazi u blizini njihovog, ali nisu mogli da je kupe jer je vlasnik vrlo brzo prodao kupcu koji mu je ponudio veću cenu.

Njih to, međutim, nije nimalo obeshrabrilo i nastavili su još upornije da traže  kuću koja će njima da odgovara. Na tome se najviše angažovao Marjan koji radi u jednoj vranjskoj privatnoj firmi kao vozač, a koji zbog prirode posla veoma često zalazi u okolna sela. Tako je prilikom jednog boravka u selu Katun, nedaleko do mlina, primetio kapiju zaključanu katancem. Pošto je pretpostavio da u tom domaćinstvu ne živi niko, kod prvih komšija počeo je da se raspituje o njegovim vlasnicima kako bi sa njima razgovarao o mogućoj prodaji. Čim je stupio u kontakt i saznao da da oni žele da je prodaju doveo je i svog brata Milana da je ponovo razgledaju i zajedno donesu odluku o kupovini.

“Kada sam kročio u dvorište i osetio neopisiv mir, znao sam da je ova kuća moj budući dom. To sam potvrdio sebi kada sam razgledao njenu unutrašnjost , štalu, ambar i svinjac i još jedan pomoćni objekat idealan za letnju kuhinju”, kaže Milan.

Braća Nikolić su doveli i svoje roditelje da vide kuću, a kada su čuli njihovo mišljenje pristupili su pogodbi. Odmah su vlasnicima kuće saopštili da žele da kod Ministarstva za brigu o selu konkurišu za novčana sredstva koja se dodeljuju mladim ljudima za kupovinu kuće na selu i pitali da li mogu da im je sačuvaju do rezultata konkursa pa da onda obave sve formalnosti oko kupovine, na šta su oni i pristali. Kada su predali svu dokumentaciju usledila je jedna neizvesnost koja se završila vešću da su sredstva za kupovinu kuće odobrena.

Sreća stigla u dom Nikolića

Milan se prosto izbezumio od sreće kada je čuo ovu divnu vest. Zbog toga mu je i ruka zadrhtala kada je trebao da potpiše ugovor u resornom ministarstvu. Pravo olakšanje osetio je kada su dali novac vlasnicima kuće, a koju je odmah preneo na svoje ime. Otada u svojoj novoj kući veoma često svraća. Tu i prespava kad god radi negde u blizini na građevini. Vičan majstorskim poslovima počeo je sam polako da renovira kuću. Prvo je uz pomoć brata uradio kanalizaciju, a sada polako sređuje zidove prostorije za kupatilo i dnevni boravak. Kupio je i neke stvari za kuću koje čuva u Trebešinju, dok ne završi renoviranje planiranih prostorija. Milan je stigao da u bašti zasadi krompir i luk. U tome mu je pomogao i prvi komšija Darko koji je došao traktorom da izore deo dvorišta u kome je nameravo da zasadi ovo povrće.

“Čim je video mene i brata da riljamo baštu, upalio je traktor, prikačio plugove i došao da nam izore”, priča zadovoljno Milan.

Njegova majka, koja ima čak 95 procenata oštećenja vida, se potrudila da mu ispred kuće zasadi cveće i tako prostor učini prijatnijim. Milan u planu ima i ženidbu i zato se svojski trudi da do kraja godine završi sve što je planirao.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

1 Komentar
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Ruzica
02.06.2023. 20:00

Lepo je sto se mladi vracaju na selo i sto su zainteresovani za povratak zemlji i prirodi, jer je mnogima grad dosadio a na selu mnogi od njih nadju mir i novu energiju za novi pocetak. Posto su na selu a pitanje je da li imaju bunar ili gracku vodu ne bi bili lose da nabave jedan nobelov uredjaj za preciscavanje vode, veoma koristan i neophodan.