Zanemarivanje i nasilje nad starima najbolje čuvana porodična tajna

Zanemarivanje i nasilje nad starima je u Srbiji najbolje čuvana porodična tajna, nešto što se događa između četiri zida, u krugu najbližih, od kojih stariji uglavnom i zavise, pa zato im ne preostaje ništa drugo osim da – trpe i ćute, a da zanemarivanje i zlostavljenje prijavljuje neko drugi.

Često se događa da se stari ljudi pronađu i mrtvi u svojim stanovima ili kućama. Oni umiru usamljeni, iako njihova deca stanuju možda svega nekoliko kilometara dalje. Možda su daleko 50 ili stotinu kilometara. Možda se nalaze na drugom kontinentu. Ipak, ti događaji su najpotresnija ilustracija nasilja nad starima.

“Neko će reći da stari ljudi koji su doživeli ovakvu tragičnu sudbinu nisu žrtve nasilja, već je reč o surovoj realnosti i savremenom životu. Sve brže se živi, tačno je i da se deca bore za egzistenciju i da nemaju vremena za ostarele roditelje. Ali nebriga o roditeljima jeste nasilje”, kaže za juGmediu direktor leskovačkog Centra za socijalni rad Predrag Momčilović.

Podaci Centra za socijalni rad u Leskovcu, Vlasotincu, Lebanu, Bojniku i Medveđi pokazuju da raste broj prijava za krvična dela zanemarivanje i zlostavljanje starih, mada je vid nasilja nad tom popluacijom još uvek duboko sakriven od očiju javnosti, a skrivaju ih upravo oni koji pate u takozvanom trećem dobu ili sunčanoj jeseni

U Centru za socijalni rad Leskovac u toku 2018. godine podneto 17 zahteva od strane Osnovnog suda radi određivanja privremenog staratelja u postupku lišenja poslovne sposobnosti, po službenoj dužnosti pokrenuta su 6 predloga za lišenje i 15 poslovne sposobnosti od strane organa starateljstva. U 2018. registrovano je 20 prijava, a u 2019. godini 36, od kojih su 6 slučajno otkrili radnici centara, 22 komšije i dalji rođaci, a samo 8 osoba, žene, same su prijavile zanemarivanje sa elementima nasilja. Među njima bile su samo dve žene iz udaljenih planinskih sela. Ipak, stari sugrađani se teško odlučuju na ovakav korak.

“Zanemarivanje i zlostavljanje starih je kod nas još uvek najbolje čuvana tajna. Stari, kada razgovaramo sa njima, uvek će reći da imaju razumevanja za svoju decu, za to što ih ne obilaze, ne posećuju, često ostavljaju bez prihoda. Skoro nikada ne priznaju da su zanemareni. Da su zlostavljani. To je kod nasi i dalje sramota reći. A u razgovoru sa našim socijalnim radnicima im se u očima vide bol i tuga koju ne priznaju. Kada nešto i kažu, to čine bojažljivo i skriveno. I kada im ponudimo da budu smešteni u neku ustanovu socijalne zaštite, oni se najpre konsultuju sa svojom decom. Često na kraju odbijaju takvak vid pomoći, iako na to imaju zakonsko pravo”, objašnjava Momčilović.

Istraživanja govore da se nasilje nad starim ljudima događa unutar četiri zida. Najčešći oblici nasilja su zanemarivanje, fizičko nasilje, u koje najčešće spada udaranje, šamaranje i čupanje za kosu, zatim psovanje, ponižavanje i izolacija od ljudi.

“Finansijsko nasilje podrazumeva krađu para, zloupotrebu bankarskih kartica, pritisak na potpisivanje testamenta određene sadržine ili raznih ugovora o poklonu ili doživotnom izdržavanju. Stariji ljudi o ovome često ćute, boje se da priznaju, ali ih je i sramota, jer su ih u tu ponižavajuću i degradirajuću situaciju doveli najbliži – oni kojima su posvetili ceo život”, dodaje.

U Jablaničkom okrugu nisu vršena istraživanja na tu temu, a prema istraživanjima socijalnih službi u Srbiji najčešće se starije osobe susreću sa nebrigom od strane svoje dece, snaha, zetova ili unuka, dok supružnici najčešće vrše ekonomsko zlostavljanje.

“Često se dešava da o starim roditeljima ili jednom od njih, deca u gradu – uopšte ne vode računa, a kada se desi da neko od tih starih zanemarenih ljudi dopadne bolnice, događa se da po završetku bolničkog lečenja deca odbijaju da dođu da ih izvedu iz bolnice, a u rešavanje th problema uključuje se Centar za socijalni rad. Uključujemo se tako što decu tih starih ljudi pozivamo i upućujemo ih na članove zakona koji ih obavezuju na brigu o nemoćnom članu porodice. Uglavnom uspevamo. Ako se to ne dogodi, radimo zbrinjavanje u takozvane urgent porodice, a onda zbrinjavanje u ustanove socijalne zaštite”, navodi Momčilović.

Od 201.024 stanovnika koji po proceni Zavoda za statistiku od 30. juna 2019. godine žive u Jablaničkom okrugu, 24.228 je starosti od 65 do 74 godine, 14.516 od 75 do 84 i 3.344 i više godina, što sve ukupno čini 20,95 posto stanovnika starijihod 65 godina.

 

Ovaj medijski sadržaj deo je projekta „(Ne)osunčana jesen života“, sufinansiran od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskim projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

3 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Gogi
14.08.2020. 22:05

A šta da se radi kad nasijle nad starima i bolesnima vrši država, tj vlast. I da li je nepoštovanje pozitivnih propisa i običaja vid nasilja?

podizati svest da se prijavljuje
14.08.2020. 22:59

Kao sto ste za zene u javnost pozivali da prijave nasilje, tako i za stare treba. Stari se vise stide da priznaju u javnost, smatraju da je to njihova bruka, sramota ih, stide se, da kazu da ih rodjena deca zanemaruju, a mnoge i zlostavljaju uzimaju penzije, ne hrane ih, ne oblace, ne lece. Stari trpe, mucenici, jer im zao mladih, hoce da se zrtvuju za njih, jer su tako vaspitani. To hitno treba menjati, jer time podizete svest i kod njihove dece da ako se cuje treba da decu bude sramota, a ne stare. Stari ne mogu da rade vise, i u ime odgajanja dece treba da ih gledaju ta deca. Sta mislite zbog cega majke sve redje radjaju, ma uopste ne zasnivaju porodice. Zato jer nema podrske drustva, jer muzevi balkanci misle da je njihovo samo da su na papiru ocevi i u kafani, jer kad imaju decu, nemaju za sebe, ne mogu da rade, da steknu dostojanstvenu penziju. Pisite i hvala na ovakvim tekstovima. Zamolio bih da se urade i emisije o ovome sa svedocenjima, da shvatimo problem iz vizure starih i da apelujemo na mlade, da trazimo, molimo, sankcionisemo, ako ne gledaju stare.

Liki
15.08.2020. 09:51

Za pohvalu tema zanemarivanje i nasilje bilo koje vrste nad starima. A na sramotu i obavezno sankcionisanje svih koji učestvuju u tome ko god on bio. Roditelji su nas odhranili, školovali, lečili kad smo bili bolesni. Dok nismo prohodali naša ruka u njihovoj bila nam je oslonac za hodanje. Kupali nas i hranili, šetali i igrali se s nama dok nismo narasli i počeli to sami da radimo a oni su i dalje bili prisutni! Imala sam takav slučaj i u svojoj užoj porodici i dobro znam kako to ide kao i to kako je teško ići protiv sestre ili brata a udaljeni ste tj zabranjen vam je dolazak i obilazak roditelja. Centri za socijalni rad funkcionišu samo u odredjenim slučajevima, tj kad je situacija jasna i vidljiva pre svega za okolinu e oni tad reaguju… Pa kad najrodjenijem nemžete pomoći, jer iz straha i sramote roditelj neće svedočiti protiv deteta! Kako onda prijaviti komšije, prijatelje i ostale? Gledate nešto i slušate svakodnevno i nemoćni ste?! Nije dovoljno dati samo obrok. Tema vrlo vrlo osetljiva i zahteva veliko angažovanje niz profesija i stručnjaka! Dali smo kao društvo, grad, dorasli tom izazovu kako bi smo pomogli i olakšali starost bližnjima i ostalima kojima je to potrebno?! A ustanove za stara lica nemaju adekvatne uslove kao ni kadar jer država nevodi baš brigu o tome pa ljudi bolesni i koji nisu samostalni zbog bolesti provedu više godina u zatvorenom prostoru uz poneki izlazak napolju jer ustanova nema park! Konkretno naš državni dom za odrasla i stara lica Leskovac. Puno je humanije smestiti osobu u ustanovu gde ima svoje društvo i organizovanu brigu oko: lekova, hrane, kupanja i svega što je potrebno za jedan pristojan i koliko toliko normalan život! A država treba da povede više računa i da izgradi ustanove koje netreba da liče na zatvor već na udoban smeštaj sa prostorom za šetnju i ostale aktivnosti korisnika! Naravno i plaćanje je problem, penzije male a ukućani bez posla! Čuvajmo i brinimo o svojim roditeljima u starosti uz punu podršku države i društva!!