VRANJE – Prema nezvaničnim saznanjima Dragomir Dragan Tomić, predsednik kompanije „Simpo“ iz Vranja povlači se sa ove funkcije i već od 1. juna odlazi u penziju. Ovu informaciju ne želi niko da potvrdi, mada se o tome već duže vreme govori u privrednim krugovima na jugu Srbije. Kao njegov zamenik pominje se Ljubomir Ilkić, koji je trenutno zamenik predsednika i izvršni direktor „Simpa“, koji je od skora član SNS -a iako je pre toga bio dugogodišnji član SPS -a.
Da stvar bude verovatnija saznaje se i da je Ilkić, inače od ranije poznati socijalista, novi član SNS-a.
Nedeljnik „Vranjske“, u današnjem broju pišu da su Ilkić i Tomić kumovi, ali razlike u pogledu opstanka „Simpa“ i puta kojim kompanija mora da ide među njima su„nepremostive“. Za sutra je zakan sastanak u Privrednoj komori Leskovac, gde bi prema najavama trebvalo pružiti podršku Tomiću, za ostanak na čelo kompanije u kojoj se nalazi od 1967. godine.
(Kraj) iva
Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!
Od 1967 godine? ❓ Ma dal’ je moguce? Rekord za Ginisa, u svakom slucaju.
Da ne budem pogresno shvacen. Nemam nista protiv gospodina Tomica.
Samo izrazavam zacudjenost zbog njegove dugovecnosti na polozaju. Celih 46 godina je na celu Simpa. ❓ Ceo jedan zivot. Cak i Rokfeleri se menjaju u kracim intervalima.
Sve je preziveo. Josipa Broza, promene drustvenog i ekonomskog sistema, Slobu, DOS, i ovo sivilo danas. Priziveo je cak i mnogo mladju suprugu. 🙂 Prosto receno, covek od gvozdja. Voleo bih da znam njegovu tajnu opstanka.
Cisto sumnjam da ce ga sada maknuti. Da mu je bilo sudjeno, desilo bi se to mnogo pre. Sada su mu protivnici mnogo manje opasni i mnogo manje sposobni.
Kladim se na njega. 🙂
Djuro nemaš pojma, dolazi čovek iz SNS-a na čelo kompanije.
A sto nema MILICE IVANOVIC dopisnice BLICA ovde? Pa ona je aktuelnija vest!
Tomic je napravio istoriju.Fale nam jos Tomica a sto manje „Djure“ i „Joe“ koji nemaju mu.. da se potpisu imenom i prezimenom i koji drugo i neznaju vec da „laju“po internetu.Voleo bih da znam njihov doprinos drustvu u kojem zive.
Nemaju bre pravo ni „t“ od Tomica da pomenu jer ga nisu dostojni.
OBICNI „SILJO…….!!!!!!
Vranje je grad koji neizmerno volim.
Imam neku svoju top listu, voljenih i omiljenih gradova. Na njemu je naravno i Vranje. Odmah posle mog rodnog Leskovca. Pa zatim slede NIs, Skoplje, Prizren i tako dalje. Sve gradovi sa dusom. Cist sevdah.
Ja mojim Vranjancima nikada ne bih nista zamerio. Ja sam od Vranja samo dobio i od Vranja sam samo uzeo. To sto sam uzeo, nikada mu necu vratiti, jer je to moja dusa. Zato cu Vranju vecito ostati duzan i zato ce Vranje do kraja mog zivota ostati „moje Vranje“.
Ja se u Vranjanske price ne mesam. Samo posmatram i pokusavam da ih razumem. Vec vise od 20 godina. Nedovoljno da ih shvatim, ali se ipak uporno trudim.
Nikada ja necu biti Vranjanac. Svestan sam toga. Ali ja sam kao Leskovcanin u Vranju, svoj na svome. A moja deca? Polutani. Ni tamo, ni ovamo. I jedno i drugo. Blago njima.
Volim ja Vranje mnogo.
Voli ga i Dragan Tomic nesumnjivo. I to mnogo vise nego ja. Rodjen je u tom kraju. Ni jednom recju nisam ustao protiv uvazenog gospodina. O njemu neka Vranjanci sude. I istorija. Duboko verujem, da ce mu taj, istorijski saldo, biti vise nego pozitivan. Nadam se da ce i ovu epizodu zavrsiti kao i sve ostale. U stvari, ja samo zelim da se stav Vranjanaca, po ovom pitanju ispuni. Drugo me ne interesuje.
Zasto se ponovo javljam?
Zasto kada sam vec rekao, to sto sam imao da kazem? Mozda sam u prvom komentaru hteo da budem malo vickast? Da malo nasmejem? Ali svakako nisam hteo da budem zlonameran i negativan. Samo malo dobre volje i pozitivne energije. U danasnje vreme, preko potrebna stvar. Gospodinu Draganu Tomicu zelim prvenstveno zdravlje. Za ostalo ce on sam da se pobrine
I onda dodje lik potpisan kao Mikula mali. Dodje i poce svoju tiradu. Red velikih, pa red malih slova. Tek da znamo kada je ozbiljan. Brani coveka, koga niko nije napao. Tek da se javi. Nije Tomic povod. Boli njega za Tomica. Druga stvar njega zulja. Zato i pominje jednu damu. Zato i trazi od komentatora da se potpisu sa maticnim brojem. Zato on prati djuru svuda po ovom portalu. Zaboravlja pritom da je i on sebi nadenuo, takodje jednokratno ime.
Ime mu inace govori mnogo. Mikula mali. Tacnije za one mladje i one koji su zaboravili „Kapetan Mikula Mali“.
Kultna serija iz sedamdesetih. Prica o malom decaku iz malog mesta na obali Jadranskog mora. Godine ratne. Drugi svetski krvavi rat.
Decak ima samo jednu zelju da postane kapetan broda. Tu je kraj asocijacije sa imenom Mikula. Ostaje nam samo asocijacija na brod.
Brod se u stvari pretvara u ladju. Neko ce reci sinonim. Nije postovani citaoce. „Kapetan broda“ i „kapetan ladje“ nije isto.
Kapetan broda je skolovani oficir. Vojni ili civilni. A kapetan ladje je obicna dzukela. Seljacina. Pri tom naravno ne mislim na geografsko poreklo. Mislim na karakter koji ta seljacina neumoljivo ispoljava.
NIje obavezno da se preziva Sojic.
To je onaj tip ljudi koji zavrsava fakultet u sezdesetoj godini. Toliko se zalete u tom svom skolovanju da odmah o istom trosku i magistriraju. Fakultet obicno bude u nekom podrumu. To su fakulteti koji placaju kiriju. Jos ako sam student naplacuje tu kiriju, onda diploma i nije problem zar ne?
Da te Bog sacuva.
To je tip coveka koji zauzme radno mesto koje po svom opisu treba da brine o vaskolikoj privredi celog Pcinjskog i celog Jablanickog regiona. To je tip Homo Sapiensa, zbog koga nam se deca ne vracaju kuci posle studiranja. To je tip zbog koga je deci iz Vranja i Leskovca, pasos jedini izlaz. Covek je prosto receno, slika i prilika grobara Leskovacke i Vranjske privrede.
Ja sam vam na pocetku ovog pisanja saopstio top listu svojih omiljenih gradova. Mora se priznati, lepa ali skromna lista.
Za doticnog gospodina to su selendre. On je prosao mnogo vise. Celu planetu. Sve moguce egzoticne destinacije koje Srpska sirotinja gleda u sapunicama.
i sve to o trosku naroda. I to onog najsiromasnijeg u celoj Srbiji. Vranjskog i Leskovackog naroda.
To je dragi moji Vranjanci i dragi moji Leskovcani Mikula mali. Predsednik Vase privredne komore. Magistar kojih god hocete nauka. Clan saveta za razvoj Leskovca. Direktor Dunav osiguranja u Leskovcu. Direktor propale Italijansko Srpske firme koja je imala jedan jedini zadatak, a to je beskrupulozna i otvorena pljacka.
To je covek koji je u celu ovu pricu, pre nesto vise od 10 godina krenuo kao siromasni fotograf koji je od imovine posedovao samo ruski fotoaparat i diplomu srednje skole iz svog rodnog Lebana.
Danas je to covek koji poseduje neverovatno licno bogatstvo i kome je ovih dana konacno mecka zakucala na vrata. Izvinjavam se istraznim organima ali iz njegove perspektive, oni i jesu mecka.
To je covek koji se uvek trudi da se uredno javi piscu ovih redova kad god ga sretne na ulici. I uvek sirok osmeh i zlatan zub. Ponekad i ulicu predje, samo da sretne i da se javi djuri.
Verovatno racuna: „mozda ce da zatreba, nikad se ne zna.“
A komentator Joe je samo kolateralma steta ove vesti. Ni kriv ni duzan.
Joe prijatelju,
Izvini u moje i Jovicevo ime. 🙂