LESKOVAC – Pre 45 godina, 25. maja 1970. godine, na Svetskom prvenstvu u Ljubljani, reprezentacija Jugoslavije završila je veliko takmičenje sa prvim zlatom u istoriji naše košarke.
Na čelu sa selektorom Rankom Žeravicom reprezentaciju su sačinjavali: Krešimir Ćosić, Dragutin Čermak, Vinko Jelovac, Aljoša Žorga, Nikola Plećaš, Damir Šolman, Ljubodrag Simonović, Trajko Rajković, Ivo Daneu, Ratomir Tvrdić, Dragan Kapičić, Petar Skansi i Leskovčanin Trajko Rajković
Veliki peh je zadesio Jugoslaviju 2. juna 1969. godine pogibijom Radivoja Koraća. Bez njega, pod velikim pritiskom tadašnjeg državnog vrha i javnosti, ovaj tim je postao besmrtan.
Na prvenstvu je učestvovalo 13 reprezentacija. U odlučujućem meču, u hali „Tivoli“ Jugoslavija je pobedila reprezentaciju SAD i postala prvak sveta pre poslednjeg kola turnira. Američka selekcija je pobeđena rezultatom 70:63, a zlato je darivano predsedniku Josipu Brozu Titu kao poklon.
Nažalost, turnir je na neki način ostao upamćen i po velikoj tragediji, koja se zbila tri dana posle osvajanja zlata, kada je šampionski centar Trajko Rajković preminuo zbog srčane mane.
Na današnji dan, 7. decembra 1937. godine u Leskovcu je rođen jugoslovenski košarkaš Trajko Rajković.
Bio je igrač centarske pozicije, visine 210 cm. Sa 22 godine, 1959, dolazi u OKK Beograd, kao student medicine. Prema rečima njegovog saigrača iz reprezentacije Ljubodraga Simonovića, Trajko je bio „pomalo nespretan i bojažljiv mladić od koga se tek ponešto moglo očekivati.“
Napornima radom i treningom je za vrlo kratko vreme stao rame uz rame sa Radivojem Koraćem i Slobodanom Gordićem. Imao je karakterističan horog kao i izuzetan osećaj za skok, te je bio neršiva enigma za centre Olimpije, Partizana, Crvene Zvezde, Zadra.
Pored OKK Beograda igrao je u Italiji za timove Libertas Livorno i Rejer Venecija Mestre.
Kao potvrda Rajkovićeve košarkaške vrednosti, i merila rada i uspeha, ubrzo je dobio poziv za reprezentaciju od strane profesora Aleksandra Nikolića. Boje nacionalnog tima je branio od 1963. do 1970. godine. Sa reprezentacijom je osvojio dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima 1965. i 1969. i bronzanu 1963. , srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1968. , srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu 1967. i zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu 1970.
Umro je 28. maja 1970. godine, u 33 – oj godini života od srčane mane.
Ivo Daneu je posle turnira govorio kako se Trajko žalio na bol u grudima i tokom turnira. Ljubodrag Simonović, nekadašnji košarkaš Crvene Zvezde je rekao: „Na svetskom prvenstvu u Ljubljani 1970, da li zbog greške lekara koji su olako shvatili psiho – fizičku slabost jugoslovenskog centra posle jedne od utakmice šampionata, ili jednostavno sudbine, iznenada prestaje da kuca srce Trajka Rajkovića. Na tom šampionatu u glavnom gradu Slovenije Jugoslavija prvi put u istoriji postaje svetski šampion. Prvi svoj veliki uspeh nacionalni tim platio je skupo. Nacija je dobila velikog šampiona. Izgubila, ništa manjeg…“
Iza Trajka Rajkovića je ostala supruga Biljana, sin Vladimir i unuci Viktor, Filip, David i jedna velika uspomena na leskovačkog diva, krupnog čoveka i telom i srcem, košarkaša koji je zlatnim slovima sa svojom generacijom pisao istoriju jugoslovenske košarke.
U znak zahvalnosti Leskovac bi trebao da mu se oduži tako što bi jedna ulica u njegovom rodnom gradu nosila njegovo ime – Trajko Rajković.
Master istoričar Milan Ž. Trajković
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Odmah, na sledećoj skupštini grada, preimenovati ulicu Koče Popovića(ratnog …., čoveka koji je sravnio sa zemljom grad Leskovac) u ulicu Trajka Rajkovića.
To je najmanje što možemo učiniti za ovako velikog sportistu.
ne lupaj
Dečkonja se setio Koče Popovića a ulice tipa Kumrovačke, Vinkovačke, Pazinske itd. zatim Prva, Druga….itd.
Ima ulica i dovoljno ličnosti po kojima bi mogle da nose nazive: Pavle Vujisić, Bata Stojković, Bora Todorović, Čkalja, Mija Aleksić…
Malo volje i sve mogu da budu „krštene“ imenima ljudi koji su to, svakako, zaslužili.
Taj Koča je po dokaziman koji se nalaze u lesk. istorijskom arhivu kao i mnogim drugim, najodgovorniji za bombardovanje ovog grada.
Zato sam spomenuo tog zločinca.Nema drugog razloga.Meni ne smeta Vinkovačka ili Kumrovačka ulica, imaš i Leskovačku ulicu širom Hrvatske, čak mislim i u samom Zagrebu da postoji.
@Ulični svirač,Dečkonja je svetski čovek, moderan i u trendu.Njemu ne smetaju Hrvati.Njemu smetaju Srbi.
Većina današnjih Hrvata su Srbi poreklom.Pogledaj neke Austrougarske popise u sve će ti biti jasno.Takođe i 95% muslimana u Raškoj su poreklom Srbi, nešto manji % u Bosni.
Ja ovog komunistu, koji je naredio da se Leskovac sravni sa zemljom, ne smatram Srbinom.U momentu bombardovanja nije bilo Nemaca u gradu.Grad su zauzeli četnici, što je lako dokazivo iz pisma četničkog komantanta Vlasotinca, koje upućuje saveznicima.Sadržinu pisma možeš pročitati u lesk. istorijskom arhivu.
Pored toga,gospodin Dečkonja, veruje više Austrougraskim popisivačima nego svom, tvom, mom dedi, padedi, čukundedi?
Pa austrougarski popisi su validni za Dalmaciju,Slavoniju,Baranju,Istru,Liku i dr. po tim popisama znamo koliko je Srba živelo u tim krajevima.Kao što verujem Turskim popisima za Kosovo u 15 veku, tako verujem i austrougarskim.Naši djedovi nisu radili popise u ovim krajevima, tako da nam nisu ostavili pisane podatke.Imamo podatke samo za Dubrovnik i okolinu i to sa kraja 19 veka.
Nego, zašto ti branis Koču?Smeta ti istina, sravnio ovaj grad sa zemljom, unazadio nas za dva veka, i još ima ulicu
Ne širi svoje ogromno neznanje. Leskovačka ulica u Zagrebu ne postoji, nit je ikada postojala. Čak ni ulica sa nazivom Hrvatskog Leskovca.
Svoje mesto na mapi Zagreba imaju Alibunarska ulica, Apatinska, Zemunska, Petrovaradinska, Bačka, Somborska, Subotička, Rumska, Slankamenska, kao i Trstenička ulica iz centralne Srbije.Rekao sma da mislim, u nekim tradovima postoji leskovacka, čitao sam na netu
Ti pa ko Vikipedija, sve znaš.
I mnogo, bre čitaš taj net.
Djedova mi.
“ Alibunarska ulica, Apatinska, Zemunska, Petrovaradinska, Bačka, Somborska, Subotička, Rumska, Slankamenska“ Sve toponimi na koje su Hrvati oduvek imali aspiracije. Jel ima možda u Sofiji ulica Vranjska, Leskovačka…
Dečkonja je malo naivan. Ili se samo pravi.
Legendi ime neke vazne ulice u Leskovcu. Pokrenimo inicijativu!