Zoran Jontić, jedan od poslednjih grnčara čuva zanat od zaborava

PIROT – Ćupovi, testije, šerpe, lonci, vaze, anfore, samo su deo kolekcije predmeta koji nastaju od gline u radionici pirotskog grnčara Zorana Jontića(53), jednog od poslednjih grnčara koji neguje zanat po kome je ovaj kraj poznat.

Jontić se grncarstvom bavi tri decenije. Rođen je u selu Nišor kraj Pirota. Grnčarski zanat učio je pet godina u Sarajevu. Radio je u Ćićevcu, Prokuplju i Splitu a punih 20 godina u Vrginmostu u Hrvatskoj. Pre dvadesetak godina vratio se u zavičaj.

„Davne 1975. godine otišao sam da učim zanat u Sarajevu. Otišao sam kod brata, “trbuhom za kruhom“. Počeo sam da učim ovaj zanat i jako ga zavoleo. Do dana današnjeg ta ljubav prema oblikovanju gline me ne napušta- kaže Jontić.

Jontić je punih 20 godina radio u Hrvatskoj. Kad je počeo rat vratio se u zavičaj. Od 1995. godine je u Pirotu.IMG_0018

„Nema mesta u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini u kome nisam bio .Odlazio sam na pijace i prodavao svoju grnčariju za koju je vladalo veliko interesovanje.I Išao sam i u Novo Mesto u Sloveniji. Bilo je puno posla i dobro se zaradjivalo…priseća se Jontić.

Grnčarski zanat po kome je poznat ovaj kraj i koji je deo tradicije, polako nestaje. Smatra da grnčarski zanat mora da se uči najmanje pet godina.

„Ne može se to naučiti za dva-tri dana. Potrebna je velika ljubav za zanat koji nije ni malo lak. To mora da se voli, jer bez toga nema ni posla i da se radi svaki dan. Imam tri unuka i sina od 18 godina koji je počeo da uči i nadam se da će da nasledi ovaj zanat. To bi najviše voleo- kaže Zoran.

U kući Zoran ima svoju radionicu i peć u kojoj peče glinene predmete.

„Pravim upotrebnu grnčariju u kojoj se sprema jelo. To je sve ekološki čisto. Bez dobre gline nema ni dobrog posudja. Glinu kupujem u Arandjelovcu a deo gline je i iz mog rodnog sela. Za moje glineno posudje garantujem da je odličnog kvaliteta. Idem na velike vašare širom Srbije. Idem na Sabor trubača u Guči. U Guču idem već 10 godina i to se ne propušta. Idem i na ’’Kupusijadu’’ u Mrčajevce. Za Guču spremam šerpe , lonce, djuveče, sačeve, lončiće za kiselo mleko, testije,slavske lonce…- kaže Zoran.

(kraj)paz

Pratite JuGmedia portal na društvenim mrežama Facebook, Instagram, TikTok i X (Twitter)!
Budite uvek u toku dešavanja!

Pretplati se
Obavesti o

Pre slanja komentara molimo Vas da pročitate sledeća pravila: Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije portala juGmedia. Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce portala juGmedia da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Takođe je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala.

3 Komentara
Najstarije
Najnovije
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
djura
09.08.2014. 13:52

Secam se malenih glinenih „testijica“ svirala. Do pola napunjene vodom, ispustale su prilikom duvanja u njih, pticiji cvrkut. 🙂

Bas kao neki maleni slavuji, zarobljeni u parcencetu pecene zemlje.

Kada sam bio dete, kupovina ove simpaticne igracke je bila obavezna u vreme velikog Leskovackog vasara, koji je padao u Junu.

Pamtim takodje i dve poslednje grncarske radnje u gradu. Tako reci da su do „skora“ radile. Jedna je bila na Svetoilijskoj ulici, iznad skretanja za ATD. A druga se je nalazila u ulici koja vodi od poste prema bolnici.

Vasara vise nema.

Grncara takodje.

A ne pamtim ni kada sam poslednji put cuo slavuja. 🙁

In d julajmorning panadjur
08.09.2015. 00:41
Odgovor za  djura

vel’ki leskovački vašar beše padao u julidej činimise

mihajlo jelenic
07.09.2015. 21:55

Kod koga ste radili u cicevcu?