ALEKSANDAR STOJANOVIĆ O ŽIVOTU DUGOM CEO VEK

Leskovčanin od 100 leta: ŽIVEĆU JOŠ DUGO jer pijem čaj od „Gologuze“ (VIDEO)

Tužan sam jer nemam s kim da proslavim rođendan

Pomalo zaboravljeni terzija Aleksandar Stojanović iz Leskovca, iz Guckine familije, rodio se na današnji dan pre jednog veka, ali svoj jubilej neće proslaviti jer nema s kim – drugovi su davno pomrli, i supruga nije više među živima, a sin, unuk i unuke daleko od rodne kuće.

Do pre mesec dana mislio sam da ću stoti rođendan proslaviti gala, onako kako je nekada moja pokojna prelepa supruga Olivera pravila matinea, ali sam se predomislio. Nemam s kim da slavim, to je prvo, drugo, veoma sam deprimiran jer sam pre dvadesetak dana opljačkan“, priča ova krepka starina u svojoj prostranoj u ukusno nameštenoj kući od 160 kvadrata, punoj uspomena, u Ulici Miloša Obilića, nedaleko od centra grada.

Zatičemo ga samog, zaključanog u toj kući sa baštom punom cveća, koje neguje sam. Tek se vratio iz grada. Po kući, kojoj nedostaje ženska ruka, se kreće lagano, ali sigurno. Ne izgleda kao stogodišnjak. Na prvi pogled mlađi je bar 15 godina. Prvo što nas je zanimalo to je recept za dugi život.

Jedini ko se danas setio slavljeenika je Eurobank, filijala Leskovac

Rad, rad i samo rad, ali i uredna ishrana. Nikada nisam pušio ni pio, ne volim tešku, masnu, hranu, ali mislim da mi je život produži čaj od trave „vodopije“, u narodu poznatije kao – golguza. Ima je svuda. Pijem je svaki dan bez šećera kao vodu, još iz mladićkih dana kada sam bolovao od žutice, na preporuku jedne žene iz Vrnjačke Banje“, objašnjava.

Sem što slabije čuje, gopspodin Aleksandar, a on se zaista ponaša i deluje kao ona predratna gospoda, nema druge hronične bolesti.

Zdrav sam, osećam se fizički dobro i mislim da ću još dugo živeti“, priča i smeška, a potom šapatom dodaje: „Šalim se, naravno. O tome odlučuje onaj gore“, pokazuje palcem prema plafonu, odnosno, nebu.

Iako je u odličnoj fizičkoj kondiciji, psihički se oseća loše, što je posledica dugotrajnog samačkog života budući da mu je supruga preminula još 2005. godine.

„Sam sam, usamljen sam, loše se osećam, nesrećan sam. Društvo mi samo ponekad pravi inženjer u penziji Karabegović, mnogo mlađi od mene. Ali to nije dovoljno. Lutam po ovim velikim sobama, po ovoj kući koju smo sa suprugom pravili šesdesetih godina prošloga veka, i, plačem“.

Mlada Olivera u narodnoj nošnji iz sopstvene terzjske radnje

Kuća Stojanovića je nekada bila mesto okupljanja zanatlija, puna, vesela. Alekandar i Olivera su bili srećan par. Dobili sina, pa kćer, koja je umrla od dijareje u 12. mesecu života i ta tragedija je i danas njegova „živa rana“.

Sinu je kasnije kupio veliku kuću u Beogradu i lokal, dobio unuka i dve unuke. Veze su se prekinule.

Zanatlije su imale sreće jer su ih komunisti zaobišli

Sada ni ne znam da li te moje unuke imaju svoje porodice, da li su su se udale“, priča sa suznim očima.

Aleksandar Stojanović je kao dete zemljoradnika terzijskim zanatom (šivenje narodne nošnje p.n), počeo da se bavi 1929. godine kao čirak, a svoju radnju na Niškoj ulci, preko puta glavne pošte, otvorio je 1936. godine kada je na lutriji dobio 200.000 dinara.

 Tada su za jedan dinar mogla da se kupe četiri jaja, pa iz tog odnosa može da se vidi koliko sam ja bio srećnik sa 200 hiljada“.

Odmah je uvezao engleski pamuk, posao je znao, glavna šnajderka bila je njegova životna saputnica, primili su radnike.

Prema evidenciji iz biračkih spiskova, na području Leskovca živi 10 osoba starijih od 90 godina, od kojih 5 u samom gradu

Zarađivalo se lepo. Kupio sma kuću koju sam kasnije srušio i napravio novu, prvi u Leskovcu sam imao automobil italijanske marke „milićento“, pa su dolazili da mi ispituju poreklo imovimne. Naravno, ništa sumnjivo nisu našli jer smo mi to zaradili radom. Ja sam ručao u vreme večere. Kasnije sam kupio i stan u Leskovcu“, priča.

POSLEDNJA VEST: U dvorištu stogodišnjaka večeras će ipak biti veselo jer mu gradski oci spremaju iznenađenje

U penzionerskim danima uživa 38 godina, jer je 1980.godine zatvorio radnju.

Nekako je u to vreme je i prestala masovnija potreba za narodonom nošnjom. I starije žene sa sela obukle su gradske suknje i haljine, pa sada terzije uglavnom rade za kulturno umetnička društva ili za nekog zalutalog turistu, ali ja mojim kolegama želim sve uspehe ovoga sveta“.

Uspomene

Bavio se, priča, i humanitarnim radom. Kada je 1963. godine Skoplje stradalo u zemljotresu, poslao je 100 hiljada dinara, a svog ljubimca „milećenta“ „ganc novog“ dao na uslugu, pa mu je vraćen mesec dana kasnije.

NAJSTARIJA LESKOVČANKA Surutka čarobni napitak za baku Milevu od 106 godina

 

Naročiti dobrotvor bila je moja supruga, a ja sam je ohrbrivao u tome. Jer, život, ipak, nije samo rad. Treba uživati u onome što se zaradi i treba biti, kako se danas popularno kaže, društveno odgovoran. To sam naučio i u porodici i od starijih leskovačkih predratnih zanatlija“.

Životna partnerka za kojom tuguje stogodišnjak

Ispraća nas takođe lakim korakom preko stepenica i kroz cvetnu aleju, a na kapiji nam želi da dočekamo stotu „i koju više“ i ne samo mi.

Poručiti svim Leskovčanima da im želim dug život, samo neka piju vodopiju“, govori dok zaključava – Sam sam, moram da se zaključam“, kao da se pravda.

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

7 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
miki stajkovce
10.08.2018. 14:38

Ziv mi bio jos mnogo godina.

Graždanin
10.08.2018. 15:32

Iskreno: kad sam video fotografiju ja u prvi mah pomislih da je u pitanju kolumna od onog „našeg“.
Izgleda da me stigao umor od posla, vruċine, neletovanja…dosadnog nestranačkog života

Ivanaa, Ivanaaa, molim te stani!
10.08.2018. 16:01
Odgovor za  Graždanin

Ha ha ha, verujte i ja sam to pomislio. Ha ha ha ha ha ha

Brinem
11.08.2018. 16:21
Odgovor za  Graždanin

Taj MZ radikal ima da źivi 120 g. najmanje

CevapMesoJe
10.08.2018. 18:39

1918…ježim se
šta da se kaže deda ko lutka, sva čast i živ bio

neko
11.08.2018. 13:30

Volim cuti ove priče od ranije jer je bilo puno respekta medju ljudima i kultura. Sada samo rijaliti i nista drugo. A ove slike-prosto ne poverovati da je ovako lepo u kuci i ocigledno odrzava sve iako je 100 godina, za svako postovanje, jer danas kad udjete kod mladih strahota po stanovima i kucama. Naravno da rad odrzava coveka, a danas kad nekom kazete da radite i da vas to ispunjava svi vas gledaju kao maloumnog i misle sta ovaj lupeta. Rad odrzava coveka i zdrava hrana bez preterivanja u bilo čemu definitivno.

Уклети брод
11.08.2018. 15:45

Дај боже да и Ви прославите _
вољени градоначелниче, 100.рођендан, јер сте усрећили овог обичног човека, као и мој 44.рођендан.Незаборавно!!!