LESKOVAC – Ekonomista, pisac i direktor leskovačkog „Vodovoda“ Zoran Stojanović objavio je svoj drugi roman „Život jedne učiteljice“ pod okriljem izdavačke kuće „Fileks“.
Recenzent romana profesor Tihomir Petrović naveo da bi život jedne palanačke učiteljice iz vlasotinačkog kraja između dva rata mogla biti zanimljiva tema čitaocima.
„Posredi je jedna pomerena i preobražena realnost, svet prikazan u razmerama verovatnog i mogućeg, u statusu „kao da“, alibez previše mašte i pesničkih rekvizita. Autoru kao da je tuđe drsko pretvaranje životnih realiteta u uobraziljske slike, slike koje bi bile nešto „više“ od stvarnosti“, ocenio je Petrović.
Stojanović se već okušao kao pisac proznih dela u zbirki priča „Breza“ (2011) i romanu „Mreža“ (2012).
Svoju prvu zbirku pesama „Proplanci snova“ objavio je 2006.godine a dve godine kasnije i zbirku „Svetlost tišine“.
„Pisanjem sam počeo da se bavim još kao gimnazijalac i drago mi je što me taj poriv nije napustio. Naprotiv, inspiracija i tema imam sve više samo još kad bi zbog obaveza našao i malo više vremena za stvaranje“, naveo je Stojanović.
(Kraj)ena
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Fascinantno
presta kiša
sunce sinu
ode stado
u planinu
Gospodin Stojanovic verovatno opisuje zivot jedne prave uciteljice koja je poklanjala svu sebe deci, uciteljice koja je najiskrenije mislila sta je dobro za njene djake. Tek cemo mi kasnije opisati danasnje ucitelje koji se, pod parolom za dobro dece, bore za promenu smena. Ima i iskrenih koji su izjavili da retko rucaju kod kuce pa im zato odgovara da rade prepodne. Ne razmisljaju oni pri tom kakav su haos napravili deci koja imaju i vannastavne aktivnasti. Evo, vec se na polugodju pokazalo da su deca pala i u uspehu ali i u disciplini. Nadam se da gospodin Zoran Stojanovic jednog dana i ove sadasnje ucitelje od kojih mnogi neretko grese u padezu sto je za ucitelje nedopustivo. Obecavam da cu knjigu kupiti medju prvima.
Što mi obrisaste komentar, samo sam rekao da je vreme da ga ta poriv napusti
taj, mada može i ta
Da su naši pisci bili direktori Vodovoda, ne bi umirali nezapaženo u sirotinji. Bili bi slavni za života. Vaša reč se daleko čuje, valjda zato što teče, ko voda. Za uredne platiše bi mogli da uvedete gratis svoju knjigu, na dar?
Sve čestitke i jedno pitanje kad će biti promocija ?
Njeknja!
Uvek kad me nagrđuju ja im samo priđem da me namažu svojim blatom(a ne citatom). Pa kad s lica njihovo sperem. ostanem lica čista(što blista).
Zbog ovih negativnih lajkova meni, ni danas neću doći. To će biti ravno peti put zbog pozitivnog lajkovanja drugome. Zahvalite joj. To pet puta po deset dana značilo je dva meseca manje. Ima njenog doprinosa puno, mnogo više no što znate, a čega je ona svesna, terajuči druge kojima je tu mesto bilo, a gde se ona gura.
Ja prioritet pomerim tako da gladujem dva sata duže, pa onda mi je najvažnije da jedem. Druge stvari, duhovne, emotivne, sasvim izumim. Ovo je dobar recept da eliminišete višak ljudi iz svog života. Napravite sebi veći problem i za njih više nema mesta. Ko gumicom izbrisani.
I obrnuto važi. Sve dok sam tu, lajkovaće pozitivno druge. Za početak ne dolazim, možda prestanem i da pišem, a na kraju se neću ni zanimati kako se dopisuju i da li se lajkuju. Učiniću da prezir nagrize zdravo tkivo, jer ne cenim ljude koji vrednuju tek izgubljeno.
U izražavanju podrške, podeli sreće, saučestvovanja u bolu sa pravim prijateljima, retko će ko koristiti citat, potpisujući sebe tuđim rečima, stavljajući provereni pečat velikih mislioca. Pravi prijatelj, kao prvo ne sumnja u odnos i ima svoje mišljenje, ne treba mu od tuđeg pisca. On govori iz stomaka i srca, zavisno od emocije. On sebe daje dovoljno, da primalac oseti tu verodostojnost, pa je ne mora pojačavati tuđim mislima. U takvim slučajevima ne postoji nesigurnost koju podržavaš Tolstojima, Preverima,..Tada jednostavno staneš pred čoveka i samo ga iskreno zagrliš rečima, osim ako si totalno nenačitan, antitalenat ili iz tebe izlazi mucanje u vidu pokušavanja. Tada je i zagrljaj ili samo stisak ruke dovoljan. Jer onaj kome to namenjuješ, iskrenost zna da oseti. Sve drugo, tuđe ,je ispomoć, poštapanje. Drugi se čitaju kad sa njima uživaš, prijatelj se čita uvek samo svojim rečima.
Naravno i kada padamo. I tada su dopuštene neke tuđe, uzvišene misli, da nas podignu. To je obično znak da nam pravi prijatelji nisu bili dovoljni, da nas njihove reči nisu dovoljno dotakle da se održimo na površini entuzijazma. Ili, opet da niko nije pogodio suštinu u dubini tog našeg stanja, u čiji ponor nas je nešto, neko survao, nenadano, da se nismo mogli zadršati ni rukom, ni srcem, ni prijateljem.
Drugi put ćemo pobediti. Osvojićemo željene vrhove. Ako ne sa mnom, a ono sa drugima. Ja ću i dalje iskreno slati pozitivne vibracije kroz neke svoje reči, da bacim drugačije svetlo. Drugo, nešto više, nikada mi nije dopušteno…