Plivači osvojili 10 medalja na Vidovdanskom kupu

 

LESKOVAC – Ekipa Plivačkog kluba Leskovac donela je sa “Vidovdanskog kupa 2013” 10 medalja, tri zlatne, dve srebrne i pet bronzanih.

Međunarodni plivački miting Vidovdanski kup održan je juče u Kruševcu i na njemu je učestvovalo  19 plivača, uglavnom mlađih kategorija.

Osvajači medalja su:

Jović Irena 2002 – 1 mesto na 50m leđnim stilom i 2 mesto na 50m prsnim stilom u kategoriji plivačica 2002 godišta

Stojiljković Marija 2000 – 1 mesto na 100m prsnim stilom u kategoriji plivačica 1999-2000 godište

Zlatković Vukašin 1999 – 1 mesto na 100m prsnim stilom u kategoriji plivača 1999-2000 godišta

Dimitrijević Viktor 2005 – 2 mesto na 50m delfin stilom u kategoriji plivača 2003 godište i mlađi

Marković Miljana 1999 – 3 mesto na 100m prsnim stilom u kategoriji plivačica 1999-2000 godišta

Zlatković Neda 2004 – 3 mesto na 50m prsnim stilom u kategoriji plivačica 2003 godišta i mlađe

Joić Veljko 2002 – 3 mesto na 50m prsnim stilom u kategoriji plivača 2002 godišta

Mitić Marko 2003 – 3 mesto na 50m na 50m prsnim stilom u kategoriji plivača 2003 godište i mlađi

Ženska štafeta 4x50m u apsolutnoj kategoriji – 3 mesto -u sastavu „Petković Milica 1999, Jović Irena 2002, Marković Miljana 1999 i Stojiljković Marija 2000“

(Kraj)

 

 

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

17 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
djura
28.06.2013. 00:52

Posto smo ipak, ni sami ne znamo kako, uspeli da vrh Demokratske stranke zainteresujemo za slucaj Leskovackog Drajfusa, dozvolicu sebi da se pred sutrasnji veliki praznik bavim temom koja u sebi nema mnogo politike. Ili je mozda ipak ima i previse. Zavisi od toga sta se smatra politikom, a sta sudbinom.

Da unapred upozorim. Ovo nije tema koja bi mogla da zanima moje demokrate. Takodje ovaj tekst nece biti u onom fizickom obimu, koji bi mogli da savladaju skakavci. Dverasi se sigurno nece sloziti sa dobrim delom mojih navoda. Zbog toga cu ovaj moj komentar pokusati da sakrijem ovde, gde nikome nece smetati. Pa kome je ovo u stvari pisem?

Sutra je Vidovdan.

Ne zna se da li je taj dan vise, religijski simbol ili stalni istorijski granicnik, za srpski narod. Ja nemam nameru da odgovaram na tu dilemu. Nisam istorijski, a jos manje religijski strucnjak. Realni poznavaoci obe materije, bi ipak rekli, da u oba slucaja i ne postoje strucnjaci. Postoje samo zvanicno nametnute verzije, za koje niko ne moze sa ubedljivom sigurnoscu da potvrdi da su tacne. Pri tom mislim i na religiju i na istoriju. Ipak pokusacu da podsetim na neke dogadjaje, koji su vezani kako za sam Vidovan, tako i za sam srpski narod.

Po svemu sudeci, Vidovdan je jedan od najznacajnijih datuma u istoriji nas Srba. Uvek preloman i gotovo uvek koban. Dan koji se stalno ponavlja kao neka svojevrsna prekretnica. Za sutrasnji Vidovdan nam predsednik Srpske vlade, bas kao i njegov prvi podpresednik, danima najavljuje da ce biti prvi „srecan“ Vidovdan koji su Srbi docekali. Pa ko je onda taj svetac Vid, koji u pravoslavnom Srpskom narodu ima svoj dan, za koji svi mi znamo? Izgleda da za taj dan znaju i ono drugi koji nisu Srbi. Da nije tako, ne bi ga stalno i uporno birali za dan, kada pokazuju svoje namere prema nama.

Znamo svi (valjda) da mi Srbi nismo oduvek bili hriscani. To je sasvim razumljivo jer su Srbi kao narod, mnogo stariji od hriscanstva. Necu o tome kada smo se pokrstili jer se oko toga jos uvek vode akademsko istorijske bitke. Pre toga smo naravno imali neku drugu religiju. Sada je zovemo paganskom, ali nasim precima ona je bila jedina prava. Njeno trajanje u Srba je bilo bar nekoliko puta duze od trajanja danasnjeg, preovladjujuceg hriscanstva. Na tom nekadasnjem Srpskom Panteonu nije sedeo jedan Bog, kao sto je danas slucaj. Bilo ih je vise.

Imena svih nekadasnjih bogova je nova hriscanska religija zelela da zatre u samom korenu. Nekima od njih su ipak ostali tragovi koje je jos uvek moguce prepoznati. Jednom od tih bogova je u imenu Vidovdana u potpunosti sacuvano ime. Svetovid. Jedan od najpostovanijih. Neki izvori govore da je cak bio vrhovno bozanstvo.

Dakle ne radi se o „obicnom“ svecu. Radi se o Bogu Svetovidu ili Svevidu. Starom Srpskom bogu koji nova hriscanska religija nije mogla da zatre, kao sto je to uspela u vecoj ili manjoj meri sa ostalim Srpskim bozanstvima. Nova religija je u onim slucajevima gde nije mogla da pobedi silom, (krvlju i macem) nastupala pametno i lukavo. Dopustala je obicaje, nadajuci se da ce vreme uciniti svoje i da ce na kraju sve to biti potisnuto. Prosli su vekovi. Vreme kao sto vidimo jos uvek nije ucinilo ocekivano. Secanje uporno opstaje.

Nije pomoglo cak ni to sto je crkva taj dan kada su Srbi slavili svog Svetovida, posvetila Svetom Vitusu, cudotvorcu rodjenom na Siciliji koji je ziveo u vreme Rimskog cara Dioklecijana. Srpska crkva inace u svom kalendaru ovaj dan (kao sto je slucal i sa ostalim danima) posvecuje nekolicini svetaca. Preovladjujuci, bolje reci glavni za ovaj dan je Sv. mucenik knez Lazar i sveti srpski mucenici. Samo je ovaj svetac, u ovom danu tzv. crveno slovo. Ostali nisu. Znamo kada su knez Lazar i njegovi vitezovi postradali. Pre toga preovladjujuci svetac ovoga dana za Srbe je bio staro zavetni prorok Amos. Svetog Vita (Vitus), Srbi imaju zabelezonog u svom kalendaru i to je sve. Njega mnogo vise postuje Katolicka crkva.

Ali vratimo se mi nasem Vidovdanu, odnosno Svetovidu. On je bio, izmedju ostalog, bog sunca i bog rata. Tesko se prisecamo toga. Mi Srbi znamo sve o bogovima starih Grka i Rimljana, a nase sopstvene bogove u koje smo verovali do pre samo tridesetak generacija, smo gotovo potpuno zaboravili. Za Svetovida se takodje verovalo da sve vidi (da vidi ceo svet) pa je to jedno od objasnjenja za njegovo ime. Predstavljan je u cetvoroglavom obliku. Svaka glava je gledala na jednu stranu sveta.

Zabelezeno je da je poslednji hram posvecen ovom mocnom bozanstvu unisten u Arkoni, na ostrvu Rujan, upravo na Vidovdan 1168 (ili 1169) godine. To je danas najsevernija tacka Nemacke, a ostrvo je prekrsteno u ponemceno Rigen. Unistenje grada Arkone, izvrsila je Danska hriscanska armada. Dakle klasican krstaski rat. Sve ovo znamo zahvaljujuci tome sto je za Dance ovo veoma vazan istorijski dan. Od tada zapravo pocinje uspon njihove drzave. O svemu ovome su ostavili veoma precizne zapise. Zapise na koje recimo savremena Srpska istoriografija uopste ne obraca paznju.

Za nas je posebno vazno to sto je stanovnistvo koje je zivelo tamo pre tog pogroma, bilo Slovensko. Tacnije Srpsko. Ostrvo Rigen, kao uostalom i cela danasnja Nemacka, je prepuno Srpskih toponima. Mnogi su bukvalno i nevesto prevedeni. Mnogi su ostali apsolutno nepromenjeni. Jedan od njih je Sveta gora, na cistom Srpskom jeziku. Jedno od imena tog nekada brojnog naroda, satavljenog od plemena, koji je vecinski naseljavao ceo Balticki sever kao i zapad Evrope, je bilo Beli Srbi. Njihovi danasnji, jedini ne asimilovani ostaci su Luzicki Srbi. Narod od 70 hiljada dusa, smesten u Nemackoj pokrajini Saksoniji. Malo ostvo Srpstva u ogromnom Germanskom moru. Danas su oni najmanji slovenski narod. Nije uvek tako bilo. Na kraju krajeva, u zvanicnoj istorija Berlina stoji da su do 14 veka njegovi stanovnici bili iskljucivo Srbi. Cak je i verovatno najveci od svih Nemaca, onaj koji je zapavo stvorio Nemacku ovakvom kakvom je danas znamo kancelar Bizmark, govorio da je majka njegovog oca, govorila samo i jedino srpski.

Luzicani danas sebe zovu kratko i jasno Srbi. Za nas kazu da smo Juzni Srbi. Jos je interesantnije da za sebe govore da poticu sa Balkana. Jedna od njihovih omiljenih i najzivljih legendi je prica o dva brata koja su se delila. Po toj prici sa dobrom istorijskom podlogom, polovinom 7-og veka odluce dva sina Srpskog kneza Dervana iz plemena Bodrici, da se podele. Jedan sa polovinom naroda ostade u domovini oko reke Labe, a drugi sa polovinom naroda krenu prema jugu. Odatle tu legendu preuzima grcki car Konstantin Porfirogenet i svedoci da su se ti Srbi naselili na Balkanu. Ono sto nam Porfirogenet ne saopstava, a sto se moze saznati iz drugih izvora koji su stariji (pa samim tim i verodostojniji) od njegovog (ali potpuno skrajnuti), je da su dosavsi na Balkan, ti severni Beli Srbi, zatekli narod koji su po jeziku u potpunosti razumeli. Srbi su dakle zatekli Srbe?

Ne zelim da izvalacim nikakav zakljucak na osnovu napred navedenog. Ne zelim da u ovom mom pisanju neko prepozna tvrdnje mnogo osporavanog Ruskog akademika, Jovana Deretica. Nemam nameru da se bavim Srpskim tezama koje govore o Srbima kao narodu najstarijem. Sve sto sam napisao je zasnovano na zapisima koje nisu ostavili Srbi. Jedino sto moram pre no sto nastavim dalje, da primetim je da je neverovatno duga istorija Srba, protkana mnogobrojnim seobama. Mreza puteva kojima je u proslosti srpski narod prosao, je zapanjujuca. Euro-Azija je bukvalno isarana putevima Srpskih seoba i ispisana Srpskim toponimima. Sve je to ostalo zamrseno u hodnicima istorije. Najvecim delom namerno sakriveno. To sto su drugi krili i falsifikovali je u potpunosti razumljivo. Zasto Srbi potpuno dobrovoljno pristaju na to je neshvatljiva pojava.

Srpski narod, taj rasadnik iz koga su nastali mnogi (bolje reci svi) slovenski narodi, danas je skrasen samo na Balkanu. Kretanja i seoba vise nema. Srbi se danas sele samo kao pojedinci, sa svojim najuzim porodicama. Na taj nacin ne ostavljaju cak ni najmanje tragove. Za samo nekoliko generacija, postaju ko zna ko i ko zna gde. Nestaju sasvim tiho i neprimetno. Od cuvene konstatacije Atinskog hronicara iz 15 veka, Laonika Halkokondila koji kaze: „Rod Tribala, Srba, na celoj zemlji je najstariji i najveći, pouzdano znam“, polako ali sigurno se krecemo prema onom imaginarnom mitskom stablu kruske (ili sljive), pod kojim ce na kraju stati svi preostali Srbi.

Dakle, nije Kosovska bitka, prva bitka Srpskoga naroda koja je vodjena na Vidovdan. Bilo ih je i pre toga. Zaboravili smo ih, kao sto smo zaboravili ko smo i sta smo u proslosti zapravo bili. Posle Kosovskog boja, na taj isti dan su se izdesavali mnogo dogadjaji koji su takodje imali kobne posledice po Srbe. Na taj dan je 1881. godine potpisana tajna konvencija o zavisnosti i potcinjenosti Srbije prema Austrougarskoj. Samo 33 godine kasnije, Gavrilo Princip je na taj dan u Sarajevu ubio Nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu. Nakon toga, u cetvorogodisnjem svetskom sukobu, Srbija je izgubila trecinu svoje muske populacije. Prakticno su ostali samo starci i golobradi decaci. Na isti taj dan, rat je i zavrsen. Posle nekoliko godina na Vidovdan je proglasen Vidovdanski ustav. Truli dokument koji je predhodio sestojanuarskoj diktaturi koja je bila generator buduce medjusobne mrznje Jugoslovenskih naroda. Posle drugog svetskog rata, na Vidovdan 1948 godine, dogodila nam se rezolucija inforbiroa. Milosevic je na isti taj dan 1989 postao neprikosnoveni gospodar Srbije. Samo 12 godina kasnije na isti dan je izrucen Haskom tribunalu. Na isti taj dan 1990. Franjo Tudjman je razotkrio svoje prave namere prema Srbima u Hrvatskoj. I tako do sledece prilike…

A mozda nas to vekovima, kaznjava i opominje upravo Svetovid. Ne zato sto smo se odrekli stare vere, vec zato sto smo se sa izborom nove, odrekli svih onih Srba koji su drugaciju izabrali.

Sutradan 28 Juna 2013 godine, po recima Ivice Dacica i Aleksandra Vucica, treba da iscekujemo nesto sasvim drugacije od dosadasnjeg iskustva. Ceka se odluka iz Brisela. Po njima sutra ce nam se dogoditi prvi pobednicki Vidovdan.

Sta god se sutradan bude dogodilo, ja ne mogu a da se ne zapitam: „Ako smo mi pobednici, ko je onda porazen“?

Ako smo mi pobednici, zasto se onda i ne osecamo tako.

vida
28.06.2013. 08:54
Odgovor za  djura

U eri interneta, svi smo mi pomalo disleksični. To je nemali problem. Samo oni što pročitaju ovaj tekst, zastideće se što su propustili toliku literaturu tokom svog misaonog života. Smisao mnogih je da misao na copy paste izrade. Ali, ovaj tekst je autentičan po mnogo čemu. Urađena je sinteza, analiza, izveden zaključak tematski i data lična razmišljanja sa notom usmerenja.

Srbin prestaje tamo gde nema vere u sebe. Često tu veru zamenimo pojmom sila. Sili se čovek sa viškom samopouzdanja uz manjak znanja. Vera, samopouzdanje iz rada dolaze, onog umnog i fizičkog(prakticiranje).

Znam da su Srbi bili hrišćani kao i katolici. Kad smem, jer disleksični skoče da me ubiju, ja kažem da mi je žao kad god se delimo kao Srbi. Oćutim detetu za svetog Savu i njegovo delo, koliko je korisno, a koliko štetno.

Volim da slušam drugačije priče. one neobjavljene, gde se još uvek debatuje, sukobljavaju stavovi. Tako kažu da je Isus Hrist živeo dugo, dočekao duboku starost. To kažu neki doktori nauka, pa starinski magistri, sve ljudi od po preko 80 godina. Ja slušam, ne zauzimam stav. Imam samo pola veka života i tri kamiona pročitanih knjiga. Znači, ne znam sve. Čitam još uvek, Sklonili su ga, kažu, da narodu ostane vera. Umro je i zna se gde je sahranjen. To je misterija. Kriju istinu. Ovo što procuri, kao nije tačno, izmišlja narod.

Kome je vera potrebna. Moćnicima nije. Ona je važna za izneverene nade, za nemoćne, kad su bolesni ili u finansijskim problemima. Oni tada veruju u idole, bogove. Ima rečenica koja kaže raseci drvo, ja sam tu. Mene ćeš naći svuda. Ali, nekom je odgovaralo da bogovi stanuju baš u crkvama. A danas bogova ima i u džipovima. Neću dalje o tome.

Moj Bog je u mom srcu i on mi ne da da lažem, kradem, mrzim, zavidim, ubijem boljeg. Kad poželim da se osamim, tad u crkvu odem. Da tamo oćutim svoje misli. Tamo definitivno ima sinergije, kad mnogo ljudi sa sobom u tišini razgovara. Čovek se na čoveka oslanja.

Ne znam na koga se Vi oslanjate. I to je Vaša stvar, nemam prava da se ubacujem. Ipak, sigurna sam da je teško, veoma teško naći partnera koji će čitati vaše životne tekstove. Ja sam imala sposobnost da nakon nekog vremena provedenog sa sebi dragom osobom, otpočnem da čitam njegove misli. To je ono kad radimo neizgovorene stvari, jer osećamo jedno drugo. Ja Vam želim da niste usamljeni, da sem ovog pisanja na portalu, imate pratioca, saputnika ili možda Vi nekog pratite. Nije lako imati ovoliko zabeleženih detalja pročitanih dela, a nemati sa kim da se takva razmišljanja i podele.Ja zato često ćutim. Tada najviše pričam, al u sebi. I to je život.

Srećan nam Vidovdan. Da svako od nas na izvestan način progleda. Da stari pošalju svoje misaono iskustvo mladima, da se mladi oslobode površne komunikacije i počnu da prihvataju sugestije iskusnijih, da sugrađani osete prednosti slobode kad smeš da kažeš što misliš i kad ta misao pogodi cilj. Neka progledaju danas i bolesni i sputani.

djura
28.06.2013. 10:10
Odgovor za  vida

Hvala.

Lela
28.06.2013. 12:18
Odgovor za  vida

MISLIM DA STE DECI UNISTILI SLAST LEPIH REZULTATA OVIM POLITICKO-EDUKATIVNIM TEKSTOVIMA. AMAN LJUDI IDITE NA NEKI DRUGI TEKST OSTAVITE DECU NA MIRU.

pisci
28.06.2013. 13:31
Odgovor za  Lela

Pa ljudi ovde i pametuju zbog dece, a ne zbog masnih kolača. Ovi sajtovi nisu za decu, nego za njihove odrasle, trenere, roditelje, rođake, odrasle drugare, bake, deke, da se diče i ponose, ali i glas raznose, da se vredi boriti za prave stvari i da neće zauvek vladati stanje bez kriterijuma gde je kvalitet pobednik, a kvalitet gubitnik.
To je važno da nosimo sa sobom:osećaj za pravdu, kvalitet, kriterijum, priznanje boljeg. Danas vas na svakom koraku demantuju u ovome za šta se zalažemo. Danas će vas ubiti za pare, nameštenje, ukrašće vam muža, a onda ga odbaciti zbog nekog nikakvog na funkciji, unesrećiće vam decu i urodiće se sa vama sa vašom zajedničkom decom da biste se zauvek zakačili za mediokritet, a onda će vas izdati i otići gorem.
Svuda oko nas nepravda. Deca su svetla tačka uvek. Ona su naše zvezde sijalice. I dobro je da uče. Sport je lep, zdrav, koristi, ali moraju da znaju da sport iziskuje i predispoziciju fizičkog stanja, tako da budu oprezni. Neka čiataju, puno da čitaju kao čike i tete koje pišu tekstove, a manje da sede na fejsbuku. Neka ne objavljuju svoje mladalačke slike. One su za kućni album i samo za oči prijatelja. Fejsbuk je društvena mreža i tu dođe svako, radoznao, kvaran, sposoban da montira stvari. A naša deca treba da budu i ministri i naučnici, pa učitelji. Šta će im nepromišljena dela iz mladosti, kao što je fejsbuk i njemu slične pojave.
Neka uče od odraslih, iskustvo zlata vredi. Tako će izbeći neprijatnosti. Mi ih štitimo od ishitrenih i posledičnih koraka. Da mogu sami, ne bi smo za njih i po zakonu odgovarali do njihove osamnaeste godine. Ipak smo im potrebni. Kakvi, takvi.
A pisci pišu da bi se čitali. Uvek su korisni, ako ne danas, koristiće sutra. Znaćete kad, oseti se to.

Mirjana
28.06.2013. 14:00
Odgovor za  pisci

„ukrašće vam muža, a onda ga odbaciti zbog nekog nikakvog na funkciji,“
Samo ovaj deo govori koliko si ti obolela i isfrustrirana.
Pod hitno na terapiju!

Поносни Родитељ
28.06.2013. 13:33
Odgovor za  Lela

У праву сте, Лела, поптуно се слажем и са Вама а и са Црним Марком. Велика је количина сујете која избија из ове преписивачке квазиинтелектуалне онаније и јасно говори да су у питању болиди који верују да су важнији од наше деце.
Ово је стварно бедно, направите своје блогове, ово је информативни портал где се пишу коментари на објављене чланке

djura
28.06.2013. 16:02

Ponosni roditelju

Veoma retko odgovaram i ulazim u polemiku sa onima koji komentarisu ono sto sam napisao. Nemam potrebu za tim, jer obicno sve sto smatram potrebnim, ja iz prve napisem. Za ovu moju tvrdnju imam mnogo svedoka na ovom portalu, kako medju istomisljenicima, tako i medju neistomisljenicima.

Ponekad se eto dogodi da odgovorim. To se desava obicno tada, kada shvatim da taj komentator u stvari nista nije razumeo, a da ipak nije imao losu nameru.

Pripisali ste mi sujetu? Zasto? Zato sto sam ostavio komentar na tekstu koji bi inace imao jedan ili dva komentara sa cestitkama familije. Klasicni pozdravi i zelje (pogledajte predhodne vesti na istu temu). Castili ste me sa hrpom ne Srpskih izraza, za koje sam siguran da znate sta znace. Zamerate mi na pisanju? Tvrdite da sam prepisivac?

Ne kazem da niste u pravu. Ne bih da se izjasnjavam o Vasem komentaru, jer Vas pre svega ne razumem. U jednome se ipak u potpunosti slazem sa vama.

Deca su najvaznija na svetu.

Pogotovu nama roditeljima. Pretpostavljam da je jedno od dece na propratnoj fotografiji, razlog Vaseg ponosa. Ja vam najiskrenije cestitam na uspehu koji je Vase cedo postiglo.

Jedno od dece na istoj toj slici, nekim cudom prirode, ima polovinu moje krvi. To bi trebalo da bude sasvim dovoljan razlog da i ja budem ponosan, barem u onoj meri u kojoj ste to i Vi. Takodje je taj isti razlog, i vise nego dovoljan da pisem ono sto pisem, na nacin na koji to pisem.

Dakle postovani Ponosni Roditelju

Vi i ja , kao verovatno i svi normalni roditelji na svetu, sve sto radimo u zivotu, radimo zbog svoje dece. Ja se licno trudim da to cinim na najbolji moguci nacin. To se narocito odnosi na ono sto pisem, jer sve sto pisem, pisem upravo zbog dece.

Ne samo moje.

Od srca vam zelim srecan praznik i jos mnogo medalja i uspeha, kojima ce Vas obradovati Vasa deca.

datum
28.06.2013. 09:28
Odgovor za  djura

Srecne nam rane junacke. ja i ne volim ovaj dan.

Поносни Родитељ
28.06.2013. 18:17
Odgovor za  datum

Пут до пакла је пооплочан добрим намерама, кажу.
А многи се крију иза деце и деца им дођу као оправдање за све глупости и неподопштине које чине.
Срећа па нам деца немају нејака плећа па издрже родитеље отроване политиком који узвикују ружна имена још ружнијих људи „Бојта!Бојта!Меско!Меско!Шешељ!“
Ено, пун је фејсбук „срећне деце“ политиком и мржњом отрованих родитеља.
Неки имају шајкачице са кокардама и држе црну заставу са лобањом и две бутне кости, друга шире заставу ДС, трећа држе транспарент „нећу у европу“…..
Не, нисте у праву, Ђуро тим пре што је на слици и Ваше дете.
Испод слике која означава један од ретких великих успеха наших малих лесковчана права је јерес збуњивати и контаминирати децу недореченим страначким памфлетима чији је крајњи циљ ширење мржње и нетрпељивости.
А о неукусу спомињања Ваших видовданаца, белих срба, троглаваца, перунаца, Исусу у старачком дому и другим крвавим Хари Потерима из Вашег текста да и не причамо

SVETOVID
28.06.2013. 09:32
Odgovor za  djura

Naš novi SVETOVID je Aleksandar Vučić, pa ti Djuro možeš samo da pukneš od muke i da ostavljaš komentare ode pored sjajnih rezultata dece koja pojma nemaju šta je svetovid.

Karlo
28.06.2013. 11:01
Odgovor za  SVETOVID

Od svetovida do diktatora nije daleko…

pobeda
28.06.2013. 09:35
Odgovor za  djura

Bravo maleni!

Vi ste svetli momenat učmalog Leskovca. Šteta što ovde nema malo više sporta, tog dečijeg sporta, školskog sporta. Da se otkačim od ovih političkih fdosadnih faca

pitanje
28.06.2013. 09:37
Odgovor za  djura

Oće li neko pametan da mi kaže šta će nam danas dati u EU. Datum ili datum za datum?

СрбИН
28.06.2013. 07:36

Не знам да ли си ово стварно знао или си, одлучивши да пишеш, тек ишчачкавао податке и информације са интернета али све једно ти свака част за оволики, слободно могу да кажем поучан, текст. Да ли ће се Двераши сложити или не, не треба да бринеш, они су од оних који, вероватно, најреалније гледају на живот у Србији а поуздано знам да и међу њима има оних који нису под утицајем цркве и свих светаца, поуздано
таманн колико и у песми коју си приложио видим да у Теби има довољно национализма, оног правог.
Лично, мислим да и овај Видовдан може да буде тужан, у оном делу очекивања господина Вучића, Дачића, и свих осталих који желе да данас добију датум за почетак преговора са ЕУ.
П.С
Добићеш ти и минусе за овај текст, од оних које ће мрзети да прочитају, затим од оних којима је Ђура као неко ко подржава ДС сам по себи иритантан.
Кад боље размислим, да сам на месту госпође Милице, уреднице, преговарао бих са Тобом да пишеш колумну на лесковачке теме.
Живели, брате Србине!

Crni Marko
28.06.2013. 10:38

Portal je definitivno postao jedno jako bolesno mesto koje osobama sa ozbiljnim dijagnozama služi kao terapija.
Sada ispod teksta o uspesima naše sportski ostvarene dece mogu da se pročitaju tekstovi kompleksaša i neostvarenih anonimnih individua u najboljem maniru Trećeg oka.
Lep doprinos povratku u devedesete, vrlo je verovatno da vas čita i mama Mira u nekoj dalekoj ruskoj dači.
Alal vam vera redakcijo

Teodora
28.06.2013. 18:10

Gledam kakvih desavanja ima u Leskovcu. Sport. 15 komentara. O hvalin te Boze da i ovoliki btoj komentara ima ovakva vest. Otvaram je. Pocinjem da citam prv komentar.
Sledi razočarenje.
Djuro, vreme Vam je zaodmor. I svima vama koji niste dopustili da ova deca dobiju pohvale. Za njihov uspeh. pust